Ovim projektom i ovom knjigom želi se rasprostraniti informacija o užasima opsade i herojskim djelima ljudi koji su oslobodili tadašnji Lenjingrad, a današnji Sankt-Peterburg, kako bi se zadržala sjećanja na njihova djela, a užasi nikada ne ponovili

Ovoga tjedna, preciznije, u utorak, 22. siječnja u Muzeju Mimara obilježit će se 75. obljetnica od proboja opsade Lenjingrada uz prezentaciju hrvatskoga izdanja knjige "871 dan" ruske autorice Ninelj Koribskoj u prijevodu na hrvatski jezik Irene Mikulaco, inače voditeljice Centra ruskoga jezika i kulture "Institut Puškin" i Katedre za strane jezike Filozofskog fakulteta Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli. Bio je to povod za razgovor s autoricom prijevoda.

- Preveli ste iznimno i vrlo značajno djelo, hrvatsko izdanje knjige "871 dan" ruske autorice Ninelj Koribskoj koje će biti predstavljeno u Mimari. Kako ste došli do ideje o prevođenju tog važnog djela?

Prekrasna i potresna knjiga

- Obratio mi se direktor Nezavisne neprofitne organizacije "Veza između generacija" i član Društva Francusko-ruski dijalog koju su osnovali V. Putin i J. Chirac, Sergej Mašin, koji mi je predstavio projekt "871 dan" i ponudio mi da prevedem knjigu. Projekt me jako zainteresirao. Ovim projektom i ovom knjigom želi se rasprostraniti informacija o užasima opsade i herojskim djelima ljudi koji su oslobodili tadašnji Lenjingrad, a današnji Sankt-Peterburg, kako bi se zadržala sjećanja na njihova djela, a užasi nikada ne ponovili. Knjiga je prekrasna, potresna, pročitala sam ju u jednom dahu na ruskom jeziku i odlučila ju prevesti. S obzirom da volim Rusiju, a Sankt-Peterburg mi je najdraži ruski grad za koji sam i sama emotivno vezana, sa zadovoljstvom sam prevela ovu knjigu. Ovo je svijetla knjiga: o hrabrosti, o nadi, o vjeri, o prijateljstvu, o ljudskosti, o pobjedi dobra nad zlim.

- Autorica knjige imala je deset godina kada je počela opsada Lenjingrada, koju je od prvog do posljednjega dana proživjela i preživjela. Na zamolbu svoje kćeri ostavila je za sobom svoja zapisana sjećanja o tom vremenu, koja su nadopunjena foto-materijalom iz centralnih ruskih arhiva i zajedno predstavljaju svjedočanstvo ratnih užasa očima djeteta. Pozitivne recenzije bile su odlučujuće da se knjiga s ruskog prevede na strane jezike. Koliko je bilo zahtjevno prevesti to djelo?

- Svaka knjiga izazov je za prevoditelja jer ulazimo u drugi svijet koji moramo približiti svome jeziku, nacionalnoj mentalnoj svijesti, a opet da se zadrži čar, ritam i ljepota jezika originala. Najveći izazov bio je zadržati izvornost ruskih imena. S obzirom na neujednačenu praksu prenošenja ruskih imena i geografskih naziva u hrvatski jezik, u prijevodu ih se nastojalo približiti ruskome izvorniku i zadržati oblik ruske riječi. Ruski onimi se u hrvatski jezik obično prenose transliteracijom, transkripcijom ili prijevodom. U hrvatskome jeziku najčešće se za ruska imena i toponime upotrebljava transkripcija. U ovome prijevodu je to transkripcija, a rjeđe transliteracija i prijevod. Ruska ženska imena ostala su onako napisana kako su napisana u izvorniku, s finitnim –ja, nisu kraćena (bez - ja) tj. transliterirana. (Vanesa BEGIĆ)

Povezane vijesti

• Život je sačinjen od "Kapi radosti"
• Predstavljena knjiga "Novi testament" tiskana u Urachu 1562. i 1563.
• BOOKtiga: Bogat program za ljubitelje pisane riječi