Mario Rojnić je bio predvodnikom onih istarskih vrijednosti, koje danas ne traže preispitivanje, već samo nadogradnju. Barban, međutim, ne zaboravlja. U znak sjećanja na istaknutog znanstvenika ekonomskog poslanja, 8. rujna ove godine, u povodu 80. godišnjice njegova rođenja, postavit će spomen-obilježje. Za izradu ovog obilježja angažirana je Kiparska kolonija Cave Romanae i Ivan Briski, kipar iz Zagreba

"Moraš pošteno raditi i uživati u tome, sve će ostalo doći samo po sebi", znao mi je govoriti Mario Rojnić. Mario je uživao u svom radu, često i pretjerivao u tome, a rezultati su dolazili. Imao je viziju o razvoju Pule i Istre. Djeluju gotovo proročanski njegove misli o preobražaju istarskog sela u svjetlu jednakomjernog razvoja svih područja, kako onih uz obalu, tako i onih u istarskoj unutrašnjosti, gdje Istra čuva svoje posebnosti. Danas se to ostvaruje. Posebno su zapaženi njegovi radovi o razvoju istarske poljoprivrede i prometne povezanosti, kako cestovne, tako i željezničke. Brojna pulska zdanja, manifestacije, projekti, studije i još mnogo, mnogo toga, govore o čovjeku više od prigodnih riječi.

Sreća s ekonomistima

Ako je sjećanje na njega izblijedjelo sada ga valja osvježiti, jer ove godine obilježavamo 80. obljetnicu njegova rođenja. Dopustite jedno prisjećanje na riječi poznatog ekonomista dr. Ive Žuvele, koji mi je na jednom skupu "Susreti na dragom kamenu" rekao: "Vi u Istri imate sreće s ekonomistima. Imali ste Miju Mirkovića - Matu Balotu, a sada i Marija Rojnića" i dodao "kako je on najistaknutiji istarski ekonomist srednje generacije". To ne smijemo zaboraviti... Bio je promotor istarskih vrijednosti.

Možda bi nam Mario Rojnić zaborav i oprostio, ali koketiranje s istarskim identitetom nikako. Bio je predvodnikom onih istarskih vrijednosti, koje danas ne traže preispitivanje, već samo nadogradnju. Barban, međutim, ne zaboravlja. U znak sjećanja na istaknutog znanstvenika ekonomskog poslanja, 8. rujna ove godine, u povodu 80. godišnjice njegova rođenja, postavit će spomen- obilježje. Za izradu ovoga obilježja angažirana je Kiparska kolonija Cave Romanae i Ivan Briski, kipar iz Zagreba.

Zašto spomen-obilježja u Barbanu a ne u Puli, gdje je proveo najplodnije godine svog života? Tražimo li poveznicu, lako ćemo je naći. Mario je barbanskih korijena, iz kojih se nad Pulom razgranala bujna krošnja u kojoj je svio svoje obiteljsko i profesionalno gnijezdo. Nije birao "između", već je svojim ekonomskim idejama ujedinio čitav istarski prostor. Po tome je ovaj ekonomist od formata jednako barbanski i pulski sin. Dakako, i šire od toga - bilo gdje u Istri spomen-obilježje njemu u čast bilo bi zasluženo.

Brojni projekti

Mario Rojnić, rođen je 8. rujna 1938. godine u selu Rajki, nedaleko od Barbana, kako u svojoj biografiji kaže, u siromašnoj seosko-radničkoj obitelji. Djetinjstvo i mladost proveo je u Frkeči. Otac mu je poginuo kao aktivni sudionik Narodnooslobodilačkog rata. Osnovnu je školu završio u Barbanu, gimnaziju je pohađao u Puli i maturirao 1957. godine. Te je godine upisao Ekonomski fakultet u Zagrebu, na kojemu je diplomirao 1961. godine, a magistrirao 1973. Prvo zaposlenje nalazi u Tvornici laboratorijskog i tehničkog stakla "Boris Kidrić" u Puli. Poslije godinu dana, prekida radni odnos, zbog odsluženja vojnog roka u Sarajevu. Po povratku se zapošljava u Skupštini Općine Pula, u Zavodu za plan. Godine 1965. prelazi na Zavod za ekonomiku u Puli, gdje je obnašao i funkciju direktora.

Bio je predsjednik Privrednog vijeća Skupštine Općine Pula, predsjednik Izvršnog vijeća Skupštine Općine, te ravnatelj Poslovne zajednice za vanjsku trgovinu GIO Export-Import iz Pule. Od 1968. do 1972. godine bio je zastupnik privrednog vijeća Sabora SR Hrvatske. Predavao je na Višoj ekonomskoj školi u Puli te sudjelovao u radu znanstvenih skupova "Susreti na dragom kamenu" posvećenih Mati Baloti - Miji Mirkoviću.

