U Labinskoj galeriji Alvona otvorena je izložba Labinske samouke slikarice Hane Marmarac koja se predstavila sa 13 novih slika velikog formata, ulja na platnu i akrila.

-Isprobala sam sve tehnike a ove slike su rezultat kombinirane tehnike. Slikala sam pejzaže apstrakcijom jer želim promijeniti stvarnost i realnost. Mislim da sam uspjela u tome. Slikarstvo je moja velika ljubav i strast pa planiram i dalje slikati, stvarati i izlagati rekla nam je Hana koja je rođena je 1952. u Tuzli a Labin je postao njezinim domom krajem 60-tih. Slikarstvo je oduvijek bilo njezina velika ljubav i strast te je kao autodidakta marljivo radila i istraživala tehnike slikanja gradeći svoj put a 2010. godine je u Beču kod akademskog slikara i grafičara Radisava Đokića polazila tečaj stručnog usavršavanja. Izlagala je na brojnim skupnim izložbama amaterskih stvaratelja, a samostalno izlaže od 2006. u Labinu, Poreču, Pazinu, Funtani, Raši, Barbanu i Svetvinčentu. Vedran Šilipetar, autor predgovora u katalogu nazvao je Hanine radove pejzažnim imaginarijem na rubu apstrakcije a suret sa slikarskim radovima Hane Marmarac iznenađenjem.

-Kada me galerist Vino Šaina zamolio da dođem pogledati njezine posljednje radove, uistinu nisam znao o kome se radi, a još manje o kakvim je radovima riječ. Pisati o autoru odnosno o stvaralaštvu osobe o kojoj ne znate apsolutno ništa doista je nezahvalno, pogotovo ako se radi o autorici autodidaktu čiji Vam je opus i životni put potpuna nepoznanica. "Teško...", pomislio sam pogledavši njezine akrilike na platnu izložena na trijemu Šaininog ateljea, čiji pogled puca na pejzaže slične onima s Haninih slika. U moru radova više manje postimpresionističke provenijencije magnetski me privukla slika tirkizno-plavičaste game s crnim linijama u prvom planu koja u potpunosti ruši granice između figuracije i bilo kakvog realističnog poimanja stvari. "To je to", pomislio sam. Ovo obećava. Ima smisla. Ova žena osjeća. Želi više od sebe i od svojeg izraza. Bori se protiv onoga što vidi i daje prednost osjećajima. Želi korak dalje, treba joj drugačija realnost, želi napredak, traži pomak. A upravo je to ono što svaki izraz čini vrijednim, ma koliko prokušan bio ili obilježen deja vu efektom, rekao je Šilipetar te dodao da je u kratko vrijeme koliko je uspio istražiti dosadašnje stvaralaštvo Hane Marmarac, uvidio da je vezana za uvjetno rečeno pejzažno slikarstvo, a jedan od najdražih umjetnika joj je Van Gogh. Kult štovatelja vezanih uz pojam nizozemskog genija, vizionara moderne umjetnosti koji je za života prodao tek jednu sliku, a čiji je genij sagorio pod istim onim provansalskim suncem kojeg je tako pasionirano slikao, ne jenjava ni danas. Baš kao ni utjecaj Munchovog krika čiji skandinavski bolećivi puteljak kao da simbolički naznačuje Kristovu pasiju,nošenje Križa

- Slične elemente iščitavam u Haninim pejzažima u kojima igre čistih, a gdje kad i prljavih boja insinuiraju na fovističku ostavštinu i prikaz stvari onakvima kakvima ih umjetnica vidi, a ne kako javnost od nje to očekuje. Ono što posebno smatram bitnim u izrazu Marmarac jest pojava crte, odnosno psihičkog likovnog elementa koji sugerira jednu novu fazu, tvoreći pritom konstruktivističke elemente koji slikama daju dozu apstraktnijeg štiha i tvore dva plana u kojem linearne konstrukcije, u stilu drippinga, pejzaž bacaju u drugi plan. Naslovna slika kataloga, po mojem je skromnom mišljenju, ponajbolji primjer stapanja pejzažnog imaginarija i crtačkih afiniteta u skladnu cjelinu koja po svim parametrima struke može parirati ili se u najmanju ruku kretati u smjeru umjetnosti primjerice portugalske slikarice Marie Helene Vieira da Silva. Duboko vjerujem da je novi likovni put labinske autorice naznačen upravo u toj slici te da će ukoliko bude i dalje ustrajala u radu u skoroj budućnosti osvanuti još smjelija, a u stručnom kontekstu i zrelija rješenja, rekao je Šilipetar.

Izložba u prestižnoj galeriji Alvona zasigurno je tek početak jedne fantastične likovne priče i nadasve autoričinog sazrijevanja. Iz tog razloga treba joj iskreno čestitati na ustrajnosti i entuzijazmu.          (Branko BIOČIĆ)