Istaknuta ruska književnica i scenaristica Guzel Jahina, dobitnica najprestižnije ruske književne nagrade, gostovala je u petak u Zagrebu, gdje je govorila o svojem pisanju, te predstavila svoje na hrvatski prevedene romane "Volgina djeca" i "Zulejha otvara oči".

Obje knjige objavio je nakladnik Hena com u prijevodu Tatjane Radmilo, a s autoricom je pred dupkom punim auditorijem Knjižnice i čitaonice Bogdana Ogrizovića razgovarao književnik Marko Gregur.

Istaknuo je kako je riječ o nagrađivanoj i izuzetno cijenjenoj autorici koja je upravo netom prije svojeg gostovanja u Hrvatskoj dobila prvu nagradu "Velika knjiga", najznačajniju nacionalnu književnu nagradu u Rusiji, i to za svoj drugi roman, "Volgina djeca". Roman je odmah nakon objave 2018. rasprodan u više stotina tisuća primjeraka te je postao najčitanija domaća nova knjiga u Rusiji.

"Danas predstavljamo čarobne svjetove njezina dva romana, a riječ je o gusto tkanim tekstovima u kojima Jahina gradi čitave svjetove kojih više nema, uvlačeći nas na iznenađujuće svjež i nov način u svjetove poslije ruske revolucije 20-ih i 30-ih godina prošloga stoljeća, koji nam iskrsavaju pred očima", rekao je Gregur.

Guzel Jahina (1977.) književnica je i scenaristica tatarskih korijena. Diplomirala je na odsjeku za strane jezike na Filozofskom fakultetu, a nakon toga na Moskovskoj filmskoj školi. Radila je u sektoru odnosa s javnošću i u marketingu. Kratke priče i poezija objavljivani su joj u brojnim književnim časopisima.

Glavna urednica Hene com-a Nermina Husković istaknula je kako je riječ o jednoj od najcjenjenijih i najvažnijih suvremenih ruskih spisateljica, kojoj su njezina dva romana donijela veliki uspjeh, ne samo u rodnoj Rusiji već i širom svijeta.

Već je sa svojim debitantskim romanom "Zulejha otvara oči" (2015.) pomela ljestvice čitanosti i osvojila velike književne nagrade, a roman je preveden na preko trideset pet jezika, rekla je Husković. "To je zaista ogroman uspjeh i meni je jako drago što su hrvatski čitatelji dobili priliku također se – i to u vrlo kratkom roku – upoznati s njezinim djelima", poručila je Husković.

Ozbiljan povijesni roman o putu prema slobodi

"Zulejha otvara oči" priča je o nepravdi i boli, ali i ženskoj emancipaciji i životu koji se obnavlja. Knjiga se temelji na iskustvu autoričine bake Tatarke, koja je bila jedna od raskulačenih i prognanih za vrijeme Staljinova režima. Roman je 2015. godine osvojio brojne književne nagrade, te je autoricu lansirao u finale nagrada "Ruski Booker" i "NOS". Po knjizi je napravljena i kazališna predstava, a snimljen je i film.

Autorica je istaknula kako taj roman na povijesnoj razini progovara o temama raskulačivanja, o borbi sovjetskih vlasti s imućnim seljaštvom i progonstvima u Sibir, dok je na drugoj razini to roman o ljudskom biću, "o jednoj ženi koja dobiva šansu za drugi život i u tom se procesu oslobađa".

Glavna je junakinja Zulejha, tatarska seljanka koja živi u patrijarhalnom društvu na isti način na koji su živjele njezina baka, prabaka i čunkunbaka.

"Taj sam roman pisala na način da prvih 20, 30 stranica nije uopće jasno kad se radnja događa – možda prije pet ili deset godina, možda prije 100 ili 200 godina, a možda i prije 500 godina", rekla je autorica. U radnju romana potom postupno uvodi prve znakove razdoblja u kojemu se događa, a to je 1930. godina.

"Možemo reći da se velika povijest odjednom ubacuje u roman, hvata junakinju doslovce za vrat i izbacuje ju u suvremeno doba, jedno mračno sovjetsko doba", istaknula je nadalje Jahina.

"Ta velika povijest našu junakinju baca tri tisuće kilometara daleko od tatarskoga sela u kojemu je dotad živjela cijeloga života i nikada ga nije napustila. Ona odlazi u gulag u Sibir", dodala je. To putovanje dugo tri tisuće kilometara nije samo geografsko već i psihološko, jer na tome putu prema Sibiru, Zulejha vidi cijeli Sovjetski Savez i na kraju se uspije osloboditi.

