KATEDRA ČAKAVSKOG SABORA ZA POVIJEST ISTRE

PAZINSKI MEMORIJAL: Tematizirali antifašističke pokrete 20-ih godina i istarske žene u prvoj polovici 20. stoljeća

Izlaganja vezano uz "Proštinsku bunu" i "Labinsku republiku" podastrijeli su Darko Dukovski, Tulio Vorano, Biserka Budicin i Maja Milovan, Ivan Jeličić, Milan Radošević, Nikša Minić i Alida Perkov, dok su značajne žene iz života Istre predstavili Alida Perkov, Patricija Otočan Brumnić, Nataša Skazlić, Kristina Tamara Kučiš Franić, Igor Longyka i Daniel Mohorović

| Autor: Anđelo DAGOSTIN
Anton Finderle, Josip Šiklić, Galiano Labinjan i Darko Dukovski

Anton Finderle, Josip Šiklić, Galiano Labinjan i Darko Dukovski


U organizaciji Katedre čakavskog sabora za povijest Istre iz Pazina u Spomen domu je održan 48. znanstveno-povijesni skup Pazinski memorijal koji je ove godine tematizirao antifašističke pokrete 20-ih godina prošlog stoljeća "Proštinsku bunu" i "Labinsku republiku", kao i žene u društvenom, kulturnom i gospodarskom životu Istre.

Izlaganja vezano uz "Proštinsku bunu" i "Labinsku republiku" podastrijeli su Darko Dukovski, Tulio Vorano, Biserka Budicin i Maja Milovan, Ivan Jeličić, Milan Radošević, Nikša Minić i Alida Perkov, dok su značajne žene iz života Istre predstavili Alida Perkov, Patricija Otočan Brumnić, Nataša Skazlić, Kristina Tamara Kučiš Franić, Igor Longyka i Daniel Mohorović.

Pokušaj stvaranja lojalnosti

Izdvojili smo nekoliko izlaganja. Ivan Jeličić iznio je temu "Odjeci Proštinske bune i Labinske republike u riječkom i liburnijskom tisku". Rad analizira riječke dnevne novine na talijanskom jeziku La Vedetta d'Italia i lovranski, nepotpuno dvojezični, talijansko-hrvatski tjednik La Voce dell'Istria/Glas Istre u razdoblju od početka ožujka do konca travnja 1921. godine.

Premda u ovom razdoblju novine nisu obilato popratile događaje "Proštinske bune" i "Labinske republike", što zbog specifičnosti riječkog poslijeratnog konteksta što zbog lokalne orijentacije riječkih i liburnijskih novina, prikazi navedenih događaja omogućavaju uvid u lokalni (i ne) talijanski nacionalistički diskurs. U kratkim člancima La Vedette d'Italia naziru se tako elementi antislavenskog diskursa (zaostalost i nerazvijenost), nacionalne polarizacije (Hrvati protiv Talijana) umjesto primjera međunacionalne suradnje, viktimizacije fašista, te prihvaćanje i odobravanje fašističkog nasilja kao sastavnog djela provođenja javnoga reda.

- Neki od navedenih elemenata prisutni su i u La Voce dell'Istria/Glas Istre, nadasve anislavenski diskurs. No, s obzirom da je Liburnija za razliku od Rijeke već bila sastavni dio Kraljevine Italije, interpretacija događaja poslužila je za kritiku lokalnih istarskih hrvatskih politički eksponiranih ličnosti, ali i "Pučkog prijatelja". Također, u tjedniku su razvidne razlike između pisanja na talijanskom i hrvatskom jeziku. Dok na talijanskom jeziku uočavamo nepovjerenje i optužbe istarskih hrvatsko i slovensko govorećih stanovnika za panslavenstvo, s druge strane, posredstvom hrvatskog jezika, dolazi do pokušaja stvaranja lojalnosti tog istog stanovništva prema talijanskoj državi i savojskoj dinastiji, ustvrdio je Ivan Jeličić.

Nikoga nije htjela izdati

Patricija Otočan Brumnić iznijela je tragičnu sudbinu Foške Doblanović, žrtve fašističkog terora. Rođena je 26. ožujka 1926. godine u Smoljancima, od oca Antona i majke Kate (Perković). Uz Ružu Petrović i Foška Doblanović je žrtva zločinačkog pohoda u Svetvinčentu. Godine 1943. postaje članica SKOJ-a, a zatim sekretar Općinskog komiteta SKOJ-a Svetvinčenta i članica Kotarskog komiteta KPH Žminj.

