Bio je tu velik disco, mali disco, velika terasa kapaciteta dvije tisuće ljudi, tri kuhinje s autohtonim jelima - Istarska konoba, Zagorska klet i Bosanska aščinica, pivnica s oko 200 sjedećih mjesta, caffe bar, mala otvorena terasa i sala za flipere te videoigre. Bio je to, ustvari, glazbeno-zabavni grad s bogatom gastronomskom ponudom, prisjeća se Miljuš

 Još jedno dugo toplo ljeto, iako je počelo zloslutno, ponovno je okončano rekordima prema broju dolazaka i noćenja turista, pa svi turistički radnici mogu zadovoljno trljati ruke. Vjerojatno vrijedi i za goste koji su se nauživali žarkog sunca i toplog mora. Bilo je i obilja kulturno-zabavnih programa pa je doživljaj destinacije osnažen. A kako se u Umagu zabavljalo u vrijeme takozvanog masovnog turizma, u njegovim zlatnim 80-ima pokušali smo rekonstruirati u razgovoru sa Sretom Miljušem, jednim od posljednjih direktora zabavnog centra Za-Za, koji je tada bio najjači turistički adut za provod, u sklopu umaške hotelijerske tvrtke, Istraturista. Poticaj za razgovor daje nam članak objavljen u Večernjem listu točno prije 30 godina, 1989., kada je slavni kolega Ico Kerhin ustvrdio da se u umaškoj Za-Zi zabavljalo najbolje na Jadranu!

I klet i aščinica

Glancamo nježno patinu s uspomena na Za-Zu, koju su mnoge generacije Umaga sačuvale kao najljepša sjećanja na Umag ljeti, kada je prštao od zabave, pjesme i plesa na svakom koraku, sa žarištem u famoznoj Za-Zi. Otkrivamo niz uspavanih pojedinosti iz toga razdoblja, od 1980. do 1990. godine, dok je Miljuš rukovodio Zabavnim centrom.

- Naš objekt Za-Za je u to vrijeme bila industrija zabave u Umagu. Slavni novinar Ico Kerhin je 1989. godine u Večernjaku napisao da je Za-Za najcentar na Jadranu ne samo iz razloga jer je bio najveći, već zato što je nudio najatraktivnije sadržaje. Otvoren je 1972. godine u hotelijerskoj kući, Radnoj organizaciji Istraturist, u sklopu OOUR-a Katoro i nazvan "Mon Plaisir". Kapacitet centra bio je između tri i četiri tisuće ljudi. Polovica se mogla smjestiti na otvorenim terasama - kasnije je velika terasa natkrivena - a polovica u zatvorenim lokalima. U objektu se nalazio veliki disco, mali disco, velika terasa kapaciteta dvije tisuće ljudi, tri kuhinje s autohtonim jelima - Istarska konoba, Zagorska klet i Bosanska aščinica. Nalazile su se tu još i pivnica s oko 200 sjedećih mjesta, caffe bar, mala otvorena terasa i sala za flipere te videoigre. Bio je to, ustvari, jedan glazbeno-zabavni grad s bogatom gastronomskom ponudom, prisjeća se Miljuš.

Nabraja nezaboravne domaće specijalitete iz spomenutih kuhinja. A radno im je vrijeme bilo od 12 do 2 sata iza ponoći. Osim autohtonih jela iz nekoliko regija Jugoslavije, mogao se tu naručiti morski meni na manjoj terasi objekta. "Sjećam se da su glumac Telly Savalas, popularni Kojak, i talijanska pjevačica Raffela Cara' uživali obilato u jastozima", sa smiješkom će Miljuš pa dodaje da je i glazbe bilo za svačiji ukus. U pivnici je svirala romska muzika te je bila uvijek puna Skandinavaca, Engleza, Slovenaca, Nijemaca, Austrijanaca, naravno Hrvata, a navraćali su i muzičari koji su nastupali na terasama Za-Ze, nakon svojih koncerta te se feštalo do svitanja.

Stankova ševa

- Kada bi Rom Stanko svirao "ševu" na violini, nastao bi tajac, a zatim bi prsnule ovacije. Pamtim jednog njemačkog gosta kojemu bi Stanko, čim bi ga ugledao kako silazi niz stube u pivnicu, zasvirao njegovu omiljenu skladbu "O Jelo, Jelice" i onda bi taj gost častio sve redom. Svaki su se mjesec izmjenjivali ansambli, a nastupao bi i Zvonko Bogdan sa svojim tamburašima. Na velikoj terasi svirali su od početka sezone "gažeri" počevši od 20 sati, a u 22 bi goste nastavile zabavljati najveće zvijezde tadašnje jugoslavenske estrade, ali i međunarodni izvođači. U periodu dok sam bio rukovoditelj Za-Ze organizirano je više od 500 koncerata. Neki su išli na naš teret izravno, a neke smo dogovarali s izvođačima na postotak. Kada bismo prosudili da nećemo ostvariti veću dobit, rentali bismo im terasu, a njihovi menadžeri su naplaćivali ulaznice. Naš je prihod bio i od prodaje pića. Nismo mogli biti u minusu, ističe Miljuš pa se nastoji prisjetiti imena izvođača koji su zablistali na terasi Za-Ze.

Nabraja sve poznata imena: Tereza Kesovija, Magazin, Srebrna krila, Oliver Dragojević, Doris Dragović, Miro Ungar, Teška industrija i Vajta, Indexi, Ambasadori i Ismeta Krvavac, Merlyn i Dino, Novi fosili, Bijelo dugme - svake godine! - pa Meri Cetinić, Tomislav Ivčić, Mišo Kovač, Neoplanti, grupa Tao, Faraoni iz Kopra, Haris Džinović, Šaban Šaulić, Nela Eržišnik - Marica Hrdalo, zagrebački Agrameri, grupa May iz Novigrada, Lepa Brena i Slatki greh, Danijel Popović te brojni, brojni drugi.

