ZIROJEVIĆEVA PULA JE NJEGOVA, NAŠA I NJIHOVA: Grad koji se voli otkriva ljepotu i slojevitost

Ja nisam arhitekt koji projektira, niti se bavim poviješću arhitekture. Ovi moji fotografski projekti refleksija su mene kao djeteta i kao odraslog autora, diplomiranog arhitekta i kao stanovnika jednoga grada, kaže autor Igor Zirojević zaljubljen u svoj grad

Čuvam još uvijek fotografiju nastalu, čini mi se, 1997. godine, fotografiju socijalističke zgrade na Monte Zaru snimanu u sumrak s istom atmosferom kao u "Gradu intervalu". Već tada me rani zimski sumrak inspirirao, pogotovo upaljena svjetla na prozorima i skriveni život iza njih. Nakon serije "Entropijski pejzaži" i "Zen vrtovi" gdje se bavim estetikom odbačenog i zaboravljenog, pulske austrijske vile i utvrde su bile logičan slijed. Tada se vraćam gradu i njegovoj zametnutoj arhitekturi i počinjem nanovo čitati njegov razvojni kod, uglavnom nastao nakon 1859. godine, kada Austrija diže grad iz pepela, kazao je pulski fotograf i arhitekt Igor Zirojević (1967.) pojašnjavajući prije pet godina svoj prvi ciklus projekta "Pula - Grad interval", koji se pod nazivom "Stanari" bavio austrijskim arhitektonskim naslijeđem Pule.

Svjedok vremema

U međuvremenu su uslijedio talijanski ciklus "Stanari", a potom i socijalistički "Pregaoci", čime je objedinjena trilogija "Pula - Grad interval", predstavljena nedavno izložbom fotografija u Svetim srcima te knjigom na pulskom Sajmu knjiga.

- Ja nisam arhitekt koji projektira, niti se bavim poviješću arhitekture. Ovi moji fotografski projekti refleksija su mene i kao djeteta i kao odraslog autora, diplomiranog arhitekta i kao stanovnika jednoga grada, kaže autor.

Igor Zirojević zaljubljen je u svoj grad. Na ovim fotografijama iščitava se, kako je dobro ustvrdila povjesničarka umjetnosti Paola Orlić, njegov duboko emotivni diskurs - autor propituje mjesto svog odrastanja, otkrivajući grad koji je pripadao i nekim drugim ljudima. Pula je, naime, u samo jednom stoljeću promijenila nekoliko državnih ustroja, političkih uređenja, raseljavanja i doseljavanja stanovništva, oštrih i bolnih amputacija starih, ali i transplantacija posve novih i nesvakidašnjih životnih energija koje se utkivaju u naslijeđene matrice urbaniteta.

Prvi ciklus (Austrija) bio je pokušaj hvatanja atmosfere zapuštenog, a nekad sjajnog grada. U "Čuvarima" (talijansko naslijeđe) Zirojević počinje raditi kompleksniju režiju i vezivati arhitekturu uz vlastite memorijske matrice. U zadnjem trećem ciklusu "Pregaoci" (socijalističko naslijeđe) autor nastavlja propitivati i evocirati sjećanja, ali davati i politički komentar jer je Zirojević bio protagonist gašenja te ere.

Grad s prazninom

Tako nam nakon aktualne propasti Uljanika jasno kaže da "sada usred grada imamo prazninu".

- Ta praznina nije samo gospodarska i urbanistička, nego i simbolička. Imali smo jasan proizvod - brod, koji su stvarali naši sugrađani. Nakon odlaska vojske, otvorili su nam se dijelovi grada kojima nije bio dozvoljen pristup više od stoljeća (Valelunga, Mulimenti), a sada se otvara novi dio usred grada koji je puno bitniji i koji je prepun industrijske arhitekture. Kako to prenamijeniti ako smo odustali od gradnje brodova, ne znam da li itko to zna, iskreno zaključuje Igor Zirojević.