NOVO U KINIMA

 "ČOVJEK IZ SJENE" ADAMA MCKAYA Zbrčkana priča o granicama političke manipulacije


"Čovjek iz sjene" je politička biografija čovjeka koji je pod plaštem demokracije i onog što se naziva "unitarna izvršna teorija" tražio priliku da zavede diktaturu. Tu priliku, sugerira film, Cheney je dobio nakon rušenja Svjetskog trgovačkog centra u New Yorku 11. rujna 2000.

"Ako želite da vas ljudi vole, postanite filmska zvijezda," kaže u jednom trenutku Dick Cheney kojeg u filmu "Čovjek iz sjene", inače nominiranog za Oscara, glumi Christian Bale. Cheney je najpoznatiji po tome što je osam godina bio u narodu omrznuti potpredsjednik Sjedinjenih Američkih Država, što je formalno druga najvažnija politička funkcija u ovoj zemlji. Naglasak je na onom formalno, jer potpredsjednikove ovlasti su u pravilu male i uglavnom ceremonijalne prirode, iako je bilo primjera kada su i potpredsjednici pokazali svoj utjecaj. Cheney je bio jedan od takvih potpredsjednika, štoviše, neki ga nazivaju najmoćnijim američkim potpredsjednikom u povijesti.

Spreman je učiti

Cheney je bio potpredsjednik, odnosno vicepresident, skraćeno vice što je izvorni naziv filma a može se prevesti i kao porok. Film je režirao Adam McKay koji je poznat po režiranju komedija što uključuje oba nastavka "Anchormana" s Willom Ferrellom, skečeva popularne američkog humoristično-satiričnog programa "Saturday Night Live", te filma "Oklada stoljeća". To njegovo SNL nasljeđe se ovdje itekako osjeti. Je li "Čovjek iz sjene" komedija, satira ili, kako ga je ironično nazvao jedan od komentatora na IMDB-u, "najbolji horor film godine"? Mogli bi reći, od svega pomalo, iako onu primjedbu o hororcu treba uzeti sa zrnom soli. Film ima neke vizualno gadne scene kojih ima jako malo i jako brzo prođu, no radi se o tome da te scene, kao i one u kojima nema krvi i nasilja, nego prikazuju političku manipulaciju, ostavljaju prilično gorak okus u ustima. Dalje, Cheney nije simpatičan lik. Glas pripovjedača čiji identitet otkrivamo kasnije u filmu naziva ga propalitetom na samom početku, dok još radi kao šljaker, opija se, pijan vozi i neko vrijeme provodi u zatvoru. Takav čovjek u jednom trenutku odluči prelomiti sve, i s fakultetskom diplomom okreće se politici. Šutljiv, ali beskrajno odan i spreman učiti od iskusnog političkog lisca Donalda Rumsfelda koji je između ostalog u dva mandata, pod dva američka predsjednika, bio ministar obrane.

Rumsfelda tumači Steve Carrell, glumac poznat prvenstveno kao komičar iako se dokazao u ozbiljnim ulogama. Carrell nije nominiran za Oscara za ovu ulogu, no nominirani su zato Bale i Sam Rockwell koji tumači bivšeg predsjednika Georgea W. Busha.

"Čovjek iz sjene" je politička biografija čovjeka koji je pod plaštem demokracije i onog što se naziva "unitarna izvršna teorija" tražio priliku da zavede diktaturu. Tu priliku, sugerira film, Cheney je dobio nakon rušenja Svjetskog trgovačkog centra u New Yorku 11. rujna 2000., što opet podsjeća na teorije koje je Michael Moore iznio u slavnom dokumentarcu "Fahrenheit 9/11". Cheney se cijelo vrijeme u filmu prikazuje kao političar gladan i žedan moći, politički vampir kojeg je nemoguće ubiti. Čak i kada se sam konačno povuče iz političkog života, Bushov poziv vraća ga na scenu.

