Film "Nigdje posebno"
Vrlo je emotivan i potresan bio film talijanskog režisera Uberta Pasolinija "Nigdje posebno" (Nowhere Special), koji je u sklopu Dana talijanskog filma na Pulskom filmskom festivalu prikazan u četvrtak navečer na Kaštelu i koji je, sukladno epidemiološkim mjerama, pratila brojna publika.
Istinita priča
Premda je to (i) talijanski film (koprodukcija Ujedinjeno Kraljevstvo, Italija, Rumunjska), nema u njemu niti jednog talijanskog glumca, niti jedne riječi talijanskog, no to ne umanjuje značaj. Režiser je Talijan i kreirao je vrlo dobro ostvarenje prema istinitom događaju, predstavivši tešku temu na vrlo kvalitetan način, lišeno patetike.
Redatelj Uberto Pasolini radi u britanskoj filmskoj industriji zadnjih tridesetak godina, a prilikom obraćanja publici, kazao je kako je godinama unazad pročitao u novinama članak o sličnom slučaju, te da je potom to malo istraživao i zatim krenuo snimati taj film.
James Norton tumači lik jednog sasvim posebnog oca. Dakle, 35-godišnji John je čistač prozora koji odgaja četverogodišnjeg sina Michaela nakon što ih je dječakova majka napustila. Kad dobije lošu zdravstvenu prognozu, John će dati sve od sebe da za dječaka pronađe odgovarajuću obitelj. Razdiran sumnjama u ispravnost svojih prosudbi i bijesom zbog nepravednosti vlastite sudbine, morat će donijeti najveću odluku u svom životu.
Upravo ta potraga, traženje nove obitelji, novih roditelja za malenog dječačića je središnji dio filma. Izuzev par scena koje su malčice previše "nategnute", cijeli film vrlo dobro funkcionira kao cjelina i s narativnog gledišta, poput književnog djela s uvodom, zapletom i, recimo raspletom, uz neizravan, ali jasan i zoran rast i razvoj osobina likova i njihovog suodnosa i međuodnosa, a bez da se izgubi tijek radnje i fabule.
Atemporalno
Radnja filma može biti atemporalna, smještena bilo gdje, pokazavši i lica i naličja ljudskog roda - bez osuđivanja i ismijavanja, što je posebno zorno u scenama kada se traži nova obitelj za malenog dječačića. Gluma tu nije nipošto karikirana, i premda sama tema nudi obilje mogućnosti za patetičan pristup i prikaz, režiser ne zapada u te zamke.
Dakako da pristup ovoj temi navodi na razmišljanje, i da režiser u tome nije nedostatan ili suvišan, te da se, unatoč teškoj temi, delikatnoj, ne upušta u neke nelinearne prikaze događaja, nego je sam kontinuitet radnje tu glavni adut za kvalitetu cjelokupnog ostvarenja.
O kvaliteti filma govore i nagrade, s Filmskog festivala u Veneciji (Horizonti), a zatim su tu i Varšavski filmski festival – Nagrada publike, Međunarodni filmski festival u Valladolidu – Nagrada publike.
Uberto Pasolini (Rim, 1957.), talijanski redatelj, scenarist i producent, koji radi u britanskoj filmskoj industriji od 1983. Utemeljitelj je produkcijske kuće Red Wave Films, u kojoj je realizirao i svjetski filmski hit, Oscarom nagrađenu britansku komediju "Skidajte se do kraja" (The Full Monty, 1997.), u režiji Petera Cattanea. Kao redatelj, uz "Nigdje posebno", potpisnik je još dvaju nagrađivanih naslova: "Machan" (2008.) – Nagrada FEDIC na Venecijanskom filmskom festivalu i "Still Life" (2013.) – C.I.C.A.E., Pasinetti za najbolji film, Premio Cinematografico Civitas Vitae prossima i Venice Horizons Award – sve četiri na Venecijanskom filmskom festivalu, što dovoljno govori o kvaliteti njegova rada.