Na terasi Ulyssesa na Brijunima sve je kao svake godine, užurbano i entuzijastično, pod dirigentskom palicom karizmatskog Duška Ljuštine. Buru nije izazvala ni vijest iz Zagreba da je iz Partije isključen Nenad Stazić zbog neplaćanja članarine. Uostalom, više je izgubio SDP nego Stazić, jer takvog rasnog političara s britkim jezikom teško će naći. Ali, čistke Peđe Grbina idu u nedogled, a to više ne zanima ni bivše ili sadašnje članove Partije, jer kako je krenulo, uskoro će moći razvojačene skupine djelovati samo u ilegali.

Ulysses ionako ne zanima politika, osim kada, tu i tamo, navrati koji hadezeovski ministar, jer vlast je vlast. Sada je cijela ekipa okrenuta predstavama fastivala RUTA Grupa Triglav, koja ima pomalo čudan i kompliciran naziv, a riječ je o čudu neviđenom u ovim vremenima, regionalnom skupu kazališta od Triglava do Đevđelije. Regiji, kako volimo reći za sve istočnije i južnije od Hrvatske, pridružila se i Slovenija s dolaskom Mesnog gledališča ljubljanskog, a pravi spektakl se očekuje kada Srbi iz Beogradskog dramskog pozorišta izvedu svoje dvije sjajne predstave, "Ružni, prljavi, zli" i "Let iznad kukavičjeg gnijezda". 

Jutarnji kolegij 

Prvo poluvrijeme 21. sezone Ulyssesa prošlo je više nego dobro, s premijerom "Nosoroga", pa je naravno i atmosfera na kultnoj terasi kraj dva objekta koji se nekom zabunom zovu hotelima izuzetno dobra. A nema tog dobrog raspoloženja na terasi ako na njoj nije Rade Šerbedžija, koji je ove godine ostao bez uloge u "Nosorogu", ali je došao odigrati legendarnog kralja Leara, iz Shakespearovog klasika kojeg obožava vjerna publika Ulyssesa. Rade je svojim kolegama tumačio kako je na nekoj specijalnoj dijeti koja mu čini jako dobro, a ako je suditi po raspoloženju, valjda je ovaj vanserijski glumac jedini na svijetu koji je dobro raspoložen uz apstinenciju s hranom. I dok Šerbedžija ponovo briljira u Learu, Ljuština po dvadeset i prvi put ima vruće ljeto, u kojem se redaju sve moguće komplikacije, pa i te da nedostaje brodova. Ne bi Ljuština bio to što jest da nekom nevjerojatnom lakoćom i nakon dva desetljeća "ljetovanja" na Brijunima ne rješava problem za problemom. Uz asistenciju nezaobilazne braće Stazić, agilne Sonje Staničić, Davora Rocca i brojnih drugih bez kojih ovaj komplicirani projekt ne bi mogao ići.

A već dva desetljeća radni ritam ulyssesovaca gotovo je isti. Ujutro je obavezni kolegij, kojeg tehnički vodi dugogodišnja Ljuštinina suradnica Mirjana Šimac, možda jedina koja će ostati u članstvu SDP-a. Tamo se na dnevnom redu nađe svako pitanje, od toga u koju sobu smjestiti glumce, kako i kada ih dočekati kada dolaze na Brijune, do toga da sve štima u tehnici na tvrđavi gdje se izvode predstave. Bezbroj je tu kotačića koji čine komplicirani stroj da publika navečer može iz Fažane doploviti do Malog Brijuna, da se provedu sve epidemiološke mjere, kako je to ovih dana popularno reći. Da nema tog nevjerojatnog entuzijazma Ljuštinine ekipe sigurno je da bi Ulysses već davno zatvorio vrata, ali trolist onih koji vode kazalište, Ljuština, Šerbedžija i Lenka Udovički, najbolja su garancija da se to još dugo neće dogoditi. 

Ludilo je mlado 

Ipak, jedna je promjena vidljiva na Brijunima. Dok su proteklih godina na terasi defilirali političari, kao gosti kazališta, u posljednje ih vrijeme nema. Istini za volju u HDZ-ovo vrijeme nije došao niti jedan ministar ili ministarka kulture, a kako SDP više i nema članova nitko i ne može doći. Zato, tu i tamo, navrati netko iz svijeta biznisa, a na toj terasi nema privilegija, osim što posebni gosti sjede za "generalskim" stolom Duška Ljuštine koji je ove godine dobio nove stolice. Svi drugi sjede na plastičnim, ostacima nekih starih vremena, jedu isto, iz Ulyssesove menze, ali se nitko ne buni. Nema tu ni jastoga ni škampa, a roštilj je u posebnim trenucima, nakon premijera ili uspješnih gostovanja.

