Nepismenost u digitalnom dobu – poruka nemara koja zatvara vrata

Ilustracija (Snimio Nikola Pušonjić)

U doba kada gotovo svatko nosi čitavu knjižnicu u džepu, nepismenost više nije tek osobni nedostatak – ona je oblik društvene nemarnosti. Biti nepismen danas znači svjesno odbijati alate koji omogućuju komunikaciju, znanje i sudjelovanje u zajednici. A to nije samo problem pojedinca, nego i svih koji s njim moraju surađivati, čitati njegove poruke ili trpjeti posljedice njegovih krivih tumačenja.

Nepismenost kao manjak poštovanja

Čitko i gramatički korektno izražavanje nije pitanje snobizma nego osnovnog poštovanja prema sugovorniku. Kada netko piše poruke bez interpunkcije, s mnoštvom pravopisnih pogrešaka ili potpuno ignorira osnovna pravila jezika, on zapravo poručuje: "Tvoje vrijeme i razumijevanje nisu mi važni." Slično je kao doći na poslovni sastanak u prljavoj majici – možda nije zločin, ali ostavlja dojam nemara.

Pismenost otvara vrata

Dobar pravopis i skladan stil ne koriste se samo u školskim zadaćama. Oni su ključ za jasnu komunikaciju u poslu, obrazovanju, pa i ljubavi. Pismenost pokazuje da smo sposobni organizirati misli, poštovati sugovornika i ozbiljno shvatiti kontekst u kojem sudjelujemo. Ona gradi kredibilitet – jednako vrijedi za e-mail upit, objavu na društvenim mrežama ili ručno napisanu čestitku.

Digitalno doba ne prašta

U svijetu u kojem se svaka rečenica može screenshotati i podijeliti u trenu, nepismenost postaje trajni zapis nepažnje. Loše napisana poruka ili status može uništiti profesionalni dojam, pa čak i odnose s prijateljima. S druge strane, kultiviran tekst ostavlja dojam ozbiljnosti i pouzdanosti.

Pismenost kao znak samopoštovanja

Učenje jezika i briga o pisanju nisu luksuz nego ulaganje u sebe. Svladati osnovna pravila gramatike, provjeriti tekst prije slanja, posegnuti za rječnikom kad nismo sigurni – to su mali rituali koji pokazuju da nam je stalo. Nepismenost, naprotiv, govori da smo odustali od truda da se predstavimo u najboljem svjetlu.

Pismenost je više od sposobnosti čitanja i pisanja – to je društveni bonton. Kao što pazimo na higijenu, odjeću ili ponašanje za stolom, jednako bismo trebali brinuti o tome kako se izražavamo. Jer lijepa riječ ne košta ništa, a otvara vrata – dok nepismenost ostavlja dojam zatvorenosti i nepoštovanja.