(D. ŠTIFANIĆ)
Najviše me zadužio Cervantes, jer primjerice kada moju knjigu čita povjesničar veli da je povijesna, kada je čita novinar kaže da je kronika, a esejist da je poput eseja
Javier Cercas, ugledni španjolski književnik i publicist u posljednjem ovogodišnjem Doručku s autorom kazao je da je sanjao o tome da mu prve knjige budu u znaku postmoderne, a na početku njegove književne karijere nije bilo povijesti u njima, puno toga je otkrio kasnije, tijekom stvaranja ističući: "Pa Španjolac sam. Počeo sam jesti u 17, imati popodnevni odmor, govoriti odrješitije. Moje prve knjige nisu govorile o prošlosti, ali sa 40 godina počeo sam razmišljati o povijesti.
Povijest dio sadašnjosti
Povijest nije prošlost, povijest je dio sadašnjosti, a svugdje živimo u diktaturi sadašnjosti. Ljudi misle da sve ono što se dogodilo do jučer je povijest, prošlost, a to je potpuno pogrešno. Prošlost je neodvojivi dio sadašnjosti, tako da sam ja post post postmodernistički pisac. Ni Borges niti Cervantes nisu rekli da postoji granica stvarnosti i fikcije, a na pitanje što je istina, reći ću da je do nje teško doći. Vjerujem u nju, a tko previše zadire u sva ta pitanja je fanatik. Čista fikcija ne postoji, da postoji ne bi nikoga zanimala. Stvarnost je gorivo za stvaranje fikcije. Često vidimo da na odjavnim špicama filmova piše da je temeljeno na stvarnim događajima, to je glupost, sve je na jedan ili drugi način temeljeno na stvarnim događajima. Najviše me zadužio Cervantes, jer primjerice kada moju knjigu čita povjesničar veli da je povijesna, kada je čita novinar kaže da je kronika, a esejist da je poput eseja. Cervantes je osmislio roman koji u sebi objedinjuje sve žanrove, a kod njega je prvo pravilo da nema pravila. Cervantes nam je dao slobodu, a Kundera je rekao da jedina osoba kojoj moramo odgovarati kada pišemo je Cervantes. Flaubert je pak nametnuo čvrstu strukturu, a to je slično pravilo kreiranja kao kod rada političara, dobar političar treba znati raščlaniti stvarnost. Mislim da su političari loši pisci, kazao je, govoreći i o detektivskim romanima te o složenim pitanjima stvaranja književnosti i o raznim vrstama i interpretacijama te slobodi prilikom kreiranja žanrova.
Kazao je da se u povijesti, kao i u politici ponavljaju greške te da se ništa ne izvlači iz tih grešaka, te da nikada ne naučimo ništa iz iskustva.
Razumna utopija
- Europska unija je jedina razumna utopija koju smo mi Europljani izumili, a ona uspijeva sačuvati mir, prosperitet i demokraciju. Ja sam prvi Španjolac u svojoj obitelji koji nije preživio rat. Španjolska je u prošlosti prošla kroz traumatičnu situaciju, kroz traumatično iskustvo, svi mi imamo to svoje nasljeđe, neki kažu da ga treba sakriti, drugi uljepšati. Razumjeti to ne znači i opravdavati. Građanski rat kod nas nije trajao tri godine nego 43 godine, kada se sve uzme u obzir, a primjerice kod Francuza De Gaulle je govorio da Francuzima ne treba istina.
Osvrnuo se nadalje i na složena pitanja prošlosti i sadašnjosti, na manipulaciju prošlosti, kao i na pitanja o raznim univerzalnim problemima iz vrlo zanimljive perspektive, vrlo često potkrijepljeno i književnim primjerima, odnosno primjerima iz svjetski poznate literature. (V. BEGIĆ)