- Osobito pamtim nastupe grupe Karamela s "kraljicom glazbe" Josipom Lisac koja se jedne godine u Za-Zi zadržala duže od mjesec dana jer je uvježbavala skladbe za svoj novi LP. Čitavo je vrijeme bio uz nju Karlo Metikoš, velik muzičar, ali prije svega izuzetan gospodin. Kroz ovaj sam posao shvatio da je veličina ljudi upravo u njihovoj jednostavnosti i skromnosti, ističe Miljuš.

Na istoj toj velikoj terasi nastupali su i atraktivni folklorni ansambli poput Brazil tropicala s plesačicama koje nastupaju na karnevalu u Riju de Janeiru, pa grupe iz Senegala (Afrička čarolija), Meksika, latinoameričkih zemalja, naš Lado, Kolo i "Abrašević" iz Beograda, "Veselin Masleša" iz Banja Luke, Zora iz Opatije…

Disco i missice

- Poseban status i popularnost je na ovim prostorima, od Poreča do Trsta, imao veliki disco u Za-Zi, kapaciteta do 400 osoba. Bio bi odlično posjećen od travnja do listopada. Usred špice turističke sezone prodali bismo kroz noć i do 1.200 ulaznica jer se mladi ne bi zadržali čitavu noć u discu, nego bi kružili po Za-Zi, pa smo mogli "zavrnuti" toliko karata. Sportaši Umaga imali su besplatne godišnje ulaznice, a pojedini mladi Umageži imali su gratis ulaz sa zadatkom da svojim plesom privuku strane goste na podij. Ma, sve je bilo osmišljeno i isplanirano do udilj, kazuje Miljuš.

Ističe da je jedan od najvećih i najglamuroznijih događaja u Za-Zi bio izbor za Miss Jugoslavije 1989. godine.

- U to se vrijeme pridavala jako velika važnost organizaciji izbora za Miss. Bio je to jedan od ekskluzivnijih nacionalnih događanja koje je prenosila JRT i sve je moralo biti odrađeno na visini zadatka, kako u Za-Zi, tako i izvan nje, mislim na sva ostala promotivna zbivanja tijekom boravka kandidatkinja u Umagu. U publici je te večeri sjedilo više od 2.500 posjetitelja, a jedan od članova žirija bio je i Nerio Perić, današnji direktor tvornice boja Hempel. Sve su cure bile prelijepe, ali ipak je za nijansu svojim dalmatinskim šarmom odskakala Splićanka Suzana Žunić, bivša supruga Igora Štimca, i slutio sam da bi mogla ponijeti lentu najljepše. I doista, zasluženo je pobijedila, kaže Miljuš, prisjećajući se i njezinih suza radosnica kada je proglašena najljepšom.

Kaže da su to bila zlatna vremena umaškog turizma jer je Umag u tom desetljeću, od 1980. do 1990., dva puta proglašen šampionom turizma u Jugoslaviji.

- Uvijek smo bili uz bok Poreču, a naša dva zabavna centra, Za-Za i porečki Internacional, bili su pozitivni rivali te smo odlučili surađivati tako što smo razmjenjivali programe, odnosno izvođače, i to svaka dva tjedna. No, uvjeren sam da smo mi bili bolji jer smo imali više raznolikih sadržaja u ponudi pod krovom slavne Za-Ze, ne dvoji Miljuš.

Danju, kada je Za-Za bila zatvorena, gosti bi uživali na plaži ili u plažnom restoranu te na terasi s pogledom na beskrajnu pučinu, gdje su u sjeni visokih borova, na stolovima prekrivenima bijelim stolnjacima, uz vrhunsku uslugu ljubaznih konobara mogli blagovati a la carte jela. Naručivalo se tada dnevno i do 120 kilograma jastoga, otkriva Miljuš, uz tajanstven osmijeh. Tako je to bilo u doba masovnog turizma, zaključuje.

Igre na sreću

A onda je u novodobnoj hrvatskoj turističkoj povijesti Za-Za počela gubiti primat, zatim smisleni značaj pa na kraju i svrhu postojanja. Na kratko je vrijeme transformirana u Casino' Solei (u sastavu HIT-a, Gorica), a onda su se ugasili aparati i igre na sreću. Danas je Za-Za opustošena, iz nje se ne prolama nikakav zvuk, a kamoli glazba. Samo pogled na to velebno zdanje vraća u život uspomene na ondašnju turističku vrevu i puno, puno zabave na svakom koraku. Istraživanja turističkih tržišta danas pokazuju da su se gosti i njihove potrebe promijenili, ali većina ispitanika izjavljuje da prioritetno dolazi u Hrvatsku zbog sunca i mora te dobre zabave. Nedostaje li im toga danas na ovim prostorima?

- Kaže se da žal za dobrim starim vremenima govori da postajemo nostalgični jer starimo, što kronološki jest točno, ali lijepe i vrijedne uspomene koje su bile od kulturološkog značaja u nekom razdoblju života su bezvremenske i treba ih valorizirati. Zato Za-Za, nekad najbolji zabavni centar na Jadranu, zavrjeđuje ovu emotivnu priču, da bude upisana u spomenar povijesnog razvoja turizma Umaga, ali i znatno šire, zaključuje danas umirovljenik Sreto Miljuš.