Ovogodišnji 68. Pulski filmski festival počinje u subotu 17. srpnja, a održavat će se do 24. srpnja u pulskoj Areni i na više mjesta u centru grada. Ususret festivalu naš je sugovornik Pavo Marinković, umjetnički ravnatelj Pulskog filmskog festivala, koji je na toj dužnosti od ožujka ove godine.

- Što je drukčije u programu Pulskog filmskog festivala ove godine?

- Ja ne mogu suditi o tome što je drugačije. Ne treba čovjek biti osobito bistar da shvati koliko je ova godina bila posebna. Imenovan sam umjetničkim ravnateljem sredinom ožujka kad nismo znali hoćemo li imati dva, tri ili četiri nova hrvatska filma za prikazati u Puli, a to je ono što određuje glavni program i daje smisao postojanju festivala. Unatoč nedaćama i problemima napravili smo, mislim, dobar i bogat program.

Festival plaćaju porezni obveznici

- Koja vam je bila osnovna ideja, nit vodilja u sastavljanju ovogodišnjeg programa?

- Program se gradi od temelja, i to od onih temelja koji su na raspolaganju. U ovom slučaju to su hrvatski filmovi. Za svaki hrvatski film pokušao sam u drugoj projekciji u Areni pronaći pandan koji će komunicirati istoj ciljnoj skupini, film sličnog tematskog i produkcijskog modela. Najlakše je prići populistički, pa nakon hrvatskog filma prikazati američki blockbuster čiju ciljanu publiku možda i neće odveć zanimati prva projekcija hrvatskog filma. Možda je rizično, ali mislim da je pravi put prikazati europskog srodnika. Siguran sam da oni koji će doći u Arenu zbog prvog filma, ako ostanu na projekciji drugog filma, to neće požaliti.

U nedjelju se tematski oslanjamo na politiku, u ponedjeljak je adrenalinska večer, u utorak su filmovi o ženama, a u srijedu filmovi koji će nas nasmijati. Četvrtak je talijanski dan.

- Dok ste sastavljali program, koga ste vidjeli kao ciljanu publiku?

- Znatiželjne i otvorene ljude koji vole film.

- Mislite da je moguće zadovoljiti sve ukuse i treba li uopće težiti tome?

- Filmski festival se prilagođava ukusu, ali ga i dugoročno oblikuje. Filmski festival nije ljetno kino nego kulturni događaj, a kulturni događaj ne smije podcjenjivati svoju publiku.

- Kako to da je zadnji hrvatski film već u četvrtak? Ne sjećam se da se to ikada dogodilo?

- Dogodilo se prošle godine kad je festival skraćen za jedan dan. Odluku o skraćivanju festivala ne donosi umjetnički ravnatelj i ona je uvjetovana kako brojem hrvatskih filmova, tako i financijama; nijedan dan festivala nije besplatan i plaćaju ga porezni obveznici, a festival ima manji budžet nego prethodnih godina.

- Mislite da je korona utjecala na slabiju produkciju ili je posrijedi nešto drugo?

- Naravno da je korona uvjetovala mnogo toga. Veliki broj hrvatskih filmova zapeo je u postprodukciji i nije završen. Neki koji su trebali biti snimljeni, nisu snimljeni. Nekima koji su završeni Pula nije bila dovoljno atraktivna za otvaranje. Ali ritmom snimanja, kolaudacije i distribucije upravlja krovna udruga hrvatskog filma - HAVC, a ne Pulski filmski festival. Jedino što možemo, jest angažirati se. Da se nismo angažirali, možda ne biste ove godine vidjeli ni novi film Branka Schmidta, niti novi film Stanislava Tomića. Ne bi bili završeni. To su dvije svjetske premijere koje ovog ljeta nisu nužno trebale završiti u Puli, ali su završile. "Južni vjetar 2" također ne bi svoju svjetsku premijeru imao u Puli da se nismo potrudili, a oni Pulu prepoznali kao idealno mjesto promocije.

Jastog ili McDonald's

- Kako to da se filmovi u Areni i na Kaštelu prikazuju istovremeno?

- Bilo koji ozbiljan filmski festival u gradovima manjima od Pule ima sedam-osam paralelnih projekcija u isto vrijeme (a ne dvije). Zavirite u šire susjedstvo; u Locarno ili Karlove Vary. Pula je uza sve to sveučilišni grad. Nakon razgovora sa suradnicima od kojih neki na festivalu rade dugi niz godina, shvatio sam da postoji jedan dio publike koju više zanima suvremeni europski film nego hrvatski film. Postoji publika koja želi gledati suvremene europske filmove i to one koji ne bježe u holivudski eskapizam nego propituju bilo našeg i susjednog kulturnog prostora. Takvim smo filmovima pronašli mjesto na Kaštelu. Ono što je bitno su i besplatne projekcije u kazalištu i kinu. Poput Oscarom nagrađene "Ide" Pawela Pawlikowskog s razgovorom sa slavnim redateljem poslije projekcije, a predstavit ćemo i neke druge članove žirija s njihovim, u Hrvatskoj još neprikazanim filmovima. Svaka ranovečernja projekcija u kazalištu manje-više je ekskluzivna. Želio bih da pulska publika prigrli taj termin.

