Slikovnica, kao žanr par excellance u dječjoj književnosti, ima, pored umjetničke uloge, i onu još važniju poučnu, didaktičku ulogu, da ga na jednostavan, primjeren način djetetovoj dobi, poduči, informira, otvori nove svjetonazore, razveseli i motivira u otkrivanju novih svjetova.

Sve je to zastupljeno i u prošle godine objavljenoj slikovnici "Budi kompa", Maje Čerljenko, kojoj je ova slikovnica treća zaredom u tri godine. Tema kojom se bavi i o kojoj kroz jednostavne, jasne, fluidne i prisne stihove i riječi progovara Maja u ovoj slikovnici, značajna je i aktualna u ovom vremenu kada djeca žive paralelno i u stvarnom i u virtualnom svijetu. Kao i u prethodnim dvjema slikovnicama "Kad se miće ruke slože" i "Šest točkica", osvješćuje svoju čitalačku publiku, i to ne samo i isključivo onu dječju, o potrebama, položaju i životu osoba s poteškoćama, bilo da se radi o gluhim i nagluhim osobama, onima slabovidnima i slijepima, ili u posljednjem slučaju svima onima koji trpe neki oblik nasilja i nailaze na zapreke i zidove netolerancije.

Naime, kroz rimovane stihove autorica pokazuje i ukazuje kako pomoći, suočiti se s osobama koje imaju neku vrstu hendikepa, u slikovnici koja je po svome tekstu i poruci atemporalna, jer prijateljstvo, tolerancija, međusobno razumijevanje i uvažavanje, različitosti, predrasude su teme koje su uvijek aktualne i o čemu treba stalno s djecom pričati, diskutirati, analizirati ih zajedno s njima, naučiti ih kako postupiti u slučaju vršnjačkog nasilja, a u biti i što je sve moguće učiniti da se svaki oblik nasilja spriječi.

Budući da je slikovnica plod rada dvije "vrste" umjetnika - autora književnog teksta i onog likovnog, ilustrativnog, ovdje je došlo do zanimljive suradnje s učenicima 6. a razreda OŠ dr. Mate Demarin Medulin pod vodstvom profesorice likovnog Mirjane Konta.

U načelu je slikovnica kratka, što se tiče same duljine teksta i broja stranica, a po doživljaju i namjeni umjetnička ili poučna. Poučna je utoliko što pomaže upoznavanju okoline, biljnog ili životinjskoga svijeta, a umjetnička je jer teži doživljaju tog svijeta.

Takva vrsta knjige govori slikom i riječju, a traži upravo tu srodnost i suradnju dvaju umjetnika: ilustratora i pisca. Postoje i primjeri da to čini jedna osoba. Ona u biti nastaje kao scenarij, budući da ima na raspolaganju dva sredstva izražavanja: riječi i sliku. Recimo i da je autor prve slikovnice Jan Amos Komenski (1592. - 1670.). Naslov joj je bio "Orbis sensualium pictius" (1658.), a s današnjeg gledišta više nalikuje slikovnome rječniku ili udžbeniku s izričitim didaktičkim funkcijama. Pojam slikovnice spomenut je prvi put u nas u hrvatsko-njemačkom rječniku Ivana Filipovića iz 1860. godine.

Slikovnice svojim sadržajem plijene djetetovu pozornost, a ako ilustracije i tekst prikazuju bića, predmete ili situacije iz svakodnevice vezane za dječje iskustvo, tada su djeci tim zanimljivije. Slika i tekst, što je ovdje slučaj, su usklađeni jer su podjednako važan izvor podataka, a teme se zaokružuju nizom tekstualnih i slikovnih informacija. Tim se knjigama mogu služiti djeca i učitelji tijekom nastave, budući da potiču na razmišljanje, razgovor i raspravu te na učenje jezika, a mogu se, posebice u nižim razredima, koristiti i u interdisciplinarnoj nastavi.

Suradnici na projektu su urednica i lektorica Marijeta Matijaš, Kreacija j. d. o. o., recenzentice doc.dr.sc. Marlena Plavšić, Irena Mosić-Šajatović, Sonja Štević-Mijošek, a za grafičko oblikovanje zaslužna je Maji Škiljaica, Kreativni kotačić, a izdavač je Općina Medulin, koja je objavila i prethodne slikovnice ove autorice.

Povezane vijesti

• Slikovnica pulske autorice Slavice Lončarić O EKONOMIJI - LAKO I JEDNOSTAVNO
• Predstavljanje slikovnice Slavice Lončarić
• ŠEST TOČKICA. Slikovnica Maje Čerljenko. Korisna, poučna i zanimljiva