Kako je bilo u zlatnim godinama na Brijunima, tko je tamo dolazio, kakav je bio tadašnji kulturno-umjetnički život moglo se saznati zahvaljujući znanstvenom skupu posvećenom velikom vizionaru i na neki način, spasitelju otoka. Sveučilišna knjižnica Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli i Fakultet za interdisciplinarne, talijanske i kulturološke studije pulskog Sveučilišta upriličili su na Brijunima i u pulskoj Sveučilišnoj knjižnici Međunarodni znanstveni skup posvećen Paulu Kupelwieseru, a upravo zahvaljujući njemu Brijuni su postali prepoznatljivo otočje u svjetskim razmjerima.
Stručnjak za metalurgiju
Povod ovome skupu bila je 100. obljetnica smrti Paula Kupelwiesera (Beč, 1. veljače 1843. – 20. ožujka 1919.), poduzetnika i vizionara, začetnika sustavnog razvoja turizma u južnoj Istri. Austrijski industrijalac, stručnjak na području metalurgije, poduzetnik i vizionar Paul Kupelwieser kupio je 1893. godine malarično i gotovo nenastanjeno Brijunsko otočje te je tijekom sljedećih dvadesetak godina uložio veliki trud i znatan dio svog imetka u razvitak otočja.
Kada je on došao, kako je rekla Nataša Urošević tijekom jednog od izlaganja, otočje je bilo totalno zapušteno, bila je tu svega jedna obitelj ribara. Stoga je Kupelwieser godine 1900. pozvao njemačkog bakteriologa Roberta Kocha radi suzbijanja malarije, što je ovaj prihvatio te je s trojicom svojih znanstvenika uspio iskorijeniti malariju na Brijunima i u okolici u nepune tri godine.
Skup je otvoren nastupom pijanistice Elde Krajcar Percan koja je izvela Schumannovu skladbu koju je ovaj skladatelj komponirao za vjenčanje Leopolda Kupelwiesera, oca Paula Kupelwiesera i njegove majke. Ta je skladba možda i praizvedena na ovim područjima, a riječ je o poletnoj, naglašeno lirskoj kompoziciji.
Prvoga dana na Brijunima arhitektica Mira Pavletić, voditeljica Pododsjeka za zaštitu kulturnih dobara Javne ustanove Nacionalni park Brijuni istaknula je da je snažnu građevinsku aktivnost na Brijunima, upravo kao osnovni uvjet razvoja samoga otočja Kupelwieser započeo odmah nakon što je kupio otok. On je potom na otok doveo značajne predstavnike sva tri velika bečka pravca, Josefa Engelharta koji je bio jedan od utemeljitelja bečke secesije, Paula Resa, jednog od člana umjetničke grupe Hagenbund, te Huga Charlemonta, člana umjetničkog udruženja Hagenbund. Pavletić se osvrnula na važnost djelovanja tih slikara, koji su predstavljali najznačajnije imena u Beču na prelasku stoljeća.
Nataša Urošević govorila je na temu "Interdisciplinarni studij Kultura i turizam: Brijuni kao destinacija kulturnog, zdravstvenog i ekoturizma; kako graditi održivu budućnost na lokalnoj turističkoj tradiciji". Ona se osvrnula i na svoja istraživanja u bečkim arhivima, te pokazala je i osmrtnicu u austrijskim novinama koja je objavljena par dana nakon Kupelwieserove smrti naglašavajući da su mu žena i sin Carl, koji je nakon njega vodio otočje te uslijed globalne ekonomske krize zapao u probleme i izvršio suicid, sahranjeni upravo na Brijunima. Istaknula je i da su Brijuni bili važno središte preteče zdravstvenog turizma, da su tu dolazili ljudi koji su imali razne respiratorne probleme.
Umjetnost i znanost
Drugoga dana u Sveučilišnoj knjižnici pozdravne riječi prenijela je Beate Hammerlein, u ime Theodora Mautner Markhofa, potomka Paula Kupelwiesera. Naime Mautner Markhof je direktni nasljednik iz dinastije Kupelwiesera, a budući da je pokojni Paul imao dva sina, od kojih je jedan bio bez djece, a drugi imao dvije kćeri, nije bilo više nasljednika koji su imali njegovo prezime. Mautner Markhof je praunuk kćerke Kupelwieserova sina, objašnjeno je nazočnima. Rad Brigitte Mader "Brijuni, Kupelwieser i znanosti" pročitala je Marieta Djaković, a tu je istaknuto da je Kupelwieser kupio otočje za današnju vrijednost od 700 tisuća eura, a njegova mjesečna plaća iznosila je oko 20 tisuća eura.
Jasenka Kranjčević usredotočila se na temu "Paul Kupelwieser i turistička arhitektura otočja Brijuni" ističući da je on spojio poljoprivredu i turizam, Alida Perkov govorila je na temu "Kupelwieserova gospodarska djelatnost u okolici Brijuna i njegovi planovi za razvoj gospodarstva u južnoj Istri", Christine Casapicola "Franz Ferdinand i Brijuni – nova saznanja?", gdje se tijekom prijestolonasljednikova boravka na Brijunima počelo razgovarati o eventualnoj kupnji zemljišta za Franju Ferdinanda na ovome otočju.
Nešto drugim temama okrenuli su se Marieta Djaković, Dirk Lyon "Kupelwieserovi Brijuni – književno putovanje", Aleksandra Rotar osvrnula se na "Utjecaj likovnih i glazbenih umjetnika na turizam kojega je razvijao Kupelwieser", Bernard Franković "Kupelwieserova primjena modernih tehničkih dostignuća na Brijunima", Bruno Dobrić "Novine Brioni Insel-Zeitung i druge publikacije o Brijunima koje je izdavao Paul Kupelwieser", Laura Čuperjani i Petra Horvat "Glazbeni festival Podium Brijuni/Fažana - od ideje do realizacije". Klara Trošt Lesić i Maja Jović imale su za temu "Dizajniranje doživljaja metodom storytellinga: fenomen P. Kupelwieser", Mirjana Kos Nalis "Kupelwieserova vizija. Usporedba: Opatija - Brijuni - Dubrovnik i građa o Brijunima u Hrvatskom muzeju turizma", Ljiljana Tadić Komadina "Slikari koji su slikali na Brijunima i drugi umjetnici koji su gostovali na otočju - s naglaskom na Huga Charlemonta", a David Orlović, Benjamin Kostešić, Livio Nefat i Ivan Skol "Vrijede li Kupelwieserove razvojne vizije i danas nakon 110 godina? Primjer: željeznički kolosijek Štancija Peličeti -Medulin".
Pozdravne su riječi uputili Bruno Dobrić u ime Sveučilišne knjižnice i izv. prof. dr. Tea Golja, dekanica Fakulteta za interdisciplinarne, talijanske i kulturološke studije Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli.