Predstavljena zbirka pjesama Daniela Načinovića "LO SCHIAVONE"

Daniel Načinović - poeta čita svoje pjesme (Dejan ŠTIFANIĆ)

Ova knjiga uz mnoštvo pjesničkih figura prodire u tajne života od drevnih civilizacija do danas, rekla je između ostalog književna kritičarka i urednica knjige Vanesa Begić

U pulskoj Gradskoj knjižnici i čitaonici prekjučer je održano predstavljanje knjige "Lo Schiavone" Daniela Načinovića koja sadrži sve njegove objavljene pjesme na talijanskom jeziku koje su proteklih godina ugledale svjetlo dana u tri zbirke "Ur", "Pitture rupestri" i "Orme armoniose", a zbirka sadrži i nove pjesme na talijanskom.

Pedantan i svestran

Književna kritičarka i urednica knjige Vanesa Begić koja s Načinovićem surađuje već 24 godine opisala je ovog pulskog književnika kao sasvim posebnog, ali u najpozitivnijem smislu te riječi. Za Načinovića kaže da je jako pedantan jer voli to zanimanje pisca i bilo što da piše uvijek počinje na najbolji način, dajući sve od sebe. Načinović se bavi i ilustracijom, slikarstvom i glazbom, piše na hrvatskom i talijanskom jeziku premda mu talijanski nije materinji jezik.

- Nema puno hrvatskih autora koji pišu talijanskim jezikom, a Načinović to čini jezikom koji je dubok i razrađen zbog čega je to štivo koje tek treba iščitati, prepuno aluzija i metafora, kaže vanesa Begić.

- Ova knjiga objedinjuje najbolje od najboljeg. Uz mnoštvo pjesničkih figura prodire u tajne života od drevnih civilizacija do danas, rekla je između ostalog.

Koliko je Načinović svestran umjetnik pokazao je otvorivši i zatvorivši predstavljanje svirkom za klavirom i tereminom što je instrument koji se baš ne viđa često. Predstavljanje su, čitajući Načinovićeve stihove, uveličali ravnateljica Gradske knjižnice Nela Načinović te zaposlenice ove ustanove Liana Diković i Iva Lanča Joldić.

Priča o mačku u crkvi

Naravno da jedan ovakav pjesnički događaj ne može proći i bez samog poete koji čita svoje stihove pa je Načinović to i učinio. Pjesme koje je predstavio nadahnute su velikanima kao što su Dante i Tomizza, ali i nekim čudnim likovima poput onog "wreckera" koji stoji na obale i promatra pučinu iščekujući havariju kako bi mogao sakupiti ostatke. Ima tu i jedna zanimljiva priča o mačku u crkvi, nazvana upravo tako, "Un gatto in chiesa", o tom stvorenju koje kada dođe u crkvu ima poseban način kretanja i ponašanja premda se radi o biću koje, kako je to opisao Načinović, "ne može osjetiti duh apsoluta svemira".

Zbirka je objavljena u pazinskoj izdavačkoj kući "Josip Turčinović", suizdavači su Gradska knjižnica i čitaonica Pula, Istarski ogranak Društva hrvatskih književnika i Talijanska unija, a za grafički slog, oblikovanje i fotografije zaslužan je Maurizio Di Capua. Predstavljanje je održano u povodu Svjetskog dana pismenosti. (M. RADIĆ)