"Unutra ima barem tri kile sira. Kako će to uopće zaklopiti?", upitala je Jelena ne skidajući pogled s nesvakidašnjeg gastronomskog prizora.
Sendvič golemih proporcija u nastajanju stajao je pred nama. Pravi dokaz sicilijanskih blagodati i velikodušnosti. Bez pretjerivanja, najbolji sendvič koje smo nas četiri pojele u životu.
Pored prodavaonice Caseificio Borderi prvi smo put prošle gotovo se ne osvrnuvši. Izgledom poput kakve neugledne prčvarnice, stiješnjena mala trgovina u Sirakuzi na Siciliji, ne osvaja na prvi pogled. Sreća je, dakle, bila na našoj strani kad je Maja u povratku ugledala sir zanimljivog izgleda izložen na drvenom stolcu ispred spomenutog dućana. Kako to obično biva, sve smo zastale da vidimo zašto kaska za nama.
Prodavač niskog stasa, kojeg ćemo nekoliko minuta kasnije prozvati Amore, široko nam se osmjehnuo.
- Želite li nešto probati?, upitao nas je na engleskom.
I bile bi mu možda odgovorile da smo samo u prolazu, da nismo zainteresirane jer smo si već zadale zadatak da na tržnici kupimo sušeni paradajz i nekoliko kila pistacija. S tom smo mišlju i došle iz Catanije ,u kojoj smo odsjele, u Sirakuzu, mali antički grad na istoku otoka. Ali, Jelena je već jednom nogom zakoračila u, shvatit ćemo ubrzo - raj.
- Želite li nešto probati?, ponovio je pitanje prodavač. Ovaj put na talijanskom. On nije bio siguran otkud dolazimo, a nas četiri nismo bile sigurne gdje smo došle. Pred nama se odjednom našlo stotine sireva različitih oblika, vrsta i veličina. Pola prodavaonice, zapravo, zauzimaju sirevi. Unutra je tek jedan mali stol, par stolica i dugačak pult iza kojeg se rade najbolji sendviči na svijetu. (Chiara BILIĆ)