A ako je suditi po najavama, dani koji dolaze donijet će burno kulturno ljeto na uspavanim Brijunima. Odmah nakon "Kralja Leara" dolaze Crnogorci iz Gradskog pozorišta Podgorica, zatim Slovenci, pa Kamerni teatar 55, Dramski teatar iz Skopja i na kraju Beograđani. Još davno je Šerbedžija rekao da je "u mojoj prirodi, našoj prirodi, samo druženje, stvaranje dobre energije, rad s ljudima otvorenog srca". Za Leara je veliki glumac govorio da mu je jedna od najdražih uloga u karijeri, koju mu je ponudio njegov profesor Kosta Spaić. A kako mi zaboravljamo sve naše velikane, vjerojatno je i malo čitatelja koji u ovom času znaju tko je bio veliki Kosta Spaić. Tada, još kao mladi glumac, Šerbedžija je svom profesoru rekao da mu se čini da je premlad za tu ulogu i dobio odgovor da glumac koji igra Leara mora biti snažan i beskrajno osjećajan. "Bedak jedan, sve se to može u teatru napraviti. A većinu predstave kralj Lear je lud, a ludilo je mlado". Bilo je to vrijeme kada je Leara igrao još jedan velikan, Fabijan Šovagović, a Radetu je bila povjerena uloga Edgara.

"Kada smo Borislav Vujčić, Lenka i ja osnivali Ulysses, Kralj Lear se nametnuo kao logičan početak našeg teatra. Zato što je to drama koja ispituje svijest i savjest čovječanstva. Zato što je to savršena Shakespearova tragedija. Zato što je ona u tome času najbolji odgovor vremenu koje smo tada živjeli i zato što sam ja bio sazrio za svog kralja Leara, jer vrijeme koje sam živio od početka devedesetih pa do početka 2000. godine tri puta me je ostarjelo i moja se sudbina toliko puta poklapala s learovskom", govorio je Šerbedžija bezbroj puta u intervjuima u kojima je najavljivao predstavu koja je apsolutni hit svih ovih proteklih sezona, pa i ove. 

Više nego Broz 

A o Learu se godinama raspravljalo i raspravlja na toj terasi uz samo more, kraj koje prolaze turisti na biciklima i u električnim automobilima, a mnogi i ne znaju da tu borave glumci koji su više proslavili Brijune u svijetu od starih priča o Titovom otoku. A ni drug Tito nije zaboravljen, dugi je red svakog dana pred njegovim muzejom, pa ako već Brijuni nemaju hotele kakve zaslužuju, imaju Josipa Broza i Ulysses. Pa bi možda bilo logičnije da Nacionalni park plaća kazalištu što je uopće tu, u zapuštenim Brijunima, nego obrnuto. Jer da nema Ulyssesa, te kazališne poslastice koja svake godine privuče toliko ljudi, Brijuni bi bili samo jedno od bezbroj mjesta gdje se ljudi kupaju i sunčaju, ovdje uz srne i zečeve koji prelete preko livada uz more.

A Ulysses i ta kultna terasa najbolji su primjer da novac nije sve. Tu caruju entuzijazam, drugarstvo, talenti. Tu su ravnopravni i slavni glumci i početnici, svjetske zvijezde i domaće zvijezde, a ove je godine jedna od njih talentirani Bojan Dimitrijević. Na toj se terasi pjeva, od Oliverovih hitova nadalje, u pravilu sa Šerbedžijom u glavnoj ulozi, ponekad bude i neki tulum koji prekine brijunsku tišinu, a sve će i ove godine završiti spektakularnim koncertom virtuoza na gitari Vlatka Stefanovskog.

Tako će i ovo Ulyssesovo ljeto biti u znaku najboljeg teatra, vrhunskih predstava, mogućnosti da se na jednom mjestu vide najbolje predstave kazališta iz susjednih zemalja. Sve manje znamo jedni o drugima, sve više politika kvari ljudske odnose, pa je i festival RUTA, ili kako se već zove, jedinstvena prilika da se na jednom mjestu nađu najbolji, najtalentiraniji umjetnici kojima je jedini cilj slaviti teatar, kao mjesto odakle se šalju mnogo pametnije poruke od onih koje dolaze iz zakrabuljenih dvorišta naših političara.

Povezane vijesti

• Ralph Fiennes i Vanessa Redgrave na Brijunima
• Započela nova sezona Kazališta Ulysses
• Slavko Štimac u predstavi Mate Parlov na Brijunima