- Malo mi je neobično i da ste za zadnji film u Areni izabrali film iz 1928., a ne, recimo, neki filmski hit, kao što se to nekad znalo raditi. Kako to?

- Kad ste zadnji puta gledali film iz 1928.? U kinu, u restauriranoj kopiji s glazbenom pratnjom uživo? Ja jesam - Keatonovog "Generala", Ejzenštajnovu "Oklopnjaču Potemkin", i to ne bilo gdje, nego na prestižnim filmskim festivalima u dupkom ispunjenim kino dvoranama. U kinu "Europa" u Zagrebu prikazivani su nijemi klasici uz živu glazbu na nekoliko rasprodanih projekcija. Osigurali smo prekrasnu restauriranu kopiju jednog od najvećih i najduhovitijih autora nijemog filma - Bustera Keatona kao i najboljeg filmskog pijanista iz regije. Ako mogu birati između jastoga i McDonald'sa, izabrao bih jastoga. Vjerujem da u tome nisam usamljen. Onaj tko će doći u Arenu na dan zatvaranje neće požaliti. Počastit ćemo ga crno-bijelim nijemim jastogom. Uz sjajnu klavirsku pratnju.

- Koliko vremena provodite u Puli otkada ste umjetnički direktor, a koliko ste prije toga bili u Puli?

- U Puli provodim manje vremena nego što bih sam želio. Gotovo sve obavljam online, što za funkciju umjetničkog ravnatelja nije problem, a za festival je mnogo jeftinije. Moja kancelarija je moj laptop i moj mobitel. Za pregledavanje sto-dvjesto filmova u dva i pol mjeseca, nije toliko bitan fizički boravak u Puli koliko svakodnevna dostupnost, a moj se mobitel, na užas moje obitelji, ne gasi. To je današnja realnost, kompletna direkcija Cluja živi u Bukureštu, direkcija Cannesa radi iz svih krajeva svijeta, njujorška Tribeca uređuje se iz Pariza. Da me lockdown kojim slučajem zatekao u Puli neke od ovih programskih ideja mnogo bih teže sproveo u djelo.

Inače u Pulu sam počeo dolaziti kao mladi igrač bridža, a nakon toga i kao hrvatski reprezentativac sredinom osamdesetih. Pula je poznata kao mjesto održavanja najvećeg bridž turnira u jugoistočnoj Europi. Prošao sam sve apartmane Punta Verudele, od Cedra do Magnolije. Na filmski festival sam prvi put došao 1996. kao dramaturg-urednik HRT-a. I od onda dolazim vrlo često, tri puta kao redatelj, jednom kao scenarist, nekoliko puta kao dramaturg-urednik, a jednom i kao umjetnički savjetnik HAVC-a. I nakon toliko godina, još uvijek ne mogu biti do kraja siguran u reakciju pulske publike. Ali imam hrabrosti iskušati je. I razgovarati s njom. Te saslušati kritike.

Promocija hrvatskog filma

- Vezano uz ovo zadnje, koliko vam je poznata pulska povezanost s filmskim festivalom?

- Da, povezanost postoji, Pulski filmski festival ima dugu tradiciju; sigurno i vjernu publiku. Ali isto tako Pulski filmski festival ima primarnu zadaću zbog koje je subvencioniran. A ona glasi - promocija hrvatskog filma. Za promociju hrvatskog filma trebamo imati nove hrvatske naslove, ali ih moramo znati promovirati, ne samo pulskoj publici nego hrvatskoj, ali i međunarodnoj javnosti. Ti su segmenti bili zanemareni. Posljedica je bila da su redatelji, struka, ali i novinari izbjegavali festival, a neke kolege iz susjedstva, na moj bijes, ga pogledavali s visoka i s prijezirom. Moj cilj je da to promijenim. I da ta promjena ne ide na uštrb pulske publike.

Povezane vijesti

• ŠTO DONOSI OVO LJETO? Kozlevac najavio da do kraja godine možemo zaboraviti masovna okupljanja, a Grad Pula istovremeno najavljuje manifestaciju "Na ulicama i trgovima" i koncerte na Forumu. Organizatori PFF-a vjeruju da će se on održati
• PETI DAN "Ideš? Idem!" i "Njemački inat" Osvježenje s prekratkim rokom trajanja
• OBJAVLJEN MEĐUNARODNI PROGRAM 68. PULSKOG FILMSKOG FESTIVALA: Za festivalske nagrade natjecat će se deset recentnih naslova europske kinematografije