Poznati novinar Aleksandar Stanković, nakon što je pred iznimno brojnom publikom 2023. godine predstavio svoju tada novu, tek objavljenu knjigu »Depra«, ove će godine na pulskom Sajmu predstaviti svoju novu knjigu »F32«, što je bio i povod za razgovor.

Aleksandar Stanković rođen je 1970. godine u Bačkoj Topoli iz koje se 1978. seli u Karlovac, a iz njega 1985. u Zagreb, gdje završava Centar za upravu i pravosuđe pa zatim i Pravni fakultet. Od 1995. godine radi na Hrvatskoj radioteleviziji. Emisiju »Nedjeljom u 2« kontinuirano vodi od početka ovog stoljeća. Do sada je objavio tri knjige poezije: »Jutra Pobijeđenih«, »Igor Mandić na mjesecu« i »Uglavnom su me voljele starije gospođe«. Osim toga, autor je knjiga »Sto faca i Aca« o emisiji »Nedjeljom u 2« te djela »Depra« i »F32«, koja govore o kliničkoj depresiji koja mu je dijagnosticirana 2010. Autor je više dokumentarnih filmova na HTV-u i pet sezona putopisnog serijala »Vjetar u kosi«. Oženjen je, otac dvoje djece. Živi u Svetoj Nedelji pokraj Zagreba.

(Snimio Zvonimir Guzić)

Borba s depresijom

Prije dvije godine predstavili ste »Depru« na pulskom Sajmu. Iako je to »tek« trebao biti susret s autorom i potpisivanje knjiga, to je postala jedna od najposjećenijih promocija. Promocije ove knjige pomogle su mnogima. Kada ste osjetili potrebu, u kojoj fazi borbe s tim stanjem, da vaše iskustvo podijelite s čitateljima?

- Pa kada mi je bilo bolje. Nakon deset godina borbe s depresijom shvatio sam da je to bolest koja muči mnoge ljude oko mene pa sam pomislio da možda ne bi bilo loše da svoje iskustvo podijelim s drugima kako bismo međusobno shvatili da nismo sami i da se vrijedi boriti jer izlaza iz tog stanja ima.

»F32« je nastavak prve knjige, gdje pišete i o reakcijama čitatelja vezano za »Depru«. Na kakve ste sve reakcije naišli? To je bio, na neki način, i dvostruki terapeutski proces, i za onoga koji je knjigu napisao, i za čitatelje?

- Većinom su reakcije bile dobre. Bolje od očekivanja. Znao sam da će biti dobre, ali opet ne toliko mnogobrojne. Terapeutski proces je obostran ne zato jer ja ljudima govorim kako trebaju živjeti (daleko bilo), to moraju pitati liječnika, nego zato jer na promocijama knjiga shvaćam koliko ljudi imaju potrebu govoriti o toj temi, a nemaju gdje. U tih sat vremena, koliko predstavljam knjigu po knjižnicama u Hrvatskoj, stvorimo neku pristojnu atmosferu da se često ljudi koji nikada nikome nisu govorili o svojoj dijagnozi osjete dovoljno sigurnim da makar na kratko sa sebe skinu stigmu i kažu što im je na duši.

Vaša nova knjiga sastoji se od dva dijela, prvi donosi reakcije čitatelja, a drugi ono što ste čuli kako tijekom procesa liječenja, kao i od drugih ljudi.

- Da, tako sam je podijelio. U prvom dijelu pišem o dobrim i lošim reakcijama... bilo je i loših, ali su sporadične i ne osobito vrijedne pažnje, a u drugom dijelu sam skupljao svjedočanstva ljudi koji imaju problema s mentalnim bolestima pa sam ih zapisao, promijenio identitete protagonista i dao čitateljima na uvid.

Ovom ste knjigom pomogli mnogima koji se bore s depresijom, da uvide da postoji svjetlo na kraju tunela, ali osim oboljelima, pomogli ste i njihovim obiteljima jer, nažalost, nerijetko okolina, pa i obitelji, nekoga tko se bori s depresijom, definiraju »čudnim«, »lijenim«, ne shvaćajući ozbiljnost toga stanja. No, nakon vaše knjige - jer vas ljudi izuzetno cijene i poštuju - situacija se dosta promijenila, mnogi su uvidjeli što to znači?

- Ako je tako kako vi kažete odlično! Bilo je i reakcija roditelja pa se jedna takva upravo dogodila upravo prije mjesec dana. Naime, na samoj promociji nove knjige u Zagrebu jedna djevojka iz publike se javila i priznala da se već godinama bori s teškim oblikom depresije. Sutradan me nazvala njezina majka koja nije bila na promociji i rekla kako se i sam iznenadila što je kći smogla snage da govori o toj temi jer nikada javno ne istupa. I majci je to puno značilo.

Stigma mentalnih
bolesti

Je li je bilo teže napisati »Depru« ili njezin nastavak?

- Nije bilo teško ni jedno ni drugo s tim da sam dosta razmišljao o tome da napišem i nastavak ili ne jer bi se moglo protumačiti kao da parazitiram na ovoj temi. Ima puno težih slučajeva od mojeg, ali se ti ljudi ne vide jer su anonimni i jer ne pišu knjige i ne bih htio da se protumači da se bilo gdje guram. Eto, napisao sam i drugu knjigu, ali ću se truditi da me ipak oko ove teme ima malo manje jer ne želim biti maneken za depresiju.

Jeste li doživjeli pri tome i kakvu neugodnost?

- Pa u stvari ne. Bilo je ljudi na tim promocijama koji su dovodili u pitanje moju dijagnozu i rekli mi da sam umislio depresiju, ali nisu bili agresivni i vidi se da njihovo stajalište proizlazi iz neinformiranosti o ovoj temi, a ne iz zloće.

Namjeravate li se i dalje baviti tom složenom problematikom radi senzibiliranja javnosti?

- Da, ali umjereno. Da ne stvorim kontraefekt stalnim pojavljivnjem u javnosti na tu temu. Neka govore drugi, ima ih sve više koji žele govoriti o ovoj bolesti.

Koliko uopće društvo oko nas ima senzibilitet za takve bolesti?

- Danas više nego prije 20 godina, ali još puno puta je pred nama da skinemo stigmu s mentalnih bolesti i objasnimo ljudima da se s mentalnim bolestima može funkcionalno živjeti i da nikoga ne treba osuđivati zbog bolesti.

Povezane vijesti

• Filip Zoričić ove nedjelje u emisiji Nedjeljom u dva. EVO KAKO JE NAJAVLJENO NJEGOVO GOSTOVANJE
• "Tek kad sam napisao knjigu shvatio sam koliko je depresivaca oko nas jer su mi se masovno počeli javljati ljudi na ulici i u susjedstvu"
• Promocija knjige Aleksandra Stankovića u Rovinju