Dva dana nakon pobjede na Dori, život 18-godišnjeg Roka Blaževića vratio se u normalu. Maturant IV. gimnazije Marko Marulić Split jučer se vratio u školu i posvetio obavezama tipičnim za jednog srednjoškolca. No, već uskoro očekuju ga slatke brige – pripreme za nastup na Eurosongu u Tel Avivu gdje će se za ulazak u finale boriti u drugoj polufinalnoj večeri koja je na rasporedu 16. svibnja.

Talentiran mladić koji je izvedbom pjesme »The Dream« podjednako oduševio žiri i publiku, jučer nam je otkrio kakav je osjećaj biti pobjednik prve povratničke Dore, kakve je savjete dobio od starijih kolega i kakvi su mu planovi za budućnost.

Od pobjede na hrvatskom Izboru za pjesmu Eurovizije prošla su dva dana. Jesu li se slegli dojmovi? Koliko ste intervjua već dali do sad?

– Malo su se slegli dojmovi, ali još uvijek je ludnica. Odmah poslije Dore dao sam puno intervjua, sat i pol sam pričao bez prestanka, a nakon toga imao sam sigurno još desetak intervjua. Danas me zovu već od osam ujutro; nisam se nadao da će to biti tako. Morat ću u budućnosti ići ranije leći, jutros sam legao u 6 ujutro (smijeh).

Moram se uhvatiti knjige

I, kakav je osjećaj?

– Osjećaj je stvarno, stvarno fantastičan. Sad mi se baš vrti po glavi sve to, još ne mogu vjerovati i to će me vjerojatno držati još neko vrijeme, da predstavljam svoju Hrvatsku na Eurosongu. To je stvarno ostvarenje mojih snova. Sad se nekako pomalo vraćam u normalu i falilo mi je to jer je ovo stvarno bilo ludilo, sve to što se događalo zadnjih dana. Sad ću se morati malo uhvatiti knjige, a onda uskoro krećemo punom parom s pripremama za Izrael. Uskoro će biti predstavljen i spot za »The Dream«.

Upravo sam to htjela pitati: kad počinjete s pripremama za nastup u Tel Avivu i planirate li i spot?

– Da, spot će izaći vrlo uskoro, jedva čekam da ga ljudi vide, mislim da će im se svidjeti.

Dora je završila, vraćate se u školu... Kakvi su komentari iz škole na pobjedu?

– Svi djelatnici, ravnateljica, razrednik, svi profesori, učenici, razred, svi su pratili Doru, slali su mi poruke dok je trajalo glasovanje i dodjeljivanje bodova koje je bilo vrlo vrtoglavo. Čujem da mi pripremaju i doček (smijeh)... Škola mi je stvarno jako velika podrška.

Kad se vraćate u školu?

– Već danas, da se uključim u normalu.

Dolazi smjena generacija

Dora je zadnji put održana prije osam godina, vi ste tada bili 10-godišnjak. Sjećate li se tih starih Dora, jeste li ih pratili kao dijete?

– Da, da! Kao mali sam pratio Dore, to mi je bilo wow, nešto izvanzemaljski. Tad nisam mogao ni sanjati da ću biti na prvoj povratničkoj Dori, a kamoli uzeti pobjedu. Izvan sebe sam! I te prošle Dore su mi urezane u pamćenje, sjećam se puno pjesama od tad, npr. »Stotinama godina« što je slučajno Jacquesova pjesma, ali stvarno mi je jedna od najdražih pjesama s Dore.

Sjećam se i grupe Femminem i pjesme »Lako je sve«... Bilo je puno dobrih pjesama na Dorama. Ove godine je bilo puno mladih izvođača na Dori, zapravo većinski su bili mladi pjevači i to mi se sviđa jer izgleda da dolazi smjena generacija, kako bi rekli, i mislim da je Dora stvarno vrhunska platforma za nas mlade tako da se nadam da će i u budućnosti na Dori biti još više mladih.

Što vam je Jacques kao mentor i netko tko je bio na Eurosongu, a možda i netko drugi tko ima iskustva s Eurosongom, savjetovao nakon pobjede na Dori, odnosno uoči nastupa u Izraelu? Kako se ponašati, što očekivati?

– Cijelom mom timu se sviđa kako se ponašam na pozornici, misle da imam dobar »stage presence« i većinski su savjeti da budem svoj, baš zbog toga, da vjerujem u sebe i ponajprije da uživam jer, kažu, kad uživaš da to i drugi osjete pa se nadam da su to i drugi osjetili.

Jako ste mladi, a već imate jako puno iskustva. U glazbi ste oduvijek... Otkud ta ljubav prema pjevanju?

– Otkad sam prohodao, plesuckao sam i pjevušio po kući, roditelji su prepoznali da je to moja ljubav i vidjeli potencijal pa su me nakon nekoliko godina upisali u glazbenu školu, to je bila moja velika želja. Tamo sam svirao klavir, završio sam osnovnu i dvije godine srednje, ali zbog ovog tempa sam morao pauzirati jer nije moguće stići i u opću gimnaziju i u srednju glazbenu i odraditi sva ova putovanja. Mislim da mi je karijera ozbiljnije počela, tj. mislim da sam se ja ozbiljnije uhvatio pjevanja 2011.

godine kada sam nastupio u »Supertalentu« Nove TV. Otad je sve krenulo, krenuli su festivali i još pokoji show, npr. »Pinkove zvezdice« gdje sam pobijedio, to je stvarno bilo fantastično iskustvo i sve je to vodilo do ovog dana, točnije do subote.

Najveća ljubav pjevanje

Pjevate, bili ste u bendu, skladate li možda?

– Da, imao sam bend, ali nismo više u ovom sastavu. Doma sviram klavir, nekad sebi za dušu nešto skladam, ali to je sve još amaterski. Ali tko zna, možda za koju godinu kada se dovoljno izvježbam i napišem dovoljno skladbi... Kažu ljudi da moraš napisati 50 pjesama dok ne dođe jedna dobra... Možda jednog dana budem i kantautor, ne znam. Trenutno mi je najveća ljubav pjevanje i koju god, čiju god pjesmu da pjevam, pokušam ući u tekst i doživjeti tu pjesmu na svoj način i mislim da u tome uspijevam.

Tko su vam omiljeni pjevači?

– Od stranih Christina Aguilera od koje sam naučio vokalne tehnike, ona je stvarno fantastična pjevačica, a od domaćih Jacques Houdek, zbog istog razloga. On je Gospodin Glas, tako ga zovu s razlogom. Volim i Ninu Badrić...

Što nakon Dore, odnosno što nakon pjesme »The Dream«? Hoćete li nastaviti suradnju s Jacquesom i njegovim timom?

– Da, svakako! Suradnja se nastavlja, već smo postali kao obitelj, toliko se dobro slažemo. Sad smo par dana razdvojeni i već si nedostajemo tako da se suradnja svakako nastavlja, nadam se na radost obiju strana. Tko zna što me čeka. Ne znaju ni oni još, ali sigurno neke pjesme, i album. Ali sad je prvo fokus na Eurosongu.

Kao netko tko ima puno iskustva s talent showovima, što bi savjetovao nekom tko razmišlja o prijavljivanju u talent show?

– Mislim da su u današnje vrijeme talent showovi dobra prilika za mlade. Ali tu može biti svačega, nekad ti showovi krenu i u izrugivanje kandidata, ali ako stvarno vjeruješ u sebe, ako misliš da imaš nešto pokazati, mislim da stvarno ne postoji ništa loše u tome da se prijaviš i da te Hrvatska, a možda i svijet, čuje. (Ivana KOCIJAN)