Udruga Proces tijekom 2026. godine nastavlja svoj umjetnički i društveni rad na temu konverzivnih praksi CT-HR projektom "Frejmovi istine", turnejom plesnog performansa Koje je boje istina?, premijerno izvedenog 2025. godine u Istarskom narodnom kazalištu u Puli.

Performans, koji kroz suvremeni ples, zvuk, svjetlo i tjelesnu ekspresiju tematizira posljedice pokušaja promjene ili potiskivanja seksualne orijentacije i rodnog identiteta, nakon pulske premijere izlazi iz matičnog prostora i kreće prema novim publikama. "Frejmovi istine" predstavljaju metaforu daljnjeg razvoja u kojoj svaka nova izvedba postaje novi kadar iste stvarnosti, dok svaki grad donosi vlastiti društveni kontekst, iskustva i pitanja.

Prva točka turneje bit će Kino Edison u Karlovcu 24. rujna, nakon čega performans 2. listopada gostuje u RiTeatru u Rijeci u sklopu festivala Smoqua, a turneja završava 23. listopada u MKC-u Beton u Splitu.

Konverzivne prakse, odnosno različiti pokušaji promjene ili potiskivanja seksualne orijentacije ili rodnog identiteta, često se odvijaju na mjestu gdje ih je najteže prepoznati: iza jezika pomoći, savjetovanja, duhovnog vodstva ili navodne brige za pojedinca. Temeljna pretpostavka spomenutih praksi jest da je određena seksualna orijentacija ili rodni identitet nešto što treba promijeniti, ispraviti ili potisnuti. Radi se o praksama koje nisu neutralne niti bezazlene; njihova je polazna pretpostavka u suprotnosti sa suvremenim stručnim i ljudskopravaškim razumijevanjem seksualne orijentacije i rodnog identiteta, a osobe koje su im bile izložene mogu dugoročno nositi posljedice srama, stigmatizacije, gubitka samopouzdanja i narušenog osjećaja vlastite vrijednosti. Iz navedenog razloga "Frejmovi istine" ne progovaraju o konverzivnim praksama isključivo kao o apstraktnom društvenom fenomenu, već se u središtu performansa nalazi tijelo koje je bilo promatrano, procjenjivano, disciplinirano i pokušavano mijenjati, ali koje istodobno ostaje i prostor otpora, autonomije te mogućnosti povratka sebi. Suvremeni ples u izvedbi postaje jezik onoga što je često teško izgovoriti: straha, srama, unutarnjeg konflikta, otpora, ali i mogućnosti oslobađanja.

Projekt posebice želi doprijeti do osoba koje su konverzivnim praksama bile izložene, ali i do onih koje se još uvijek nalaze unutar obiteljskih, religijskih ili drugih zajednica u kojima se takve ideje zagovaraju ili provode. Izlazak iz takvih odnosa i zajednica nije uvijek jednostavan, niti je uvijek neposredan postupak slobodne odluke. Strah od gubitka obitelji, doma, prijatelja, financijske sigurnosti ili cijele zajednice može osobu zadržati u odnosu koji joj šteti. Zbog toga Proces ovom turnejom želi poslati jasnu poruku: pomoć postoji, iskustvo nije nevidljivo i nitko ne bi trebao biti prisiljen birati između pripadanja i vlastitog identiteta.

Nakon svake izvedbe predviđen je neformalni razgovor s publikom, u kojem će gledatelji moći postavljati pitanja, podijeliti dojmove i otvoriti teme koje je izvedba pokrenula. Razgovor je zamišljen kao nastavak izvedbenog iskustva, ali ne i kao njegov konačni odgovor. Cilj je omogućiti prostor u kojem se o konverzivnim praksama može govoriti bez senzacionalizma, uz poštovanje prema složenosti osobnih iskustava. Udruga Proces tijekom turneje također će pružati informiranje, podršku i mogućnost savjetovanja osobama koje se prepoznaju u tematici projekta ili žele razgovarati o iskustvima pritiska, prisile i pokušaja promjene identiteta.

Konceptualna autorica i voditeljica projekta Andrea Vidović naglašava da je nastavak projekta nastao iz potrebe da se ono što je započeto u Puli nastavi kretati prema drugim zajednicama:

"Nakon pulske premijere postalo nam je još jasnije koliko je bitno govoriti o konverzivnim praksama izvan zatvorenih krugova onih koji već znaju da postoje. Posebno je važno doći do osoba koje možda prvi put prepoznaju vlastito iskustvo u onome što vide na pozornici. Ne želimo nikome govoriti kada i kako mora izaći iz zajednice koja ga povređuje, ali zasigurno želimo reći da postoji prostor izvan prisile i da njihov identitet nije problem koji treba riješiti. Ako je prvi projekt postavio pitanje ‘Koje je boje istina?’, onda su ‘Frejmovi istine’ pokušaj da te različite istine učinimo vidljivima - grad po grad, tijelo po tijelo."

"Frejmovi istine" stoga nastavljaju ondje gdje je "Koje je boje istina?" stao: od pitanja prema svjedočenju, od pojedinačnog tijela prema zajednici i od jedne izvedbe prema prostoru u kojem se umjetnost može pretvoriti u susret, podršku i društveni otpor. Seksualna orijentacija i rodni identitet nisu bolesti koje treba liječiti, a različitost nipošto nije stanje koje treba ispraviti. Ono što treba mijenjati jest društvo koje još uvijek od pojedinca traži da se odrekne sebe kako bi zaslužio pripadanje.

Produkcija: Proces – udruga za promicanje queer kulture i LGBTIQ+ prava
Koncept i vodstvo projekta: Andrea Vidović
Koreografija i izvedba: Mateo Babić
Dramaturgija: Jan Samek
Dizajn zvuka: Vibor Juhas
Partneri na projektu:  Karlovac Pride, Lezbijska organizacija Rijeka "LORI", Kolektiv za razvoj, istraživanje i propitivanje queer kulture - queerANarchive

?????????????? ???? ?????????????? ?? ???????????? ???????????????? ????????????????-???? ???????????????????? ???????????????? ?? ???????????????? ???? ?????????????? ???????????????????????? ?????????????? ?? ???????????? ????, ?????????????? ?????????????? ????????, ???????????????? ?????????? ???? ??????????????, ????đ???????????????? ?? ????đ???????????????? ???????????????? ?? ?????????????? ????????ˇ?????? ?????????? ?????????????? ?? ???????????????????? ?????????????? ???? ???????????? ???????????????? ????????ˇ?????? ???????? ?????????????? ???????????? ????????????.

Povezane vijesti

• Rezime Mjeseca ponosa pulske udruge Proces: Održane brojne aktivnosti za poticanje stvaranja prihvaćajućeg društva
• Leonida Kovač gošća programa "Do ciacole con…" u galeriji Cvajner
• "Tko piše povijest umjetnosti?": Leonida Kovač u galeriji Cvajner o tome tko određuje što ostaje u povijesti