Počeo sam se bavit stripom jer sam imao tu strast prema crtanju, ali i prema književnosti, radio sam najprije kao inženjer, ali kada sam osjetio da mi to nije dovoljno, odlučio sam se na preokret

Vittorio Giardino, inženjer elektrotehnike, gotovo cijeli se svoj život bavi izradom stripa, a o tome kako je počela ta njegova avantura, govorio je na Doručku s autorom uz voditelja Aljošu Pužara i prevoditeljicu Ivu Grgić Maroević.

Zanimaju me priče

- Počeo sam se bavit stripom jer sam imao tu strast prema crtanju, ali i prema književnosti, radio sam najprije kao inženjer, ali kada sam osjetio da mi to nije dovoljno, odlučio sam se na preokret. Možda na početku nisam slutio da to neće biti uvijek lako, no nikada se nisam pokajao. Život u Bologni je dakako utjecao na moje stvaralaštvo, to je grad od 450 tisuća stanovnika i oko 100 tisuća studenata, koji se s Parizom bori za primat najstarijeg sveučilišnog grada. Nisam sto posto iz Bologne, imam i južnjačkih korijena. Kada me pitate što je za mene dobra priča, odgovorit ću da je teško to reći, zanimaju me priče, pomislite samo kako su izvrsno napravljene "Ilijada" i "Odiseja", ili pak pomislite na kratke Kafkine priče. Tako i strip, mora imati dobar početak i dobar kraj, nikada ne započinjem priču prije nego što znam njezin kraj. Sve počinje od emocija. Puno toga je važno u kreiranju stripa, lik, ambijent, činjenice i pisanje, posebice zbog specifičnog vizualnog stila. Kada sam se krenuo baviti time, kopirao sam druge autore, tako se to počinje, ali nikada nisam to objavio niti neću, to je ostalo negdje u ormarima i ladicama. Kroz godine sam potom nakupio iskustvo, kazao je Giardino.

Kazao je i da je svjestan da crteži za njegove priče, stripove su gori od njegovih crtačkih sposobnosti, odnosno da je svjestan da može crtati bolje, ali kada su crteži u funkciji priče, to je drukčije, ne mogu biti sjajni. Bilo je dakako govora i o medijima.

- Tiskani mediji su sada možda mnogo manje moćni nego televizija i web-stranice i portali, ali imaju jako dugu povijest, a imat će i dugačku budućnost, kazao je ističući da ga zanima politika i to i ona međunarodna. Sjetio se i svojih putovanja šezdesetih i sedamdesetih godina prošloga stoljeća po tadašnjoj Jugoslaviji, te kako ga je desetljećima kasnije uznemirilo kada je čuo vijesti o ratu, te pomislio je kako je moglo do toga doći, navodeći primjer blizine Slavonskog Broda i Bosanskog Broda te pomišljajući kako je nemoguće da sada jedna rijeka dijeli dojučerašnje prijatelje, odnosno sadašnje neprijatelje.

Teška vremena za kulturu

Naglasio je i da sada nije dobro vrijeme za talijansku kulturu, da cijeni Magrisa, a da pisci mlađe generacije puno se baziraju na američku književnost. Bilo je tu govora i o Italiji zemlji različitosti, te naglasio je da kada bi trebao suditi po današnjem trenutku bio bi pesimist, ali neke osobine se ne mogu tako brzo promijeniti. "Neki misle da su svi ovi koji su došli iz Afrike nasilnici i kriminalci, no onda upoznaju nekog xy od njih koji nešto radi, vrijedan je i uljudan i kažu da svi su ostali loši, ali da taj nije loš. Ima puno predrasuda, kazao je govoreći i o antisemitizmu.

Spominjući novinare i književne kritičare, rekao je da neki traže od njega intervju a da nisu pročitali nijednu njegovu knjigu, te da je posao kritičara težak i slabo plaćen, Istaknuo je i svoje poštovanje prema čitateljima, koji, kako je rekao, ga uzdržavaju, a u pripremi mu je i knjiga o povijesti, gdje će Rijeka koju je prekjučer posjetio imati važnu ulogu. Rekao je i da strip donosi poseban jezik.

(Vanesa BEGIĆ)