Upečatljiv je njegov doprinos u realizaciji mnogih projekata, po kojima je Pula doživjela novu vizuru. Danas o tome svjedoči književnik, novinar, prevoditelj i Marijev najbliži suradnik Milan Rakovac, čija su sjećanja na ta vremena vrlo snažna: "Kad su me naši zvali da iz Beograda gren doma, u Pulu, letio sam po nebu, po Empireju: s 13 godina otišao sam iz Pule, s 33 se vratio, siječnja 1973., kao glavni urednik Glasa Istre. Volio sam svoj posao, Glas Istre, Pulu, Čakavski sabor... Dvije godine kasnije, kad me predsjednik IV SO Pula Mario Rojnić zvao da mu budem potpredsjednik, jednako bez krzmanja pošao sam. Gradom je faktički upravljala Koordinacija, nositelji funkcija – Frančula i Šuran (Partija), Radolović (SSRN), Cukon (Sindikati), Kolić, Rojnić i ja (Općina). Na Koordinaciji domislili smo i smion plan za reurbanizaciju pomalo ostarjelog grada, u kojem smo do tada gradili industrijske pogone i stambene četvrti. Realizacija je pala na pleća najviše "općinara", Kolić, Mario i ja u svom mandatu napravili smo – novi city: krasna nova javna zdanja, dolična uspješnome gradu: sportski dom, robna kuća, banka, milicija, zgrada marine na rivi, novo krilo pošte, prvi gradski hotel "Pula"... A i nekoliko stotina (!) kilometara asfalta po seoskim cestama Puljštine. Preuzeli smo upravljanje FJIF-a, dogovorili galeriju "Motika", pokrenuli opernu sezonu (samo jednu, nažalost), dobili šampione države u boksu i biciklizmu, gotovo prava realizirana utopija, u tek nekoliko godina. A Mario Rojnić, odvažan i lucidan, bio je njen ambiciozni, nepopustljivi kreator i motor, duša i tilo."

Pokretački duh

A tek Marijev pokretački duh za cestogradnju u Istri! To je dijelom aktualizirano u studiji "Istra i njeni razvojni putovi", koju je 1973. objavio Ekonomski institut Zagreb, a Mario je Rojnić bio dio tima koji je radio na njezinoj pripremi i tiskanju. Ukazujući na pravce budućeg gospodarskog razvoja Istre nije se moglo zaobići pitanje izgradnje cestovne mreže u Istri, s osloncem na tunel kroz Učku. Neposredno povezivanje Istre, osobito njezinog središnjeg i zapadnog dijela s Rijekom i ostalom Hrvatskom bila je i ostala glavna pretpostavka bržeg gospodarskog i društvenog napretka Poluotoka.

Svjedoči o tome dipl. oecc. Miro Božac, član Izvršnog vijeća u Marijevom mandatu: "Mario Rojnić, na funkciju predsjednika Izvršnog vijeća bivše Općine Pula (sadašnji grad Pula, grad Vodnjan i općine Medulin, Ližnjan, Barban, Marčana, Svetvinčenat i Fažana) došao je s mjesta direktora Zavoda za ekonomiku, gdje su se objedinjavala sva znanja o ekonomskim i društvenim aktivnostima tadašnje Općine Pula. Zahvaljujući svojim ekonomskim znanjima i raspoloživim informacijama vrlo je uspješno vodio Izvršno vijeće. To je vrijeme kada je Općina Pula ostvarivala vrijednosno tri do četiri dolara izvoza na dolar uvoza.

Vizija mu je bila cjelovita Istra, kako bi se ubrzali integracijski procesi, što bi imalo velik utjecaj na budući društveno-ekonomski razvoj Istre. Pula je uvijek bila predvodnik toga.

Njegov je pulski biljeg bio mnogo kompliciraniji nego se to danas može iščitati u pulskom prostoru koji je po mnogočemu zadužio. Pulu je želio po mjeri njezinih stanovnika, u čemu je njegov individualizam bio u nevidljivom sukobu s ondašnjom zbiljom. Takvo viđenje Pule uzdrmalo je temelje na kojima mit o Mariju Rojniću nije dugo izdržao. Njegovi su dubinski potezi, u sudaru s ondašnjim političkim opredjeljenjima, ostali gotovo skriveni, ali s vremenom postaju sve prepoznatljiviji. Velike je stvari za Pulu učinio, i to samo u pola svoga mandata kao predsjednik Izvršnog vijeća Skupštine Općine, od 1974. do 1976.

Stao je na pola svog mandata, ali nije ostala prigušena njegova strast u traženju najboljeg istarskog razvojnog puta. Nezahvalno je govoriti o njegovoj zaljubljenosti u Istru, ali, nesumnjivo, te je ljubavi bilo u ogromnim količinama. Ako njegova rješenja nose pečat ograničenosti vremena u kojem je djelovao, ostaje ipak zadovoljština da mnoga pitanja, što ih je često postavljao, nisu prestala uznemirivati suvremenu političku i društvenu misao. Za sve što je učinio, Barban će mu se odužiti postavljanjem spomen poprsja, kao putokaz budućim naraštajima o našim zavičajnim vrijednostima i ljudima koji su ih promicali.

Potpora gospodarstvenika, Istarske županije i javnosti

Mario Rojnić puno je učinio za naše gospodarstvo. U svojim je radovima ukazivao na dobre mogućnosti budućeg razvoja Barbanštine, koja ima prirodne, položajne, kadrovske i druge prednosti. Na sreću, to se danas i ostvaruje, jer je Općina Barban, kako je Rojnić predviđao, postala pravo prigradsko naselje sa svim njegovim karakteristikama, i Poduzetničkom zonom kao nositeljem daljnjeg gospodarskog razvoja. Barbanski su gospodarstvenici svjesni toga, zato su se rado odazvali pozivu da pomognu u postavljanju njegova spomen-obilježja. Više od spomenika, Mario bi se veselio velikim koracima u barbanskoj Poduzetničkoj zoni, čime su se oživotvorile njegove ekonomske zamisli.

Dragocjenu je pomoć dala Istarska županija, Općina Barban, Cesta d.o.o. Pula, Istarske ceste d.o.o. Pula, Kamen d.d. Pazin, a projekt podržava svekolika istarska javnost. (Branko BLAŽINA)

Povezane vijesti

• OSAMDESETA GODIŠNJICA ROĐENJA ISTAKNUTOG EKONOMISTA: Otkriveno mramorno spomen poprsje Marija Rojnića