Uhićena je 26. siječnja 1945. godine na zadatku na terenu kod Peresiji i odvedena u zatvor u Svetvinčenat, gdje je mučena. Foška se junački držala i nikoga nije htjela izdati. Tri dana su je mučili u kasarni, podvrgli strašnim mukama i silovali. Nakon toga bacili su je u bunar. Po tragovima nađenima na lešu bilo je vidljivo, da su je nacifašisti spuštali i dizali konopcem iz bunara. Njezin suseljan Ante Modrušan (Tone Smoljanac), opjevao ju je u svojim stihovima "Foškica", u kojima je u kratkim crtama predočio njezin kratak život. Pokopana je na groblju u Svetvinčentu.

Nataša Skazlić iznijela je biografiju rođene Puljanke, Hedi von Trapp, austrijske književnice, slikarice i grafičke dizajnerice, ali i problematizirala poziciju žene-umjetnice s kraja 19. i prve polovine 20. stoljeća. Rad je svojevrsna slagalica fragmenata pronađenih u onodobnom pulskom dnevnom tisku, rijetkim službenim biografijama te šturim podacima unutar brojnih priča o svjetski poznatoj obitelji von Trapp.

Avgusta Šantel mlađa

Kristina Tamara Kučiš Franić govorila je o slikarici Miri Franješević rođenoj u Jastrebarskom 1928. godine, a preminuloj u Puli 2006. godine. Pokopana je na groblju u Premanturi nakon duge i teške bolesti. Slikala je u anonimnosti od najranijeg djetinjstva do 1974., kada se prvi puta predstavlja na skupnoj izložbi "Radničko kulturno stvaralaštvo" u Puli. Od tada je sudjelovala na više od stotinu skupnih izložaba u zemlji i inozemstvu, te brojnim likovnim kolonijama. Slikama i oslikanom keramikom je zastupljena u zbirkama (zbirka Josipa Broza Tita na otoku Vanga i Beogradu i zbirci Antun Bauer u Vukovaru) te   galerijama i muzejima u Puli, Hlebinama, Zagrebu, Parizu, Velikom Taboru. Dobitnica je mnogih diploma i nagrada.

Igor Longyka se odlučio predstaviti slikaricu istarskih pejzaža, grafičarku i violinisticu Avgustu Šantel mlađu (1876.-1968.) koja potječe iz poznate umjetničke obitelji koju su u Gorici osnovali profesor fizike i matematike Anton Šantel i slikarica Avgusta pl. Aigentler. Prvo slikarsko obrazovanje stekla je kod majke, a zatim je nastavila školovanje u Beču (1900.) i Münchenu (1907./08.). Dio svoje karijere provela je u Puli, gdje je između 1904. i 1918. predavala u ženskoj pučkoj školi i građanskoj školi. Njezin umjetnički rad bio je razapet između slikarstva i glazbe. S jedne strane bila je majstor u prikazu cvijeća i neumorna slikarica pejzaža, s druge strane, strastvena violinistica u raznim komornim sastavima. Izražavala se u raznim tehnikama, a najviše se istaknula u akvarelu. Njezin umjetnički opus obuhvaća veliki broj prikaza istarskog krajolika koje je slikala kako u istarskom razdoblju, tako i u kasnije doba, kada se često vraćala u svoja voljena primorska mjesta. Godine 1913. sudjelovala je sa svojim radovima na prvoj hrvatskoj umjetničkoj izložbi u Pazinu, koju je organizirao njezin brat, slikar i glazbenik Saša Šantel, profesor tamošnje gimnazije.

Daniel Mohorović imao je izlaganje pod nazivom "Vrajže Istrijanke" o sedam (ne)poznatih Istrijanki: Giuseppini Martinuzzi, Antici Kranjac, Katarini Pucić, Pijerini Juričić, Mariji Crnobori, Tatjani Arambašin Slišković i Daši Drndić. Na tu je temu nedavno objavio i knjigu.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter








Web kamere

Pula

Pula: Banjole bay
Pula: Banjole bay

Pula

Pula: Amphitheater
Pula: Amphitheater