Iako se do zadnjeg trenutka nije znalo hoće li se nebo smilovati - unatoč crnim oblacima, predstava "Da sam ptica" Fiji grupe i Ustanove Festum Umag prema tekstu Nikoline Bogdanović u režiji Arije Rizvić upriličena je u ljetnom kinu na Velom Brijunu.

Poznati glumci - Darija Lorenzi Flatz i Tarik Filipović prikazali su vrlo nadahnuto emotivnu priču koja govori o mladom bračnom paru koji sa svojom kćerkom krajem devedesetih godina bježi iz opkoljenog Sarajeva. Minimalistička scenogafija - samo dvije torbe, prikazuje žalosne, tužne i teške sudbine svih onih koji su zbog rata morali napustiti svoj rodni kraj te njihove uzročno-posljedične priče, gdje se to može iščitavati i u širem kontekstu, svih ratova i svih direktnih i indirektnih žrtava ratova. Kćerka je dio predstave, ali se ne vidi, samo se spominje. Sudbina ovog bračnog para je tek jedna od mnogih sličnih s naših prostora, u kojem su izbjeglištvo ili ekonomski motivirana emigracija na jedan ili drugi način obilježili cijele obitelji. Gldatelji su se kroz razne razine mogli identificirati s pričom Mirne i Amira te na taj način prepoznati i ljude iz svoje okoline.

Osim što predstava "priča", odnosno progovara kroz bogat dijalog posredstvom ovih poznatih glumaca, progovara i tekstom unutar teksta, intertekstualno, metatekstulano na razne načine i u raznim oblicima, gdje se može iščitavati i puno simbolike, metafora, aluzija, konotacija na društvo oko nas nekada, sada, pa i u budućnosti, pokazavši upravo u tome svoju atemporalnost.

(Snimila Vanesa Begić)

Predstava govori u biti o dvije ljubavi: ljubavi jednog para koja se pod utjecajem okolnosti i vremena mijenja i osipa te ljubavi čovjeka prema zavičaju. I prikazuje koliko i na koji način te dvije ljubavi mogu korespondirati. U ovoj predstavi, od scenografije, nije bilo ništa potrebno, osim kofera, priča je ta koja kazuje i prikazuje sve.

Tekstualni predložak predstave napisala je dramaturginja Nikolina Bogdanović, temelji se na osobnim iskustvima bosanskih izbjeglica prikupljenih kroz intervjue, a proširen je i obogaćen osobnim iskustvima autorskog tima čije su životne priče uzročno-posljedično vezane za ovu temu, koja, iako je ozbiljna, prožeta je i bosanskim humorom. Što je publika prepoznala i više se puta od srca nasmijala, ali i "dala" u razmišljanje potaknuta emocijama proizišlim iz predstave.

Povezane vijesti

• Tarik Filipović kao "Ćiro"
• Životna škola trenera svih trenera
• Plan za Veliki Brijun