"U dobi od 30 godina Zulejha je prisiljena potpuno promijeniti svoj život i sama se potpuno promijeniti. Dakle, možemo reći kako je to roman o ženi koja se izmiješta iz prošlosti u sadašnjost. No, možemo reći i da je to roman o ženi koja upoznaje još jedan novi jezik. A isto tako možemo reći da je to roman o ženi koja je negdje na polovini života dobila šansu za novi, još jedan život", pojasnila je Jahina.

Jer tek tada Zulejha shvaća što je to ljubav prema djetetu, što je to ljubav djeteta prema majci, ljubav prema muškarcu, ona ulazi u neke nove odnose, "a najvažnije je da shvaća što je to sloboda".

Neki su kritičari taj roman nazvali ozbiljnom logorskom prozom, neki su opet rekli kako je riječ o nedopustivoj beletrizaciji represija, a treći su taj roman ocijenili antisovjetskim, i s time se slažem, kazala je Jahina. Neki su kritičari čak tvrdili da je roman prostaljinski jer se glavna junakinja mentalno oslobodila tek u gulagu. Neki su ga proglasili ženskim pismom, neki ozbiljnom književnošću; neki su se ljutili jer su smatrali da daje negativan prikaz tatarske žene, a drugi su ga pak hvalili smatrajući da odlično prikazuje ideal tatarske žene i majke.

"Ja se samo nadam da sam uspjela napisati roman koji je istovremeno i povijesni roman i nije", istaknula je autorica.

Kako pobijediti strah u "priči o dvojici očeva"

"Volgina djeca" drugi je i s nestrpljenjem iščekivani roman te autorice, posvećen njemačkom Povolžju i njegovoj krvavoj povijesti te između dviju Volginih obala zarobljenom čovjeku. U njemu autorica ponovo koristi povijest kako bi ispričala vlastitu intimnu priču. Radnja se događa između 1916. i 1947. godine, a autorica je predložak za priču posudila iz vlastite obiteljske baštine, držeći se u gradnji glavnoga lika, ruskoga Nijemca, 33-godišnjega seoskoga učitelja Jacoba Ivanoviča Bacha, biografskoga supstrata svoga djeda.

Jahina je kazala kako je to roman o strahu i roman o dvojici očeva, a poticaj da ga napiše bila joj je – osobna pobuna protiv zaborava. "Na jednoj razini, to je roman o Jacobu Ivanoviču Bachu i njegovo dvoje djece, kćeri Ani i malom usvojenom tatarskom dječaku. On je svoj život posvetio toj djeci, žrtvovao se za njih, i zahvaljujući njemu djeca su preživjela", rekla je.

"Jacob je klasični mali čovjek ruske književnosti, on je produžetak čehovljanskoga čovjeka", istaknula je Jahina.

Osnovna su tema romana strahovi s kojima se čovjek bori i način na koji ljudi prevladavaju te strahove. To je također roman i o tome kako velika ljubav u srcu može izazvat strah, ali ista ta ljubav može pomoći da se strah i prebrodi. "Bach se boji mnogo toga; boji se komunicirati ljudima, pa se boji hoće li se svidjeti ženi u koju se zaljubi, pa hoće li ispuniti njezina očekivanja. Ti ga strahovi prate tijekom cijeloga života. Tijekom 22 godine koliko pratimo njegov život, on se bori sa svojim strahovima i na koncu ih i pobjeđuje", dodala je.

Drugi je junak romana Josif Visarionovič Staljin. "Njemu sam posvetila četiri od ukupno 30 poglavlja romana. Pratimo Staljina koji euforično dolazi na vlast i u tom uzletu završava u paranoičnom strahu. Htjela sam povući paralelu između pravoga oca svojoj djeci i oca naroda. Tako da se isto može reći da je to roman o dvojici očeva", rekla je Jahina.

U romanu postoji puno autentičnih etnografskih elemenata i svi su istiniti, pronađeni u povijesnim izvorima, napomenula je autorica. "No, iznad te etnografske razine postoji i povijesna razina. Ovdje se radi o čovjeku koji se trudi pobjeći od vremena u kojemu živi, o čovjeku koji se želi 'ukloniti', pobjeći od povijesnih procesa, pa bježi na drugu obalu Volge i čini mu se da se tamo uspio sakriti. To je priča o čovjeku koji je, bez obzira što on to ne želi, prisiljen postati dijelom povijesti svoje države", zaključila je.

Gostovanje Guzel Jahine privuklo je veliko zanimanje hrvatske čitateljske publike, od koje su mnogi u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića ostali stajati, a autorica je prethodno bila gošća i Sa(n)jma knjige u Puli.

Povezane vijesti

• Hena com nastavlja književni projekt "Europa iznutra i izvana"
• Tri nova naslova nakladnika Hena com
• Objavljen novi roman Edija Matića "Pop"