(Hina/EPA)
Vizualni umjetnik Mak Hubjer na izložbi "U sjeni", koja se otvara u utorak u zagrebačkoj Galeriji Šira, na primjeru spomenika prvom hrvatskom predsjedniku Franji Tuđmanu propituje odnos javnog prostora i sjećanja.
Četvrto izdanje njegove izložbe ostvareno je u sklopu višegodišnje suradnje s Galerijom umjetnina u Splitu, na temelju umjetničkog istraživanja koje jer proveo u Splitu i Zagrebu.
Rad se temelji na dvije video instalacije koje prikazuju proces čišćenja sjene Tuđmanovog spomenika, s fokusom na samu sjenu koja, napominje kustos Božo Domazet, kao naizgled fragilna i nestalna pojava postaje fokusom i nositeljem cijele dramaturgije i izrazito složene pripovijesti..
Domazet smatra da je taj rad, potaknut fenomenima ideoloških uplitanja u javni prostor, korak u promišljanju složenog odnosa spomenika, sjećanja i prostora u koji se on postavlja, odnosno pokušaj otkrivanja tenzija koje su osnova, ne samo određenih povijesnih narativa koji se plasiraju putem umjetnosti kroz javni prostor, već´ i višestrukih i nepredvidivih procesa distorzije, reinterpretacije i brisanja.
Pridruženi elementi četiri su manje umjetničke intervencije na fotografiju spomenika u Zagrebu, koje pak prate prigodni video zapisi procesa samog izvođenja.
Po riječima kustosa, u vremenu kada se javni prostor koji bi trebao biti otvoren zatvara spomenicima i ideologijama koje ih podižu, autorov hrabar i originalan prijedlog predstavlja odmak od puke stilizacije problema i direktan je poziv na akciju, pravo djelovanje.
"Težište akcije je na rješavanju nagomilanih problema, makar i u usporenoj dinamici, jedan po jedan", istaknuo je.
Sam umjetnik kaže da njegov fokus na spomenicima proizlazi iz interesa za javne prostore kao zasebnog mjesta sjećanja, jer prostor koji sjećanje čini samim činom monumentalizacije istodobno, kroz opći nedostatak angažmana i promišljanja o postavljenim spomenicima, stvara prostor nevezanosti za prošlost ili čak njezinog zaboravljanja, bilo djelomično ili potpuno.
"Rad sa spomenicima istraživanje je konstrukcije, predstavljanja, pa čak i očuvanja sjećanja u javnim prostorima, a u produžetku istog, također je proučavanje kolektivnih diskursa, narativa i (nacionalnih) identiteta koji su institucionalno isprepleteni u urbanom tkivu samim spomenicima koji se podižu", ustvrdio je.
Kako je objasnio, njegova se studija figurativno, semiotički, pa i doslovno dotiče načina na koje prošlost može postati sjena, postavljajući pitanje kada su one mjesta za skrivanje, a kada mjesta koja treba sakriti.
Izložba je otvorena do 30. ožujka.