- Petrapilosa se obnavlja dva desetljeća, ali kao zbir koraka, a ne kao prethodno osmišljen i isplaniran 20-godišnji projekt. Koliko se u ovakvim situacijama 'skrivenih lokacija' realizacije temelje na planovima, a koliko ovise o entuzijazmu osobe?

- Obnova ovako složenog spomenika nije moguća bez planova. Tako je bila i s Petrapilosom. Obzirom na konstruktivno stanje, nije bilo moguće napraviti planove za dva desetljeća unaprijed jer dijelovi spomenika nisu bili vidljivi. Stoga se započelo s istraživanjem i dokumentiranjem, kako bi se utvrda mogla sagledati kao cjelina. Svim sudionicima projekta bilo je jasno da su konstruktivna i građevinska sanacija najugroženijih dijelova prvi korak; zato je 2007. godine ing. Čorko iz tvrtke "Conex d.o.o." napravio projekt konstruktivne i građevinske sanacije palasa i unutarnjeg dvorišta. Tek nakon što je izveden jedan veći dio tog zahvata, moglo se početi razmišljati o načinu prezentacije i raznim sadržajima koje bi utvrda mogla primiti. Trebalo je i voditi računa o sigurnosti svih uključenih, od arheologa do građevinskih radnika jer su se radovi u pojedinim segmentima odvijali u nemogućim uvjetima, nad provalijom, na lebdećoj skeli, pod ruševnim zidovima.

Entuzijazam je važan, a u ovom slučaju nije se radilo o jednoj osobi, već o većoj grupi ljudi koji su se međusobno nadopunjavali idejama, među kojima posebno moram istaknuti Elenu Grah Ciliga i Karmen Medica iz Grada Buzeta u ranijim fazama projekta, Matiju Nežića koji im se kasnije pridružio, Josipa Višnjića kao voditelja istraživanja i savjetnika u projektiranju koji je iza sebe već imao iskustvo s obnovom kaštela Possert i, naravno, Vjekoslava Gašparovića kao projektanta pristupa i prezentacije.

- Koja je razlika između ova dva zahvata u konzervatorskom smislu? Očito je da je Petrapilosa otvoreni prostor, dok je svetvinčentski kaštel zatvorena građevina.

- Petrapilosa se danas sagledava kao otvoreni prostor, ali to je ipak građevina koja je imala svoje otvorene i zatvorene prostore. Odlučeno je da se nekadašnji zatvoreni prostori, kao takvi, prezentiraju konzerviranjem unutarnjih elemenata oblikovanja u tim prostorima (prozorske niše, niše zahoda, unutarnje žbuke u palasu) i umetanjem stubišta i konstrukcija u te dijelove. U vanjskom je dvorištu na mjesto pomoćne građevine umetnuta konstrukcija pozornice sa spremištem, a ostaci građevine čitaju se u elevaciji obodnih zidova. Najvažnije je bilo obradom kruništa zidova i zidnih ploha osigurati da u budućem razdoblju ne dolazi do propadanja konstrukcije zbog djelovanja atmosferilija. Činjenica da se radi o danas otvorenom prostoru, utjecala je na prezentaciju jer se u svakom trenutku iz utvrde sagledava prostor koji ju okružuje. Ta interakcija s prirodnim okolišem vidljiva je sa svih pozicija unutar utvrde.

- U koliko je faza obnavljana Petrapilosa?

- Od 1995. do 2003. istražena je crkva sv. Marije Magdalene i rekonstruirani su joj krov i ulaz. U to su vrijeme izvršeni manji konzervatorski zahvati na ugroženim dijelovima zidova unutarnjeg dvorišta. Istraživanje je ponovo započelo 2005., kada je napravljena potporna skela na istočnom zidu palasa. Godine 2007. napravljen je projekt konstruktivne i građevinske sanacije. Građevinski radovi, kojima je u svakoj fazi prethodilo arheološko istraživanje, počeli su krajem 2009. godine (u prvoj fazi izvodila ih je tvrtka Macuka d.o.o. iz Sv. Petra u Šumi), a završeni su krajem 2016. godine obnovom unutrašnjosti crkve sv. Marije Magdalene (tvrtka Kapitel d.o.o. iz Žminja). Sretna okolnost je bila ta što je u tom razdoblju Ministarstvo kulture osiguralo iz trogodišnjeg programa financiranja obnove kulturnih dobara 2013.-2015. značajna sredstva kojima je bilo moguće u cijelosti dovršiti obnovu palasa. Provedba projekta KulTerra, kroz koji je u potpunosti dovršena obnova kaštela i ugrađena sva oprema za omogućavanje pristupa i prezentaciju, počela je 2017., a dovršena 2019. godine.

- Kako vidite budućnost kaštela? Ne mislim na proricanje, nego na optimalan način njihova korištenja.

- Razdoblje petogodišnjeg monitoringa nad provedbom projekta pokazat će njegove dobre i loše strane na kojima u budućnosti treba raditi. Veseli me što je već sada Petrapilosa postala redovito mjesto obilaska šetača. Pripremljena je infrastruktura za odvijanje manifestacija i nadam se da ćemo u budućnosti ovdje moći prisustvovati koncertima, predstavama, festivalima. Osobno se veselim gledanju filmova u tom prostoru. Veliko vanjsko dvorište pruža adekvatan prostor za edukativne radionice i sajmove. Za to treba dosta angažmana osoba koje upravljaju kaštelom, ali mogućnosti su zaista velike. Treba naglasiti da obnova ne staje s trenutkom završetka radova, već je važno osigurati održavanje spomenika, kako se ne bi za kratko vrijeme vratili na polaznu točku.

Povezane vijesti

• NAGRADA EUROPA NOSTRA Buzetski kaštel Petrapilosa nominiran je za NAJBOLJI PROJEKT ZAŠTITE KULTURNE BAŠTINE
• FOTO/Tisućljetna srednjovjekovna utvrda na litici iznad doline rječice Bračane kojom vlada mističan ugođaj KAŠTEL PETRAPILOSA NAKON DUGOTRAJNE OBNOVE PONOVNO ODŠKRINUO VRATA U PROŠLOST
• OBILJEŽEN ZAVRŠETAK OBNOVE TISUĆLJETNOG KAŠTELA PETRAPILOSA: U četvrt stoljeća u obnovu srednjovjekovne utvrde uloženo 13,5 milijuna kuna