Opsesija gledanja Alekseja Orela i "Iskušavanje oblika" Mihe Pečara

Radovi Alekseja Orela, fotografa iz Pule, nastali su preklapanjem dviju fotografija istog motiva, snimljenih s neznatnim razmakom i ponuđenih na tri načina, a svaki način gledanja od plošne slike tvore iluziju trodimenzionalnosti * Portoroški umjetnik Miha Pečar predstavlja radove čiju okosnicu čine kameni objekti znakovitih oblika. Umjetnik ostvaruje bizarne kombinacije, a iako je unutar postava uočljivo više pristupa oblikovanju, autor nudi zaokruženu cjelinu

U nastavku bogatog grožnjanskog kulturnog ljeta u Gradskoj galeriji Fonticus predstavljene su dvije nove izložbe. Samostalnim izložbama predstavili su se Aleksej Orel, fotograf iz Pule i Miha Pečar, umjetnik iz Portoroža.

Fotografski performansi

Aleksej Orel predstavio je projekt pod nazivom "Opsesija: gledanje", zapravo seriju likovnih propitivanja na temu jednog od osnovnih ljudskih osjeta - vida, viđenja, gledanja.

- Pred nama je niz ponuđenih performansa. Aleksej rastače fotografije u fleke, nejasne linije, rastere, senzibilne vizualne nakupine, da bi nam procesom naše aktivnosti, sudjelovanja, ponudio jasnoću. Umjetnik opominje na prihvaćanje okoline bez provjere, bez sumnje. Nejasni obrisi printeva na zidovima, papiru ili ekranu, iniciraju pojam sumnje. Međutim, radove ne možemo vidjeti bez osvjetljenja. Svi se radovi oslanjaju na razmeđu pogleda, viđenja i psihološkog dojma oblika koji nudi pogled posredstvom oka. Autor koristi raznorodnu, tuđu zanatsku i osobnu kreativnu tehnologiju, približavajući se konceptualnom pojmovanju oblikovanja, kazao je kustos izložbe Eugen Borkovsky o radovima Alekseja Orela. Naglasio je i da umjetnik predstavlja ciklus koji sačinjavaju radovi podijeljeni u grupe.

- Pogledamo li pobliže, uočit ćemo da su pred nama oblici sasvim jednostavnih, skoro prozaičnih matrica. U jednom slučaju to su dvije grupe foto/grafika: pjena sapunice te motivi zgarišta šume, koje se gledaju uz pomoć antiknog, viktorijanskog stereoskopa, naprave opremljene posebno brušenim lećama. Odmah zatim, nastavljajući promišljanje, umjetnik poseže za motivom granja iz prirode i opet artificijelno izazvanim mjehurićima. Oba motiva, predstavljena printevima na zidu, gledaju se aniglafskim naočalama s dva raznobojna stakla, jedno je plavo-zeleno (cyan), a drugo crveno (red). Nešto je sofisticiraniji pristup i prezentacija trenutka stanja raspršivanja kapljice ili rasprostrtih boja na podlozi. One su plasirane kao niz prikaza na ekranu kompjutera. Ovdje je tehnologija manipulacije vizualnim podacima, pikselima, iznjedrila fascinantan dojam prostornog prikaza. U sva tri slučaja u pitanju je izazivanje trodimenzionalnog viđenja motiva pomoću dviju snimki, duplom projekcijom na specijalnoj podlozi fotopapira ili kompjutorskom manipulacijom prilagođenoj ekranu, rekao je o radovima Borkovsky.

Orel je pojasnio posjetiteljima nastanak izloženih oblika fotografije. Radovi su nastali preklapanjem dviju fotografija istog motiva, snimljenih s neznatnim razmakom, a ponuđenih na tri načina, a svaki način gledanja od plošne slike tvore iluziju trodimenzionalnosti.

Aleksej Orel se fotografijom počeo baviti u ranom djetinjstvu, pod mentorstvom svog djeda, majstora fotografije Alojza Orela. Period odrastanja obilježili su razvoj znanja i eksperimentiranja u fotografiji, te traženje samostalnog fotografskog izričaja. Radio je kao fotograf Glasa Istre, a zatim u fotografskom obrtu Foto Vujičić, a 2003. godine otvara tvrtku Fotopixel. Tijekom godina postaje aktivni sudionik i član fotografskih udruženja Udruženja likovnih i književnih stvaraoca Pule (ULIKS-Pula) i Fotokluba Zagreb. Jedan je od osnivača fotokluba FORMAT u Puli. Izlagao je na 20 samostalnih te više od 50 skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu.

Zbunjujući način oblikovanja

U drugom dijelu galerije predstavio se portoroški umjetnik Miha Pečar izložbom "Iskušavanje oblika". On predstavlja radove čiju okosnicu čine kameni objekti znakovitih oblika. Umjetnik ostvaruje bizarne kombinacije. Iako je unutar postava uočljivo više pristupa oblikovanju, autor nudi zaokruženu cjelinu.

- Ciklus skulptorskih oblika izaziva više mogućih interpretacija. Svakako, predstavljeno možemo tumačiti interesom za likovni rad koji prestaje biti prijenosnik slika realnog. Ne poštujući uobičajene konvencije oblika i medija, autor svoje trodimenzionalne radove oblikuje na zbunjujući način. Već na prvi pogled bivamo osupnuti predmetima realiziranim u prirodnom materijalu – kamenu, a koji oblikovno ili funkcionalno pripadaju uobičajenom asortimanu metalnih ili u povijesti drvenih predmeta. Radovi miješanjem ideje materijala i ideje oblika propituju status motiva, umjetnika i vremena. Njegovi su radovi oslobođeni heroičnih ili spomeničkih konotacija, kazao je Borkovsky o radovima slovenskog umjetnika koji je po struci pomorski strojar kojega poslije nekoliko godina plovidbe na prekooceanskim brodovima, počinje zanimati kamen i kiparstvo. Ovaj interes prelazi u studiranje na Akademiji likovnih umjetnosti u Carrari (Italija). Poslije prvog stupnja, studiranje nastavlja u Carrari i Varšavi (Poljska). Nakon studija u Portorožu, zajedno sa suprugom Miriam. E. V. otvara malu galeriju PREDSOBA u Piranu. Najčešće za kiparske radove bira kamen, ali i druge materijale i medije. Autor je nekoliko monumentalnih skulptura u Sloveniji i inozemstvu.