U kojem svjetlu ćete promatrati Cheneyja u ovom filmu, ovisi o političkom svjetonazoru. Liberali će se zasigurno zgražati nad metodama kao što su mučenja i napad na jednu suverenu zemlju, čak iako su te metode odgovor na rušenje nebodera u New Yorku. Drugi, koji naginju konzervativnim pogledima, za te će postupke naći opravdanja, kao što će Cheney u jednom trenutku, za vrijeme televizijskog intervjua, pogledati prema kameri, ali ne televizijskoj, nego onoj filmskoj i objasniti zašto je postupao tako kako je postupao. Na koncu, činjenica da od neambicioznog propaliteta sa srčanim problemima postaje formalno drugi čovjek SAD-a govori o njegovoj čvrstoj volji. Da, Cheney je ono što Amerikanci nazivaju underdog, marginalac, autsajder i njegova je priča, priča o uspjehu, kakvi god bili rezultati tog uspjeha. Cheney je poput Gordona Gekka iz Stoneovog "Wall Streeta" čiji je lik kreiran kao negativac no kojeg bi neki koji imaju fetiš na moć, mogli prihvatiti kao pozitivca.

Odlična šminka

Bale je taj koji nosi film, uz neke odlične epizode, prvenstveno Carrella kao Rumsfelda ili pak Lise Gay Hamilton čija je fizička sličnost s bivšom državnom tajnicom Condoleezom Rice upravo frapantna. Opet, veliku ulogu tu igra i odlična šminka pa ne čudi da je i u ovoj kategoriji film nominiran za Oscara. Pojavljivanje bivšeg predsjednika Richarda Nixona koji na televiziji objavljuje ostavku zbog afere Watergate djeluje kao žalac upućen aktualnom predsjedniku Donaldu Trumpu, pogotovo kada Nixon spominje da mu je "Amerika na prvom mjestu", što je bio i Trumpov moto.

Unatoč vrhunskim glumačkim ostvarenjima, "Čovjek iz sjene" muči se sa svojom strukturom ili da budemo jednostavni, prilično je zbrčkan. Odličan je štos kada nakon 50-ak minuta krene lažna odjavna špica jer izgleda kao da je Cheney ostvario sve što je mogao ostvariti na temelju svojih ambicija iako znamo da nije, no McKay nije dovoljno vješt da poveže sve konce koji ostanu visjeti nakon toliko preskakanja iz jedno u drugo vremensko razdoblje. Svako malo film pokušava priču okrenuti na humor, u čemu tu i tamo uspijeva, ali tema je jednostavno preozbiljna da se svugdje može provući s ciničnom osmijehom. Unatoč tome, McKay je i redatelj i scenarist i u obje kategorije nominiran je za Oscara.

Moralističan film

Svom cinizmu i određenom sadržajnom i formalnom nihilizmu usprkos, "Čovjek iz sjene" je jedan iznimno moralističan film iz kojeg naprosto vrišti upozorenje u što se može pretvoriti demokracija i koje su posljedice toga, no sada bi mogli raspravljati kako je ta priča ispričana. Za neke događaje koji su se zbili iza zatvorenih vrata nije moguće naći vjerodostojne povijesne izvore, no autorima to nije toliko presudno važno jer ovdje je najvažnija poruka. Film pokazuje koliko je ljudima lako manipulirati ali daje do znanja da nitko nije vječan. Jasno je zašto iz svega toga ne može izaći happyend, ali voljeli bi da je sve ispričano jasnije tako da ne ostanemo zbunjeni kao kada se najednom tek uzgredno spominje da je Cheney bio ministar obrane. Isto tako, film se jako muči kada treba Cheneyja prikazati u pozitivnom svjetlu, primjerice u sceni kada mu, kao uvjerenom konzervativnom republikancu, kći objavljuje da je homoseksualna. (Mladen RADIĆ)

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter