Djeca često primjećuju puno više nego što odrasli misle. Poput malih spužvi, upijaju ne samo ono što im izravno govorimo već i ono što čuju u prolazu - čak i kada smo uvjereni da uopće ne obraćaju pažnju, prenosi Index.hr.

To nas dovodi do ključnog pitanja: postoje li teme o kojima se jednostavno ne bi trebalo razgovarati pred djecom? S druge strane, postoje li razgovori za koje pogrešno pretpostavljamo da su preteški za dječje uši, a zapravo mogu biti korisni?

Kako objašnjava klinička psihologinja Laura Markham, autorica serije knjiga "Miran roditelj, sretna djeca", problem najčešće nije u samoj temi, već u načinu na koji joj pristupamo.

"Primjerice, nećete o financijskim problemima govoriti na način koji će prestrašiti dijete. Ali svakako možete spomenuti da novi automobil ili skupo putovanje ove godine jednostavno nisu u planu", pojašnjava Markham za HuffPost.

U nastavku, Markham i drugi terapeuti otkrivaju što bismo trebali, a što ne bismo smjeli govoriti u prisutnosti djece predškolske i školske dobi.

Teme koje je bolje izbjegavati

1. Komentari o izgledu i tijelu

Kada odrasli negativno komentiraju vlastiti ili tuđi izgled, djeca to čuju i s vremenom mogu usvojiti takve poruke, ističe bračna i obiteljska terapeutkinja Brianne Billups Hughes. "Djeca su poput spužvi. Ako stalno slušaju kritike na račun izgleda, to može dovesti do problema sa samopouzdanjem i slikom o vlastitom tijelu u kasnijoj dobi", kaže ona.

Štetni nisu samo negativni komentari. Čak i ako su pohvalne prirode, česte opaske o nečijem obliku tijela ili težini mogu učiniti djecu "pretjerano opterećenom vlastitim izgledom", napominje Markham.

2. Kritiziranje drugog roditelja

Stručnjaci se slažu da je kritiziranje ili ogovaranje drugog roditelja ili skrbnika pred djetetom apsolutno nedopustivo, bez obzira na to obraćamo li se izravno djetetu ili samo razgovaramo dok je ono u blizini. Slušanje takvih komentara stavlja dijete u poziciju da mora birati strane ili osjeća odgovornost za rješavanje problema, što može ozbiljno narušiti njegov osjećaj sigurnosti, objašnjava Markham. To također narušava djetetov odnos s kritiziranim roditeljem, kojeg počinje doživljavati kao "manje vrijednog", dok se istovremeno osjeća krivim što o njemu misli loše.

3. Uspoređivanje s bratom ili sestrom

Markham savjetuje roditeljima da izbjegavaju bilo kakve usporedbe među djecom, jer takvi komentari potiču nezdravo rivalstvo i sukobe. "Intuitivno znamo da to izaziva ogorčenost, ljubomoru i nesigurnost. No, to vrijedi i za pozitivne usporedbe, koje također stvaraju natjecateljski duh", kaže ona. Primjerice, rečenica poput: "Ti si moje dobro dijete. Nikad mi ne stvaraš probleme kao tvoj brat" ne samo da stavlja pritisak na "dobro" dijete da održi taj status, već ga i "motivira da brata ili sestru zadrži u ulozi ‘lošeg’ djeteta", pojašnjava Markham.

4. Financijski problemi odraslih

"Djeca kognitivno još nisu zrela da bi u potpunosti razumjela financije odraslih", objašnjava pedijatrijska psihologinja Ann-Louise Lockhart. Kada čuju razgovore o novčanim brigama, sklona su donositi vlastite, često pretjerane zaključke i zamišljati najgore scenarije. "Mogu pomisliti da će obitelj ostati bez doma ili hrane, čak i ako situacija nije ni približno tako dramatična", kaže Lockhart. "Taj strah može dovesti do tjeskobe, a kod neke djece i do osjećaja krivnje da su teret obitelji." To ne znači da djecu treba držati u potpunom neznanju. Ako je budžet ograničen, Lockhart predlaže jednostavnu i umirujuću rečenicu: "Pazimo na naš budžet kako bismo donosili pametne odluke."

5. Veličanje alkohola i droga

Hughes upozorava da razgovori koji normaliziraju ili veličaju konzumaciju alkohola i droga pred djecom mogu stvoriti nezdrave stavove prema tim supstancama. "Djeca su podložna utjecajima, a slušanje odraslih kako, čak i u šali, pozitivno govore o piću ili drogama, može potaknuti znatiželju i rizična ponašanja kasnije u životu", objašnjava ona. "Važno je biti odgovoran uzor i izbjegavati prikazivanje tih supstanci kao nečeg glamuroznog ili bezopasnog."

Razgovori koji su zapravo korisni

S druge strane, postoje teme koje odrasli često izbjegavaju, misleći da su štetne za djecu. No stručnjaci kažu da, uz pravilan pristup prilagođen dobi, ovi razgovori mogu biti iznimno korisni.

1. Zdrave nesuglasice

Mnogi roditelji misle da se sve svađe moraju odvijati iza zatvorenih vrata, no to nije uvijek točno. Zapravo, korisno je da djeca vide kako njihovi roditelji s poštovanjem rješavaju nesuglasice. "Važno je da znaju da se ne slažemo uvijek, ali da se uvijek volimo. Djeca trebaju vidjeti kako se zauzimamo za sebe bez napadanja druge osobe", kaže Markham. "I ključno je da nas vide kako se mirimo, nježno i s oprostom." Ipak, žestoke svađe koje uključuju vikanje i vrijeđanje nikada se ne bi smjele događati pred djecom.

2. Iskrene emocije

Iako mnogi odrasli pokušavaju sakriti svoje osjećaje, "važno je da djeca vide kako odrasli na zdrav način procesuiraju emocije", kaže Hughes. U redu je na primjeren način podijeliti da ste tužni, zabrinuti ili frustrirani. To pomaže normalizirati čitav spektar emocija i uči djecu kako da i sama izraze i reguliraju ono što osjećaju. "Ako vas dijete čuje kako kažete: ‘Tužan sam jer mi se prijatelj odselio i to je u redu’, ono uči da su sve emocije normalne i prolazne", dodaje Lockhart.

3. Priznavanje pogrešaka

Odrasli ne moraju održavati privid savršenstva. Priznavanje vlastitih pogrešaka pred djecom uči ih otpornosti i odgovornosti. "Kada čuju nešto poput: ‘Pogriješio sam na poslu, ali preuzeo sam odgovornost i radim na rješenju’, djeca uče da su pogreške prirodan dio života i da se s njima možemo nositi na pozitivan način", kaže Lockhart.

4. Novac kao tema

Iako ih ne treba opterećivati financijskim stresom, novac ne mora biti tabu-tema. "Razgovor o financijskim konceptima na način primjeren dobi može biti dragocjena lekcija", ističe Hughes. Djeca koja od malih nogu uče o budžetu, štednji i odgovornom trošenju vjerojatnije će razviti zdrave financijske navike.

5. Seks, pristanak i tijelo

Razgovori o seksu, pristanku i tjelesnim promjenama mogu biti neugodni, ali njihovo izbjegavanje može biti štetno. Uvođenje ovih tema na način primjeren dobi izuzetno je važno. "Učenje o pristanku, autonomiji nad vlastitim tijelom te osnovama anatomije i puberteta pomaže djeci da razviju zdrav odnos prema svom tijelu i odnosima s drugima", objašnjava Hughes. "Ovakvi razgovori osnažuju djecu, potiču ih da postavljaju pitanja i sprječavaju da informacije traže na krivim mjestima."

Bez obzira na temu, način na koji komuniciramo pred djecom i s njima ostavlja trajan trag. Zato je ključno pristupiti svakom razgovoru promišljeno. "Cilj nije stvoriti stakleno zvono, već biti svjestan jezika i tona koji koristimo, stvarajući tako sigurno okruženje u kojem djeca mogu učiti i rasti", zaključuje Hughes.