Trilogija Terencea Daviesa u zagrebačkom kinu Tuškanac

(Hina/EPA)

Nagrađivanim autobiografskim filmom Terencea Daviesa "Udaljeni glasovi, zaustavljeni životi" zagrebačko Kino Tuškanac u petak počinje trilogiju tog redatelja i scenarista, jednog od najosebujnijih britanskih sineasta osamdesetih.

Film, snimljen 1988. godine, u kojem se autor bavi svojom radničkom obitelji u Liverpoolu četrdesetih i pedesetih godina, sastoji se od dva dijela snimljena u razmaku od dvije godine.

Premijerno je bio prikazan na festivalu u Cannesu gdje je dobio nagradu međunarodne udruge filmskih kritičara FIPRESCI, u Locarnu je nagrađen Zlatnim leopardom za najbolji film, u Valladolidu Zlatnim šiljkom, a u Torontu nagradom međunarodne kritike.

Londonski kritičarski krug proglasio ga je filmom godine, a u anketi časopisa Time Out iz 2011. zauzeo je treće mjesto na ljestvici sto najboljih britanskih filmova svih vremena, podsjeća se u najavi kina Tuškanac.

Mala retrospektiva se nastavlja u subotu "Trilogijom Terencea Daviesa" iz 1983., koja se sastoji od tri filma - srednjometražni "Djeca" i "Madona i dijete" te kratkometražni "Smrt i preobrazba".

"Sva tri autobiografski intonirana ostvarenja Davies je 1983. povezao u ovaj dugometražni debi, predstavivši se kao autor ispovjednog usmjerenja, profinjenog senzibiliteta i modernističkih postupaka", ističe se.

Po riječima filmske kritičarke Diane Nenadić, pričama o trima životnim dobima (djetinjstvu, zrelosti i starosti) svojega alter ega Roberta Tuckera, eliptičnom naracijom, minimalističkim stilom i poetičnim, lirskim tonovima, Davies evocira vlastiti život, obilježen surovim okruženjem, te unutarnjim konfliktom između homoseksualnih poriva i religioznog grizodušja.

Program završava filmom "Dugi dan završava" (1992), zaključnim dijelom autobiografske Daviesove trilogije, koji se kao i prva dva temelji na akronološki posloženim uspomenama.

Kritičar The New York Timesa, Dennis Lim svojedobno je napisao kako je, radeći s najtemeljnijim i najeteričnijim filmskim materijalom, vremenom i sjećanjem, Davies osmislio filmski jezik nalik mozaiku.