(Hina/EPA)
Knjige prof. Vinka Grubišića "Latinska poezija srednjega vijeka" i "Srednjovjekovna latinska drama" objavio je zagrebački nakladnik Alfa.
Nakladnik ističe kako dvojezična latinsko-hrvatska knjiga "Latinska poezija srednjega vijeka" (465 str.) donosi pregled stotinjak autora koji su stvarali u razdoblju od 3. do 13. stoljeća te uvid u "mračno" srednjevjekovno doba.
Izbor poezije podijeljen je na tri razdoblja: od Laktancija do karolinške renesanse, karolinška i otonska renesansa te od otonske renesanse do kraja srednjega vijeka.
U antologiji se, uz ostale, nalazi i poezija Lucija Cecilija Firmiana Laktancija, Kommodija od Gaze, Aurelija Ambrosiusa, Grgura Velikog, Petra Damianija, Tome Akvinskoga i drugih.
Ustvrdimo li da u najširem smislu srednjovjekovna drama, kao i druge vrste srednjovjekovne književnosti, obuhvaća vrijeme od pada Rimskog Carstva do početaka renesanse nameće se, ističe Grubišić, pitanje nisu li tu dosta neodređeni i početak i konac jednog od najdugotrajnijih perioda zapadnoeuropske uljudbe, gdje su antagonizmi između Istočnog i Zapadnog Rimskog Carstva došli do izražaja kao nikad prije.
Napominje kako se u proučavanju srednjovjekovne drame veoma lako osjeti dramski izostanak nekoliko stoljeća, kad se zanemarivala, pa čak i prezirala grčka i rimska kazališna tradicija.
U knjizi "Srednjovjekovna latinska drama" (476 str.) ističe kako se pri rasudbama srednjovjekovne latinske književnosti zaboravljalo da je podjednako Jeronimu kao i Ciceronu latinski bio materinski jezik.
Naglašava kako se Aurelije Augustin u svojim Ispovijestima koristio stilskim sredstvima, izmjenama ritma i kadencama svoje rečenice poput Cicerona u najboljim govorima.
Ocjenjuje kako je u stilskim potražnjama ako ne i dostignućima pošao i dalje od Cicerona, da je Jeronim svojim Hagiografijama udarao temelje budućim narativnim oblicima koji su se razgranali u gotovo svim europskim književnostima, da su mnoga djela crkvenih otaca u stilskom, dakle književnom pogledu, istodobno sabirište klasičnih dosega, a ujedno i važni inovacijski koraci.
Uza sve to, naglašava, neka su od ponajboljih djela renesanse sasvim naravno izrasla iz srednjeg vijeka.
Vinko Grubišić rođen je 1943. u Posuškom Gradcu u Hercegovini. Predavao je na Sveučilištu Waterloo hrvatski jezik i književnost te povremeno rusku književnost, a u sklopu svojega rada pripremio je sveučilišne priručnike Elementary Croatian I, Elementary Croatian II, Croatian Grammar, Croatian Reader (skupa s drugim autorima) te Croatian Literature in English (skupa s drugim autorom).
Objavio je knjige pjesama Robotov poljubac, Bitarion, Gregorijanske šutnje, Druženja s tijelom te Stazama samih središta. Dramski su mu tekstovi: Tri drame te Ne začuđuju čudesa. Uz Hrvatsku književnost u egzilu objavio je knjige eseja Izazovne teme starije hrvatske književnosti. Prevodi s latinskoga, njemačkoga, francuskoga i engleskoga jezika.