"Lorca kôd"
U prepunoj Gradskoj knjižnici predstavljen roman Damira Zlatara Freya
(Snimio Marko Fereni Frey)
U prepunoj Gradskoj knjižnici predstavljen je roman Damira Zlatara Freya »Lorca kôd: triptih o ljubavi i izdaji«, koji je objavila nakladnička kuća Fraktura. O knjizi su govorili Frey, dugogodišnja HRT-ova urednica i voditeljica Zrinka Turalija, urednik knjige Seid Serdarević i ravnatelje Gradske knjižnice Umag Neven Ušumović. Glumci Dramskog Studija Umag Luana Kličić i Goran Jurica pročitali su ulomak iz romana.
Licemjerje institucija
Za »Lorca kôd« Serdarević je istaknuo da je ovaj roman za njega vrhunac Freyovog književnog opusa.
- U novom Freyovom romanu isprepleću se životi dvaju junaka – mladića Gabrijela, autorovog alter ega, kojeg zagrebačka sredina ne shvaća jer je senzualan, ženstven i drugačiji, te jednoga od najvećih pjesnika i dramatičara dvadesetog stoljeća Federica Garcíje Lorce. Kroz stalan dijalog koji cijeloga života vode u snoviđenjima, u pismima između svjetova, pred nama se odvija drama dvaju umjetničkih života, dvaju života obilježenih drugošću i ustrajnošću da se bude svoj, jedinstven, beskompromisan. »Lorca kôd« sinestezijsko je djelo puno glazbe, likovnosti i liričnosti, roman o ljubavnicima izvan vremena i prostora, o umjetnicima koji se dodiruju preko granica spoznaje, o ljudima koji svijet vide drugačije te su samim time prijetnja svima. »Lorca kôd« poetski je obračun s licemjerjem institucija koje i dalje skrivaju pravu istinu o pogubljenju pjesnika, roman o prijateljima koji će izdati prijatelje, i u konačnici, o životu koga nema bez snova, odnosno o snovima kojih nema bez ljubavi, kaže Serdarević.
Dugogodišnja televizijska novinarka Zrinka Turalija istaknula je kako se »Lorca kôd« uz svu njegovu eteričnost i metafizičnost čita bez daha – tolika je njegova umjetnička snaga.
- Frey je roman pisao u zanosu, koji brzo ponese i čitatelja, rekla je komentriavši da je Frey osobnost koja uvijek stoji na raskrižju umjetnosti: pisac, redatelj koreograf, autor koji nikada ne pristaje ne kompromise, kaže Turalija. »Kulturna ga scena prepoznaje kao umjetnika koji ne traži mirne vode, nego uporno izaziva, propituje, provocira i uznemirava, kazala je Turalija koja je pokušala približiti publici višestranu povezanost Freya s Lorcom: »Frey i Lorca dijele unutarnji svijest pun strasti, tjeskobe, sukoba, ljepote i tragedije. Obojica nose u sebi onu potrebu da se ide do kraja, da se otvore rane, da se pokaže ono što je teško gledati, ali što je istinito. U svom posljednjem romanu Frey je spojio sve svoje umjetničke opsesije – i kazalište, i književnost, i ljubav prema Lorci, ali i svoju osobnu potragu za smislom i istinom. To je roman u kome se susreću dva svijeta – Lorcin i Freyov – i u kome zapravo shvaćamo koliko su njih dvojica, premda vremenski i prostorno udaljeni, u svojoj umjetničkoj biti bliski i srodni«, objasnila je.
Ravnatelj Gradske knjižnice Umag Neven Ušumović uveo je u razgovor autora pitanjem o važnosti književnog stvaralaštva u njegovom životu.
- Ovaj roman izričito tematizira pisanje, Lorca u nekoliko navrata pita Gabrijela kako napreduje knjiga koju piše. O pisanju se u romanu govori kao o procesu koji oslobađa i pročišćava. S obzirom na to da Vas publika poznaje prije svega kao svestranog kazališnog umjetnika, postavlja se pitanje koja je uloga književnosti u Vašem stvaralaštvu?, pitao je.
- Budući da je i ovaj peti roman nastao u suradnji s urednikom Serdarevićem, promjenu u svom odnosu prema pisanju vidim, između ostalog, i u kvaliteti razgovora koju sam u razdoblju nastajanja ovog romana vodio s njim. Riječ je o svojevrsnom odrastanju, u kome sam se kao pisac naučio slušati, primati sugestije i korekcije, obuzdavati svoje ego. Uz neograničenu slobodu u izražavanju, koja mi je od početka bitna, naučio sam što je sve potrebno napraviti da se roman kao umjetničko djelo uspostavi kao vjerodostojna estetska cjelina. Serdarević me je jednako naučio i kako uvesti čitatelja, kako napraviti most preko koga čitatelj može ući u moj unutarnji svijet, odgovorio je.
- S druge strane, nastavio je Frey, sam proces višegodišnjeg stvaranja romana o umjetniku koji je moja strast i ljubav, a to je za mene Federico García Lorca, odveo me je u prostore neslućene boli, ali i božanstvenih ushićenja koje mjesecima nisam mogao podijeliti ni s kim, dapače, sve me je to prisiljavalo da tražim samoću i prekid svake komunikacije. Ipak, snaga poziva koja me je vodila da napišem ovu knjigu, bila je jača od svih kriza i roman »Lorcin kod« sada je pred čitateljima. Užasno je to kakvom je sve nasilju bio izložen Federico, smetao je i crkvi i fašistima kao umjetnik koji utjelovljuje duh provokacije i drukčiji, vjerodostojniji vid duhovnosti, smetao im je kao muškarac koji je bio glasnik slobodne ljubavi i kao aktivist koji se borio za društvo jednakosti i empatiju prema marginaliziranima… To nasilje, koje kulminiralo u svirepom mučenju i, napokon, u njegovom ubojstvu od strane španjolskih fašista 1936. godine, u strijeljanju nakon koga se Federicu gubi svaki trag, pokušao sam nadići svojom ljubavi prema njemu, ovim romanom u kome se može čuti Federicov neumrli glas.
Misterij smrti
Ušumović je na kraju spomenuo kako mu je drago da je razgovor o knjizi kao što je »Lorca kôd«, a koja se cijela bavi misterijem smrti, otišao u smjeru ljubavi i potrebi da se spomen na one koji više nisu među živima sačuva.
Frey je objasnio kako je kroz dijalog Lorce i Dalíja pokušao pokazati koliko je bolna bila strasna ta bliskost, ta mladenačka ljubav dvije izuzetne umjetničke osobnosti.
Frey se zahvalio brojnoj umaškoj publici. Kako je rekao, iako je odrastao u Zagrebu pa svoje prve uspomene veže za kuću na Peščenici (o kojoj je pisao i u ovom romanu), svoj pravi dom našao je tek u Umagu gdj je je prihvaćen kao čovjek i umjetnik.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
