Pula je opet bila mjesto susreta ljudi koji su došli podijeliti svoje veliko znanje i jednako veliko iskustvo, samo što ovaj put, a govorimo o sedmom Međunarodnom festivalu filmske glazbe i zvuka (ISFMF) sve je ostalo nekako u prikrajku, iako je ovo bilo već četvrti put da se festival u listopadu održava u najvećem istarskom gradu.

Netko bi se mogao zapitati, koga bi moglo zanimati što imaju za reći skladatelji filmske glazbe te dizajneri zvuka? To ne zvuči glamurozno, čak i kada se zamota u uglađeni protokol dodjele nagrada Crystal Pine koja je definitivno trajala predugo, skoro tri sata. Cijeli festival nije bio nešto spektakularno, ali upravo u tome i jest bit. U Puli su nekoliko dana bili - ponovit ćemo to po tko zna koji put - ljudi koji su osvojili Oscare ili za njih bili nominirani, ili su pak bili laureati nekih drugih prestižnih nagrada. To nije mala stvar.

Iako možda ta imena nešto govore samo dobrim poznavateljima filma, tkogod baci samo letimični pogled na filmove na kojima su radili, primjerice, Eddy Joseph ili Stephen Warbeck, otkrit će naslove koji su jako dobro poznati i široj publici. To nisu glumci ili redatelji, to su ljudi iz sjene, jedni od mnogih, ali bez čijeg se rada filmovi ili serije ne mogu se zamisliti. Danas filmski dojam mora biti potpun, kako vizualni, tako i slušni, a za ovo drugo brinu se baš ti ljudi koji su se okupili u Puli sredinom listopada. To su ljudi koji su radili s nekima od najpoznatijih redatelja današnjice, ali ne spominjemo ih samo zbog njihovih životopisa već zato što su imali štošta za reći, bili su spremni podijeliti svoja iskustva s bilo kim tko ih je bio spreman slušati i još su pritom uživali, pristupačni kakvi jesu, svejedno bilo to u salama za predavanje, na hodnicima ili izvan hotela. Nije bilo velike gužve, atmosfera je bila opuštena, gotovo neformalna, iako je program bio prilično tijesno posložen, no nije se puno kasnilo s događanjima.

Nisu se svi držali samo teme filmske glazbe i zvuka, bilo je tu raznih anegdota o redateljima ili drugim kolegama s kojima su radili, govorilo se o filmu općenito, o novim tehnologijama. Stephen Warbeck, koji je radio na više od 120 filmova a Oscara je zaslužio za glazbu u "Zaljubljenom Shakespeareu", bacio se nakratko u redateljske vode te vrlo entuzijastično pričao kako mu je bilo režirati film "The man in the hat" koji je u postprodukciji.

Sam po sebi, program je bio jak, no organizatori iz DreaMaker Productions d.o.o. iz Samobora ove su ga godine još pojačali i dodali Avvantura Matchmaking Forum te Film Festival Days koji bi trebao postati tradicionalan. Film Festival Days pozabavio se filmskim festivalima, odnosno njihovom organizacijom, a upravo se Pula ponosi jednom takvom dugovječnom manifestacijom. Nije stalo samo na tome, jer je predstavljena i platforma Duart prvenstveno namijenjena glumcima, otvorena je i za snimatelje, montažere, redatelje, producente i sve druge koji se bave filmom, odakle god da dolaze, a ovo im je bila prilika da se promoviraju. U cijelosti se radilo o prilično jakoj manifestaciji, na kojoj su svi koji se na ovaj ili onaj način bave filmom, čak i kao fanovi, mogli povezati, a unatoč tome što se Pula ponekad opisuje kao filmski, pa i kazališni grad, sve te teme kao da skoro nikog živog odavde nisu zanimale. Baš čudno, jer bilo je zbilja zanimljivo. Neki od sudionika će se možda opet pojaviti u Puli, kao što su se opet pojavili ove godine, no drugi neće, što znači da je prilika da se popriča s nekima od majstora filma nepovratno propuštena.