Lokalni bujski govor, zapravo jedan od oblika istrovenetskog dijalekta, posebno je specifičan i po mnogo čemu svojstven, a zahvaljujući nedavno umirovljenom dugogodišnjem prosvjetnom radniku Marinu Dussichu ostao je sačuvan i javnosti približen u dvije njegove knjige. Marino Dussich je 2008. godine, nakon nekoliko godina rada, prikupljanja i ručnog slaganja riječi, opisa i primjera govora, izdao "Vocabolario della parlata di Buie d’Istria" (Rječnik bujskog govora), a sada je u izdanju rovinjskog Centra za povijesna istraživanja objavljen njegov novi rječnik - "Dizionario italiano-buiese" (Rječnik talijansko – bujski). Mnogi sudionici svečanog predstavljanja rječnika naglasili su veliki trud i Marinovu upornost u prikupljanju riječi bujskog dijalekta talijanskog jezika, riječi koje se danas sve rjeđe čuju, a izgovorom se razlikuju od istih riječi izrečenih u drugim područjima gdje se koristi istrovenetski dijalekt. Želeći svima prikazati posebnosti bujskog dijalekta, Marino Dussich je sve riječi na književnom talijanskom jeziku "preveo" na bujski izražajni jezik. Kako bi se ta posebnost sačuvala što duže, Marino Dussich je svoju želju i simbolički iskazao posvetom da ovo vrijedno izdanje posvećuje svojim unucima, da nastave njegovati bujsku kulturnu tradiciju ne zaboravljajući jezik svojih predaka, potičući i sve mlade da se posvete proučavanju lokalne povijesti i kulture općenito.
Predstavljajući ovo izdanje rječnika lokalnog bujskog govora gotovo svi su naglasili veliku Marinovu želju i volju da ovo djelo dovrši, njegovu veliku mentalnu snagu da se izvuče iz gotovo bezizlazne situacije, nakon što je u vrijeme rada na rječniku doživio nesreću u kojoj je bio teško ozlijeđen. O tim detaljima, te vrijednostima ovog lingvističkog izdanja govorili su direktor Centra za povijesna istraživanja Raul Marsetič, dijalektolog Franco Crevatin, urednica izdanja Paola Delton, dijalektologinja i znanstvenica Suzana Todorović i drugi. Svi su naglasili Marinovu upornost i ljubav prema jeziku zavičaju, a novim izdanjem dao je veliki doprinos očuvanju lokalne talijanske kulture i jezika, odnosno povijesnih dijalektalnih svojstava, kao svjedočenje autohtonosti pripadnika talijanske nacionalne zajednice na tom području. Ovim je rječnikom autor dao i veliki prilog očuvanju riječi koje se gube pod utjecajem suvremenih govora, te jednog ili drugog jezika koji se koriste u svakodnevnoj komunikaciji.
- Nakon prvog rječnika dobio sam mnoge pohvale i poticaje da nastavim dalje, a već prilikom objave tog prvog rječnika imao sam preko 1.700 riječi koje nisu bile u njemu. To me navelo da idem na drugu knjigu, na drugi rječnik koji je sada objavljen. Počeo sam na njemu raditi 2013. godine, u međuvremenu je sve stalo zbog nesreće koju sam doživio, pa sam sve završio prije dvije godine. Izuzetno sam ponosan što sam završio ovo izdanje, rječnik talijansko – bujski. Dok sam skoro godinu dana bio na rehabilitaciji u Krapinskim toplicama, logopedica koja je radila sa mnom na poboljšanju govora vidjela je to što sam napravio i dala i ideju koju ću ostvariti – napraviti rječnik hrvatsko – bujski, gdje će riječi sa hrvatskog književnog jezika biti prevedene ne bujski dijalekt. Tako ću zaokružiti svoju trilogiju i na tom projektu već radim. Moram ovom prilikom reći da su mi kod rada na dva objavljena rječnika dosta pomogli Lino Dussi iz Milana i Luciano Cassio iz Taranta, ljudi koji su rođeni u Bujama i zadržali su taj bujski govor koji se pod naletom modernih vremena mijenja. Zato sam želio da tu vrijednost sačuvam i hvala svima koji su u tome pomogli, kaže Marino Dussich koji je kao učitelj dugo godina radio u Kostanjici, gdje je pronašao i odbačeni povijesni kamen čija je slika na naslovnici, a taj kamen koji svjedoči o otvaranju prve škole postavio je, u vrijeme dok je bio ravnatelj Talijanske škole Buje u školski hol.
Rječnik talijansko – bujski, objavljen uz financijsku potporu Talijanske unije Rijeka i Narodnog sveučilišta u Trstu, te drugih izvora, sadrži oko osam tisuća riječi objašnjenih na 340 stranica, svaka riječ ima značenje u standardnom talijanskom jeziku, natuknice o mjestu gdje se govori, a uz riječi su i brojni sinonimi, uglavnom karakteristični za bujski dijalekt. Rječnik je dopunjen i fotografijama raznih poljoprivrednih alata, s lokalnim nazivom svakog, što govori i o životu ljudi tih krajeva u prošlosti.