Dodjela nagrade Opus Histriae Nataši Nefat i priznanja Summa Histriae za 2020. godinu Miroslavu Bertoši, budući da lani nije bilo moguće organizirati dodjelu zbog situacije s koronavirusom, održano je jučer u Zlatićevoj dvorani Filozofskog fakulteta Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli. Kako je rekao predsjednik Humanističkog društva Histria prof. dr. sc. Robert Matijašić, to su vrlo važne nagrade za doprinos povijesti, umjetnosti i kulturi.

Nagradu Opus Histriae za najbolje djelo o istarskoj povijesti, umjetnosti ili kulturi u 2020. godini povjerenstvo u sastavu: Mihovil Dabo (predsjednik), Neža Čebron Lipovec (članica) i Robert Doričić (član), dodijelilo je Nataši Nefat. Tajnik Humanističkog društva Histria dr. Dean Krmac u motivaciji je pročitao da je Nataša Nefat nagrađena za "uspješan dovršetak dugotrajnog i zahtjevnog projekta obnove kaštela Petrapilosa koji predstavlja primjer kvalitetnog oživljavanja i prezentacije istarske graditeljske baštine na dojmljivom primjeru jedne srednjovjekovne utvrde".

- Mogu reći da me nagrada iznenadila, iskreno, nisam očekivala. Za taj isti projekt dobila sam nagradu Ministarstva kulture i medija "Vicko Andrić" koja se dodjeljuju za izvanredna postignuća u području zaštite kulturne baštine zajedno s kolegicom Sandrom Čelić Višnjić. Tih nagrada ne bi bilo bez rada cjelokupne ekipe, sinergije svih sudionika ovoga projekta, sve je to dio velikog projekta, a Grad Buzet također je uložio veliki trud da sve bude privedeno kraju na najbolji mogući način. Pozivam sve koji to još nisu, da posjete ovaj kaštel, kazala je Nataša Nefat.

Na jučerašnjoj dodjeli istaknuto je da je Nataša Nefat (Pula, 1973), povjesničarka umjetnosti, arheologinja i konzervatorica - viša savjetnica za pokretna i nepokretna kulturna dobra u Konzervatorskom odjelu u Puli Ministarstva kulture Republike Hrvatske, od 2000. godine naovamo vodila mnoge programe istraživanja i obnove kulturnih dobara na području Istre. Osim nepokretne, angažirana je na restauraciji pokretne umjetničke baštine, poput drvene skulpture Paola Campse (oltar iz Motovuna), drvenog romaničkog Raspela iz Gračišća, gotičke Bogorodice s Djetetom iz Mutvorana i drugih. Autorica je više znanstvenih i stručnih radova iz područja zaštite i obnove kulturne baštine te enciklopedijskih jedinica. Doktorandica je Sveučilišta u Zadru, Odsjeka za povijest umjetnosti.

Iznimna postignuća

Summa Histriae za zasluge u profesionalnoj karijeri na humanističkom području pripala je Miroslavu Bertoši za, kako je pročitao Dean Krmac, "iznimna postignuća u istraživanju povijesti sjevernoga Jadrana u ranome novom vijeku, koja su otvorila put novim historiografskim pristupima prošlosti i sadašnjosti Istre".

Robert Matijašić izrekao je laureatu riječi zahvale za sve što je napravio i što i dalje marljivo radi što se proučavanja povijesti tiče, a profesor emeritus Miroslav Bertoša rekao je da je jedan od njegovih prvih kontakata s poviješću bio upravo s onom koparskom, te prisjetio se suradnika i kolega s kojima je proučavao te i dalje u širem smislu proučava dio te povijesti. Kazao je i da svaka nagrada "ohrabruje egzistenciju".

Miroslav Bertoša (Beograd, 1938), povjesničar, redoviti je sveučilišni profesor, znanstveni savjetnik, član suradnik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti te voditelj Zavoda za povijesne i društvene znanosti u Rijeci. Bavi se gospodarskom i društvenom poviješću Istre od XVI. do konca XVIII. stoljeća, ponajprije etničkim, migracijskim, kolonizacijskim, povijesno-demografskim i kulturno-antropološkim temama. U više od pet desetljeća objavio je oko 1.000 bibliografskih jedinica od čega dvadesetak monografija proizašlih, ponajviše iz proučavanja izvornog arhivskog gradiva.

Godine 2020. predstavljena je njegova knjiga "Historabilije XVI.-XVIII. stoljeća. Mali svijet Istre u doba Venecije" koja donosi novu zaokruženu cjelinu od arhivskih tema, već promišljenih i objelodanjenih, koje ukazuju na nova viđenja i mogućnosti njihova tumačenja. Bertoša se u ovome djelu pozabavio povijesnim modelom identiteta, ističući da identitet zahtijeva povijesno tumačenje, jednako u prošlosti kao i u sadašnjosti. Autor u djelu donosi obilje podataka, ističući da je Istra tisućljetno područje migracija, kulturnih miješanja i prožimanja.