Repertoar je sastavljen mahom od obrada, pa je tako i prva skladba "Barley" izvorno snimljena 2016. na albumu dueta Birds of Chicago
Američka jazz, blues, gospel i folk pjevačica Lizz Wright svojim je glasovnim sposobnostima osvojila publiku u srijedu u Istarskom narodnom kazalištu – Gradskom kazalištu Pula gdje je promovirala album "Grace" koji je kritika odlično primila.
Poput boja
Ako smo na lipanjskom koncertu Jamesa Cartera i benda prisustvovali velikom prasku jazza, onda smo ovdje uživali u gracioznosti (namjerno se ovdje poigravamo s naslovom albuma) stilova koji se isprepliću i miješaju poput boja na slikarskoj paleti. Ovo nije isključivo jazz, ali to nije toliko niti bitno, dokle god je kvalitetno, a na ovakav način Wright može dospjeti do šire publike, što je pokazao i broj prisutnih u kazalištu.
Repertoar je sastavljen mahom od obrada, pa je tako i prva skladba "Barley" izvorno snimljena 2016. na albumu dueta Birds of Chicago. Stihovi o "vjetru koji povija ječam" podsjećaju na irsku pjesmu iz 19. stoljeća, no ovdje je smisao drukčiji. Veličanstvena "Old man", druga pjesma na koncertu izabrana je iz pjesmarice Neila Younga. S obzirom na svoju strukturu, poput plimnog vala koji polako ali sigurno nadire, i poruku o prolaznosti života, malo nas je začudilo da nije ostavljena za kraj.
Dok se obično na koncertima glazbenici trude oživjeti atmosferu bržim tempom, koncert Lizz Wright protječe u znaku balada i to uopće nije dosadno. Prvo, zbog Lizzinog glasa čija boja nas je više puta podsjetila na Joan Armatrading i njene sposobnosti da odlično funkcionira u području jazza, bluesa, gospela ili popa. Drugo, tu je odličan bend koji je prati, uglavnom nenametljivo, iako svi glazbenici koji dolaze od New Yorka do Los Angelesa, dobivaju priliku da se pokažu, svaki kroz jednu istaknutiju solo točku. Oni su ti koji će polako zagrijati atmosferu prije dolaska pjevačice što će izazvati val oduševljenja u publici. Treće, tu je već spomenuta raznolikost stilova i njihov savršen suživot na bini INK-a. Niz balada tek će nakratko prekinuti živahna "Freedom", pjesma o slobodi čija je misao vodilja jasna čak i za one koji riječi ne razumiju jer je upravo takva - poletna i nadahnuta. Doduše, sve pjesme koje Wright izvodi su nadahnute, što pogotovo dolazi do izražaja uživo.
Pjesme o slobodi
To su pjesme o slobodi, putovanjima, domu, ljubavima i religiji, pa će Wright u jednom trenutku kleknuti u znak molitve, no o čemu god da se radi, publici odgovara. "Coming home" znak je da treba koncert privesti kraju i vratiti se kući, gdjegod ona bila, a publika konačno preuzima inicijativu pljeskanjem, na zadovoljstvo Wright koja će opet na kraju ostaviti bend sam na bini i pustit ih da se malo igraju dok se i oni ne povuku. Ipak, jedan od organizatora Dražen Kokanović potrudit će se i malo potaknuti publiku da pojača aplauz, iako publiku ne treba nagovarati. Bend se smjesta vraća, a uskoro stiže i Wright koja ovaj put sjeda za klavir. "Who knows" i "Singing in my soul" ostavljeni su za kraj. Nakon koncerta kojim je dominirala sjeta, Lizz Wright i Pula rastaju se u veselju i nadi da će se ponovo sresti.
Bio je ovo njen već drugi nastup u Hrvatskoj, vjerojatno ne i zadnji, ako ćemo suditi prema publici koja je zajedno s glazbenicima otpočetka stvorila ozračje u kojem nije bilo potrebe probijati led.
Wright i bend nastupili su u sklopu programa Backstage Live Pula koji se nakon uzavrelog ljeta i koncerata u Areni vraća jazz koncertima u INK-u.
Publika koja dolazi na ovaj festival očito već zna što može očekivati jer su u sklopu ovog programa nastupili odlični Christian McBride Big Band i James Carter Elektrik Outlet, a Avishai Cohen konačno stiže 29. listopada. (Mladen RADIĆ, snimio Danilo MEMEDOVIĆ)