Komemoracija slikaru Brunu Mascarelliju (A. BRATONI)
Redom su to posebni intelektualci i umjetničke osobnosti koje su obilježile ne samo Rovinj ili Zagreb, već naš cijeli umjetnički život druge polovice 20. stoljeća, Josip Vaništa, Ivan Picelj, Slobodan Vuličević, rekla je likovna kritičarka Iva Körbler
Kolege, suradnici, prijatelji i sugrađani slikara Bruna Mascarellija okupili su se ovog ponedjeljka u rovinjskom Domu kulture kako bi još jednom odali počast značajnom umjetniku i velikom čovjeku koji je Rovinju dao toliko mnogo. Naime, od njegova preseljenja iz rodnog Sarajeva u Rovinj, postao je ne samo njegovim stanovnikom, već ključnom figurom njegova umjetničkog života.
Na Grisiji 46 bio mu je atelje i dom
Iako se autorov prvi atelje nalazio upravo u zgradi u kojoj se održala komemoracija, Rovinjci dobro pamte Grisiju 46 kao Mascarellijev atelje i dom.
- Bruno je bio jedan od utemeljitelja našega Muzeja. Sa Zorom Matić skrbio je o uređenju prostorija za gradski muzej i galeriju suvremene umjetnosti. Godine 1963. pokrenuo je i "Likovnu koloniju Rovinj", zajedničku izložbu slikara koji žive i djeluju u Rovinju, čije će predstojeće izdanje biti posvećeno upravo njenom utemeljitelju, punoj se dvorani Doma kulture obratila Tajana Ujčić iz Muzeja grada Rovinja koji je, uz Grad Rovinj, bio i organizator komemoracije.
No, njegov utjecaj osjetio se puno dalje od samog Rovinja. Izlagao je tako u brojnim galerijama i muzejima u zemlji i svijetu, a za svoj je rad višestruko nagrađivan i pohvaljivan. Godine 2006. tiskana mu je monografija autorice Margarite Sveštarov Šimat i dodijeljena Nagrada za životno djelo.
- Otišao je posljednji iz te velike generacije umjetnika, iz niza redom posebnih intelektualaca i umjetničkih osobnosti koje su obilježile ne samo Rovinj ili Zagreb, već naš cijeli umjetnički život druge polovice 20. stoljeća - Josip Vaništa, Ivan Picelj, Slobodan Vuličević - da spomenem samo najuži krug i umjetnike s kojima sam mnogo surađivala, a koji se nisu bojali mladih kolega, već su im bezrezervno otvarali vrata ateljea i intelektualnih kružoka. Bruno Mascarelli bio je jedan od ponekad glasnijih, a ponekad tiših dirigenata i "dobrih duhova" umjetničkog života Rovinja, ali njegovom najvažnijom konstantom, svojim je govorom likovna kritičarka Iva Körbler također uveličala sjećanje na Mascarellija.
Niti jedna slika nije posljednja
Körbler se detaljno osvrnula na autorova djela, njihov kontekst, motive, boje i općenito specifičnost njegova slikarskog opusa. Zaključila je kako se u kasnijim djelima zapravo stilski vraćao na svoje početke.
- Možda je upravo ono što moramo baštiniti i usvojiti od Brune Mascarellija, ne samo njegov intelektualni i kulturološki kozmopolitizam, već sugestiju da je život trajni, otvoreni tok, da niti jedna slika nije posljednja i da se pozitivna borba za umjetnost koja nas obvezuje biti boljim ljudima nastavlja izvan vremena i prostora, izjavila je likovna kritičarka.
Svoju je misao o velikom umjetniku podijelio i predsjednik HDLU Istre, Milan Marin.
- Likovna umjetnost je čaroban svijet u kojem je veliki čarobnjak bio Bruno. Nažalost, danas moramo prihvatiti istinu da tog velikog čarobnjaka više nema s nama, ali ostao je taj njegov svijet mašte, prekrasan svijet na kojem će učiti i diviti mu se generacije mladih autora i publike budućnosti.
Na samoj je komemoraciji prostoriju krasila upravo njegova slika i to voljene mu Grisije, a svi su prisutni još jednom svoje misli posvetili Brunu dok su slušali pjesmu "Santa Eufemia", pjesmu uz koju je ovaj umjetnik bio posebno vezan jer je u njoj pronalazio duh njegovog i našeg Rovinja.