Upravo su izložbom dojmljivih i moćnih, ali slikarski toplih kolorističkih ciklusa "Ptice" i "Trabakuli" Emila Bobanovića Ćolića 18. kolovoza otvorene novopokrenute 1. Gundulićeve večeri

Izložba slika Emila Bobanovića Ćolića, doajena hrvatskog slikarstva, pelješkog ali i labinskog 92-godišnjeg akademskog slikara međunarodne reputacije, ovih je dana otvorena u Trpnju. Upravo su ovom izložbom dojmljivih i moćnih, ali slikarski toplih kolorističkih ciklusa "Ptice" i "Trabakuli" Emila Bobanovića Ćolića 18. kolovoza otvorene 1. Gundulićeve večeri. Riječ je o novopokrenutoj kulturno- zabavnoj manifestaciji koja se sadržajima naslanja na nekadašnje uspješne Trpanjske glazbene večeri iz '80-ih godina 20. stoljeća, a objedinila je glazbeni, likovni i kazališni program te je zadnje kolovoške nedjelje zatvorena koncertom hrvatske pjevačke dive Radojke Šverko, koja je također vezana uz Istru.

Promišljanja Igora Brešana

Prigodno slovo na otvaranju izložbe Emila Bobanovića Ćolića u prostoru Kapelanije u Trpnju izrekao je Igor Brešan, koji je i autor teksta "Jedra puna nade" u katalogu koji prati izložbu.

Prizivajući sjećanja na Zlatka Pricu i razgovore s njim u ateljeu, Igor Brešan se u uvodu pita: "Doživljava li to i Emil Bobanović Ćolić, slikar iz Kune na Pelješcu, u trećoj životnoj dobi, sličnu, drugu likovnu mladost?", i nastavlja: "U pitanju je izdanak Medovićeve loze, voli bibliografija podvući, makar bi mu likovni otac prije mogao biti Ante Kaštelančić, profesor iz splitskih obrazovno - odgojnih godina i Primijenjene.

A vezano za friške slike znane tematike valja otresito ustvrditi kako se ne radi tek o dva, tri zanimljiva rada što se naprosto dogode iz kurioziteta i ljubopitljivosti u tako izuzetnom opusu i tematskoj šarolikosti kao što su njegovi "Trabakuli". Sedimentirani kroz desetljeća rada, još "pale" svježinom i kombinatorikom. Cjelina je to koja manirizmom u najpozitivnijem smislu te riječi i dalje daje prostora za zanimljive i nove varijacije istog prizora i situacije."

Pišući o izboru radova Emila Bobanovića Ćolića za ovu izložbu u Trpnju, Igor Brešan, uz ostalo kaže: "Spajam "Ptice" i provjerenu temu, "Trabakule" potaknut prisjećanjima slikara kako ih je uvijek vidio zajedno, na krmi, u predahu za vijađa. Najposlije prizivam najuži i najcjenjeniji krug dubrovačkih kolorista, po jednoj zalutaloj kućici, potleušici Pulitikina arhitektonskog rješenja. Možda sam i zato odan slikama vitalnog gospodina i godinama prijateljevanja."

U probranom društvu

Promišljajući slike s izložbe, ulja na platnu Emila Bobanovića Ćolića, Igor Brešan priziva 'Trabakule' Zlatka Šulentića, radove "splitskog tragičara Mate Meneghella Rodića, Vidovićeva jedrilja i maglice iz Chioggie, Kaštelančićeve paraleloglame od flote, pollockovska kapanja po istim prizorima Žarka Čovića, usnule jarbole 'Jedrenjaka' Mirona Makanca, rovinjske mandrače Vjekoslava Brešića, Šulentićev 'Mrtvi kanal', zapravo blizanca Dulčićevu 'Na doku'… i zaključuje pitanjem: "Vode li to "Jedra" Emilova, bez kompleksa, u probranom društvu, glavnu riječ?"

Emil Bobanović Ćolić rođen je 1926. u Kuni, na poluotoku Pelješcu. Školu primijenjene umjetnosti, u klasi Ante Kaštelančića, završio je u Splitu. Jedno je vrijeme radio kao nastavnik u Mostaru, a potom otišao u Zagreb gdje je diplomirao slikarstvo kod Mladena Veže i književnost kod dr. Marina Franičevića. Izlagao je diljem svijeta, na brojnim samostalnim i skupnim izložbama, a u Firenci je 2001. godine, na svjetskoj izložbi Biennale internazionale dell’ arte contemporanea, nagrađen medaljom Lorenzo il Magnifico i diplomom u selekciji skulptura. Dobitnik je i brojnih drugih nagrada i priznanja. Živi i stvara u Kuni na Pelješcu, Zagrebu, Labinu i talijanskoj Monzi. (B. ĆUSTIĆ JURAGA)