MJESEC HRVATSKE KNJIGE:
U Roču predstavljena zbirka pjesama "Iznucani verši" Vladimira Pernića
Knjiga ročkog pjesnika i književnika Vladimira Pernića predstavljena je u ročkom Domu kulture
Uvriježeno je mišljenje da je lokalni idiom nekoga kraja, u ovom slučaju ročki dijalektalni vokabular, skroman, preskroman, slabih izražajnih mogućnosti, i za širi krug čitatelja gotovo nerazumljiv te je, kao takav, zapravo nedostatan za kvalitetan poetski iskaz i izraz. Ovom je zbirkom Vladimir Pernić to demantirao i jasno dokazao da se poezija može kvalitetno stvarati, graditi i doživljavati i na jednostavnom lokalnom idiomu, istaknula je urednica knjige Mirjana Pavletić
Promocijom najnovije, šeste zbirke pjesama ročkoga pjesnika i književnika Vladimira Pernića "Iznucani verši" otvorena je nacionalna manifestacija Mjesec hrvatske knjige za Buzeštinu zahvaljujući kojoj su brojni posjetitelji u ročkom Domu kulture uronili u svijet dijalektalne poezije, jednog specifičnog vremena i prostora.
- Pernić je taj svijet, i njemu imanentan govorni idiom, otrgnuo zaboravu i pretočio ga u bujicu novih stihova te zavičajnoj zbirci "Piquentini", pridodao još jedan naslov, istaknula je uvodno urednica knjige Mirjana Pavletić, ujedno predsjednica izdavača Katedre Čakavskog sabora Roč.
Grafičko oblikovanje knjige potpisuje David Ivić, dizajn korica Saša Nikolić, a knjiga je opremljena reprodukcijama starih razglednica Roča koje je izdavaču ustupio Povijesni i pomorski muzej Istre iz Pule. Tiskana je u zagrebačkom Grafomarku.
Respektabilan kaconijer
- Ono što ovaj respektabilan kaconijer od ukupno stotinu pjesama čini posebnim, već na prvi pogled, jest jezik. Naime, prvi put u povijesti, ročki mikrolokalitet, inače poznat kao zamjetno glagoljaško središte i sjedište, ovom zbirkom dobiva rukovet stihova koji su, od prvoga do posljednjeg, svi ispjevani specifičnim ročkim govornim idiomom, istaknula je Pavletić.
Pernić je i dosad, povremeno, objavljivao svoje pjesme na materinskom jeziku. Štoviše, svoj je poetski hod i započeo upravo stihovima na ročkom dijalektu koji su, uz one na književnom standardu, objavljeni u zbirci "Ubjačić", 1979. godine. Dijalektalne pjesme mogu se pronaći i u njegovim zbirkama "Srhi" (1990.), "Znamen" (1996.), "Cicirici i senjali" (2007.) i "Suita mediterranea" (2013.). No, sve te zbirke sadrže i Pernićeve stihove na književnom jeziku, a "Iznucani verši" su pak, u cijelosti i isključivo, kolajna dijalektalnih pjesama, svojevrsni jezični otisak vremena.
- Uvriježeno je mišljenje da je lokalni idiom nekoga kraja, u ovom slučaju ročki dijalektalni vokabular, skroman, preskroman, slabih izražajnih mogućnosti, i za širi krug čitatelja gotovo nerazumljiv te je, kao takav, zapravo nedostatan za kvalitetan poetski iskaz i izraz. Ovom je zbirkom Pernić to demantirao i jasno dokazao da se poezija može kvalitetno stvarati, graditi i doživljavati i na jednostavnom lokalnom idiomu, istaknula je Pavletić te pojašnjavajući naziv zbirke dodala da sam pojam iznucano na ročkom dijalektu označava nešto već nošeno, iznošeno, trošeno i istrošeno, ali je još uvijek u uporabi.
Tako odabran naslov zbirke, naglasila je urednica, sadrži i svojevrsnu simboliku, upućuje na Pernićevo vrlo smišljeno i promišljeno traganje za starim, prastarim, iznucanim riječima i frazama koje su, već zaboravljene, nepotrebne i zamijenjene novima. Otkrivši ih ponovo i spoznavši im ljepotu, ne samo značenja, već i ritma i muzikalnosti, Pernić je odlučio produljiti im život. Ugradio je te čudesne arhaizme u svoje dijalektalne lirske slike i tako ih jedinstvenim jezičnim vinjetama dodatno ukrasio.
Iznucani su verši sad zasjali u novom svjetlu i poput krijesnica okrijesili novu Pernićevu zbirku koja sadrži deset poetskih cjelina. Redom su to: Iznucane besede, Litrati pasvaniga vremena, Spomeni(k), ZaveROČeni verši, Diškorši naši sakidanji, U gnjizde ud amora, Pu rabu ud sonca, Žejan n'vraćke, Jaškarice i Štorija stvariga utruka.
Moderan poetski izraz
- U "Iznucanim veršima" iznova su zaiskrile stare iznucane besede, dobile su novu koloraturu i novu ulogu, novi život i životnost. U zrelim godinama života i s nataloženim iskustvom pjesnika, Pernić je svojom najnovijom zbirkom stihova podario bogatu paletu raznovrsnih slika ročkoga razigranog krajobraza. Na sebi svojstven, pomalo šeretski, ironičan, ali i autoironičan način, katkad ozbiljnije, katkad manje ozbiljno, pa i dječački razigrano, provlači iz pjesme u pjesmu, iz slike u sliku, iz stiha u stih, stvarajući dojam igre, naglasila je Pavletić.
Moderan poetski izraz, stil pun ritma i melodija, pjesme bez naslova, stihovi ogoljeni i od interpunkcije kako bi se nesputani slobodno kretali prostranstvima mašte, zavest će dojmom da je sve to što Pernić nudi jedna jedina velika pjesma, puna emotivnog naboja. Spektar emocija je širok, baš kao i lepeza tema i motiva koji se provlače kroz te "Iznucane verše" i sve je to proživljeno, doživljeno, opjevano, jednim jednostavnim, ali sasvim specifičnim, lokalnim idiomom kojim odiše ova zbirka, govorom Rošćine.
- Jezik je poput živog bića, mijenja se, oblikuje se generacijama, stoljećima, tisućljećima. I ročki se idiom tako mijenjao, trpio je različite prijetnje i prodore, ali je mnogima i odolijevao. Zapisanoga pratimo od srednjovjekovnih glagoljaša, od ročkoga plovana Šimuna Grebla (15./16. st.), znamenitoga pisca i prepisivača, vrsnoga poznavatelja glagoljskoga pisma. I Pernić je, baš kao i Šimun Greblo petsto godina ranije, gotovo identičnim žarom, očaran tom ročkom besedom, svu njenu vrednotu i ljepotu, nastojao izdići na pijedestal umjetničkog stvaranja. I u tome je uspio, zaključit će Pavletić.
(Napisala i snimila Gordana ČALIĆ ŠVERKO)
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
