KONCERT U PULSKOJ ARENI

ELVIS COSTELLO: Nisam tu zbog nostalgije već zbog emocija i glazbe


Elvis Costello, kultna novovalna, ali i ne samo novovalna zvijezda i izvanserijski glazbenik koji s pratećim bandom Imposters 8. srpnja dolazi u pulsku Arenu, dao je ekskluzivni intervju poznatom glazbenom kritičaru Zlatku Gallu. Bit će to prema tvrdnjama Costellovog menagementa i jedini intervju kojeg će ovaj glazbenik dati nekom od tiskanih medija tijekom tromjesečne ljetne turneje. U dogovoru s organizatorima koncerta i kolegom Gallom Glas Istre dobio je mogućnost da svojim čitateljima prenese ovaj ekskluzivni intervju.

- Kada danas gledate vaš golemi opus zacijelo je u njemu nekih sjajnih pjesama s kojima se više ne možete poistovjetiti ali i onih koje vam se čine kao da su napisane danas a ne prije dvadeset ili trideset godina?

- Nikad ne izvodim pjesme zbog nostalgije. Nimalo me ne zanima biti neka mlada verzija sebe samoga. Stoga ako ne čujete neku staru pjesmu na mom koncertu to je zacijelo stoga što prema njoj više nemam nikakvog odnosa ili naprosto zato jer ne može baš sve stati u format koncerta. Najbolje izvedbe starih pjesama se dogode kad vas iznenada povede neka skrivena emocija u tekstu ili glazbi u njoj.

Etikete i žanrovi moraju biti samo putokaz

- I na aktualnim nastupima s The Imposters svirate stare pjesme poput "Clubbland", "Green Shirt", "Watching the Detectives", "(I Don't Want to Go to) Chelsea"… Prije pet godina udahnuli ste novi život u "Pills And Soap" ili "Bedlam" na albumu "Wise up Ghost" kojeg ste snimili u suradnji s The Roots. Te dvije iznimne pjesme postale su zapravo nove skladbe s novim refrenom…

- Izvorna snimka "Pills And Soap" iz 1982. bila je moj pokušaj da prizovem štogod od onog što sam čuo i osjetio na ranim pločama hip-hopa. Neka vrsta, ako ćete, obavijesti o tome što se događa. Kad sam radio na albumu "Wise Up Ghost" radije nego li da pišem ljubavne pjesme vratio sam se toj ideji. "Beatove" koje je složio Questlove te aranžmani koje smo u studiju napisali Steve Mandel i ja omogućili su mi ne samo da ponovim stihove koji danas imaju drugačije značenje već da riječi stignu s različitim tempom te s kontrastnim raspoloženjima glazbe. Ponekad pak od riječi različitih pjesama stvaram kolaž novih priča ili kontroverzi. "Stick Our Tongue" koristi stihove iz "National Ransom", "Hurry Down Doomday" i "Pills and Soap". Shvatio sam da sam se od samog početka rada na albumu "Wise Up Ghosts" vraćao i ponovo obrađivao određene teme te da posve novi smisao danas može imati priča iz "Bedlama" (skladba s albuma "Delivery Man" iz 2004.– op. Z. G.) koja se može preseliti u suvremene izbjegličke logore. U kampove u kojima su ljudi   koji više ne znaju što tu rade ni kome da vjeruju. Skladba "Wake Me Up" je posegnula za tekstom "Bedlama" i sljubila ga s refrenom "wake me up" iz pjesme "The River In Reverse" budući da u osnovi govori o istoj izdaji povjerenja. Dok se ova skladba usporava da bi omogućila slušatelju da uhvati konce priče, pjesma "Refuse to Be Saved" ubrzava i donosi slike koje ste prvi put čuli u "Invasion Hit Parade" nastaloj 1989.

- U nekim starijim intervjuima govorili ste o svojevrsnoj demokratizaciji glazbene distribucije i uvođenju čvrstih žanrovskih granica zbog interneta. Vi ste, pak, jedan od autora i izvođača koji je često preskakao granice između countryja, jazza, chamber popa, Motown soula, americane, hip hopa… Jesu li žanrovi manje bitni danas nego li su to bili u vrijeme kad ste, na iznenađenje mnogih, 1981. snimili country album "Almost Blue"?

- Da, tako sam nekad govorio no etikete i žanrovi moraju biti samo putokaz a ne znak zabrane koji kaže "stop"!

- Kazali ste jednom da je vaše odrastanje bilo drugačije od većine te da ste, zahvaljujući ocu koji bio trubač i pjevač, slušali glazbu različitu od one vaših vršnjaka?

- Točno je da je moj otac slušao i "skidao" nove pjesme dok su svirale na radiju dok su roditelji mojih prijatelja zacijelo tražili da se stiša ili ugasi radio dok je ta glazba svirala. Šire poznavanje glazbe dobio sam čini mi se ipak od majke koja je od svoje četrnaeste godine radila u prodavaonici ploča. Nije imala formalno glazbeno obrazovanje te, iako je znala pjevati, nikad nije nastupala pred publikom no dobro je znala klasičnu glazbu, voljela jazz i plesnu glazbu s vokalistima. Prenijela je to i na mene.  (Zlatko GALL)

OPŠIRNIJE U TISKANOM I ON LINE IZDANJU

 

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter







Vremenska prognoza

Podaci preuzeti sa: www.yr.no


Web kamere

Pula

Pula: Banjole bay
Pula: Banjole bay

Pula

Pula: Amphitheater
Pula: Amphitheater