Lucija Pajca mlada je pulska glumica, poznata prije svega po predstavama u Teatru Naranča, a koja je upisala Akademiju dramske umjetnosti, što je bio i povod za razgovor s njom.

Dio nečeg ozbiljnog

Upis Akademije dramske umjetnosti ostvarenje je Vašeg profesionalnog i životnog sna. Kako je tekao put pripreme?

- Za prijemni ispit pripremala sam se četiri godine, iako se znanje i priprema za to odvija i putem drugih projekata koji su godinama iza mene. Tijekom četiri pokušaja upisa na Akademiju, svake godine iznova sam upoznavala nove ljude i pronalazila dramske skupine u Zagrebu koje bi mi po dobi i iskustvu odgovarale nakon ozbiljne edukacije i iskustva koje mi je pružio Teatar Naranča. Nakon mature i priprema za prijemni kroz koje me vodio glumac Luka Juričić, u Zagrebu sam upisala Filozofski fakultet s obzirom na to da moji prvi pokušaji na prijemnom nisu slavno završili. Uz fakultet počela sam se prijavljivati na dramske radionice jer nakon toliko godina provedenih na dramskoj htjela sam se nastaviti baviti glumom kao nečime što će mi i dalje predstavljati zadovoljstvo u sklopu slobodnog vremena.

Moje istrijansko korona vjenčanje (Foto ANRI DERONJIĆ)

Isprobala sam nekoliko dramskih skupina, a svako poznanstvo vodilo me sljedećem i shvativši koliko poznanstva imaju bitnu ulogu u ovom poslu, imala sam priliku da me posluša i priprema nekoliko glumaca s aktualne zagrebačke kazališne scene od kojeg sam od svakog uzimala savjete i ono što mi je iz njihovog pristupa najviše odgovaralo. Presretna sam da sam imala priliku glumiti i u mjuziklu "Halugica", mjuziklu Centra za kulturu i informacije Maksimir, za koju su bile otvorene audicije, ali i sudjelovati na Festivalu kazališnih amatera s dramskom skupinom koja mi je napokon odgovarala, a riječ je o dramskoj u sklopu Divan Teatra čiji su me voditelji naposljetku pripremali za prijemni ispit i pružili mi najdragocjenije savjete koji su mi pomogli da napokon upišem željeni fakultet. Ne žalim za godinama pokušavanja i pokušavanja jer paralelno sam upoznala predivne ljude i prijatelje, završila preddiplomski studij Povijesti umjetnosti, toliko toga naučila i sazrila da sam sada napokon spremna potpuno se posvetiti glumi.

Godinama ste glumili u Teatru Naranča, a jedna od Vaših najboljih uloga bila je u predstavi "Moje istrijansko korona vjenčanje". Koliko Vas je to iskustvo oblikovalo?

- Poseban je gušt bio biti dio predstave "Moje istrijansko korona vjenčanje" jer unutar dječjeg kazališta bili smo se prvi puta okušali u komediji za odrasle. Bilo je divno i svjedočiti oduševljenim reakcijama publike s obzirom na to da smo se i mi toliko zabavljali radeći i iznova to izvodeći. Posebice mi je draga jer je to bio projekt koji nije bio namijenjen dječjoj publici i meni je to tada bilo vau, da sam dio nečeg ozbiljnog. Na sceni uz moje dvije kolegice s dramske bili su svi profesionalni glumci što nam je predstavljalo izazov i tada neki viši postavljen level kojeg smo ozbiljno shvatile. Mislim da sam iz tog procesa pripreme predstave najviše i naučila, ali i definitivno shvatila da se time želim dalje baviti u životu.

Pronaći neku poruku

Posebno je, kako ste rekli godinama unazad, oblikovao i film "Moje pjesme, moji snovi"?

- Unazad gledajući, to je možda prvo sjećanje koje imam vezano za ljubav prema glumi, a to je kada sam s pet, šest godina pogledala film "Moje pjesme, moji snovi" čiji sam CD dobila na poklon od nonića. Kao mala zaljubila sam se u taj film i bezbroj puta ga ponavljala, naučila pjesme, pa doma radila si kostime i rekvizite nalik likovima iz filma. Majka kaže da sam sa šeširom na glavi i putnom torbom u ruci poput Julie Andrews, morala gostima u dnevnom boravku izvest svoju najdražu točku. Nakon toga me mama i upisala na dramsku sekciju i od tada nisam prestala pohađati dramske sekcije i skupine.

Kazalište ili film/televizija? Što biste preferirali?

- Prvenstveno kazalište. Mislim da mogu reći da sam odrasla na kazališnim daskama i čarolija koju pruža kazalište mi je predivna. Mjesto gdje možeš uroniti u priču, u tuđa ljudska iskustva i pronaći neku poruku, istinu koju ćeš uzeti sa sobom doma mi je trenutačno zanimljiviji i intenzivniji doživljaj nego film. Iako naravno, ne ograničavam se u tom pogledu i svakako da bih jednog dana voljela raditi i na filmu i u kazalištu.

Glumački uzori?

- Pa divim se i inspiriraju me svi umjetnici koji uspiju u tome da zatitra nešto u meni. Da osjetim istinitost u tome što rade. Nemam konkretno jednu osobu, ali ako moram birati nekog, rekla bih da se divim glumicama poput Bette Davis koje imaju predivnu, tamniju boju glasa, autentičnost i karizmu, a naravno ono što me ponajviše oduševljava je senzibilitet raznovrsnim ulogama koju ima predivna Meryl Streep.

Povezane vijesti

• Prezentacija Dramskog studija Teatra Naranča
• Stiže Alisa u zemlji čudesa
• Premijera "Alise u zemlji čudesa" Teatra Naranča