Izlažu Đurica Ciganović i Judita Horvatinović Vizualizirana poetika uz evokaciju prostora

Borkovsky, Horvatinović, Ciganović

Posjetitelji Gradske galerije Fonticus u Grožnjanu narednih dvadesetak dana imaju priliku pogledati dva nova samostalna likovna projekta kojima se u odvojenim galerijskim prostorima predstavljaju pulski multimedijalni umjetnik Đurica Ciganović i zagrebačka slikarica Judita Horvatinović.

Đurica Ciganović je već dugo na istarskoj likovnoj sceni, a nedavno je objavio i svoju prvu knjigu "Parabola jednog neurotika". Autor je niza performansa, bavi se slikanjem, kiparstvom, grafikom… Za izložbu u galeriji Fonticus pripremio je projekt "Vizualizirana poetika" u kojemu je grafičke otiske prezentirao u tri zasebne cjeline koje se razlikuju po tematici, ali i po pristupu likovnoj podlozi. Svi radovi otisnuti su matricama izvedenim u linorezu.

Najbrojniji su otisci na temu zbirke literarnih radova, odnosno zbirke kratkih priča beogradskog pripovjedača, esejiste, novinara, radijskog redatelja i gastronoma Dušana Gojkova, pa neke prikazane motive prati sadržaj kratkih priča. Maštoviti grafički radovi uvijek su crno-bijeli, što na određen način odgovara naglim, neočekivanim, ponekad apsurdnim iskazima pisca… Drugu seriju grafika karakterizira tretman podloge koja je i uklopljena u cjelinu. Ovim se radovima, na temu Rimbaudove poezije, pridružuju crvena, zelena, crna, a ponekad i plava boja, a nekoliko grafika iskazuju Đuričinu fascinaciju Rimbaudovim poetskim predlošcima. I treća grupa radova preispituje i komentira poeziju, sada slikara i pjesnika Alberta Kinerta.

I tu su ponuđene autorske vizualizacije na teme poetskih djela koja su poslužila samo kao inicijalni pokretač k djelovanju na površinama linoleuma.

- Pred nama su nizovi asocijativnih scena. Propitivanje vjerodostojnosti i sumnja u povijesne 'istine' reflektiraju se u suvremenoj umjetnosti mijenjanjem uobičajenih pristupa umjetničkom oblikovanju. Svjedoci smo protivljenju jednoobraznosti i kulturalne centraliziranosti. Umjesto isključivo estetskog, alter-postmodernizam poštuje instinktivno i osobno. Tragove ovih postulata nalazimo na kolekcijama likovnih promišljanja koje potpisuje Đurica Ciganović. Iako unutar serija nalazimo više pristupa oblikovanju, autor nudi zaokružene cjeline. Umjetnik intenzivno doživljava segmente svijeta poetike s kojom dolazi u dodir i to nam želi prenijeti. U konačnici, unutar suvremenog vremena, ovi radovi sadržajno nude otklon k nekom slobodnijem, hrabrijem pristupu okruženju. Začudna bića i oblike nalazimo na podlogama. Česte su erotske konotacije, neke prikrivene izvedbom, a neke očite. Raspon je od skoro spontanog iskaza crtežom do slučajnih intervencija oštrim potezima na matrici. Tako se bizarne kombinacije motiva izmjenjuju prevagom doživljaja i oslonca na tehnologiju. Korištenje bjelina podloge vješto se prepliće sa zatamnjenjima, a prepoznatljiva bića ili oblici, kombinacije motiva, nude otklon k nadrealnom. Tako se autorova maštovitost iskazuje kao dodana vrijednost, a da radovi ne ostaju na nivou ilustracije, rekao je o radovima Đurice Ciganovića kustos izložbe Eugen Borkovsky.

"Nemojmo umjetnost glorificirati, već je živimo u našem vremenu i prostoru. Nitko nije vječan, niti će biti vječan, iz prostog razloga što je i sama vječnost ograničena", reći će taj osebujni istarski umjetnik koji je grožnjansku izložbu pokazao javnosti upravo na svoj rođendan.

U drugom dijelu galerijskog prostora samostalnom izložbom kolekcije likovnih promišljanja, prvom u Grožnjanu, predstavila se zagrebačka likovna umjetnica Judita Horvatinović. Njeno vizualno istraživanje pod zajedničkim naslovom "Evokacije prostora" zapravo je igranje, izvedeno akrilom na platnu. Oblici iz prve grupe radova mogu asocirati na poznate prostore, dok u drugoj grupi prevladavaju gestualni zapisi koji upućuju na osobna stanja, energije koje mogući prostori emaniraju.

- Slikarske konvencije umjetnica zaobilazi odustajanjem od podražavanja oblika i prepuštajući se instinktivnom. Zapisi često ne podliježu pravilima kompozicije. Ritam je aktiviran dispozicijom elemenata. Frekvencija se mijenja prelazeći od rada do rada i unutar pojedinog rada. Teme od kojih autorica kreće u avanturu interpretacije jesu ideje vizualizacija prostora. Umjetnica je na razmeđi interpretacije i želje za mijenom. Ona se igra. Znakove povezuje u apstraktnu priču. Autoricu zapravo ne zanima određeni ambijent, oblik motiva ili položaj. Podloga i boje su joj potrebne kao polazište, kao poprište na kojem može iskazati istraživanje prostornosti s otklonom k energijama. Pred nama su promišljanja koja se u premisi podudaraju s emocionalnom napetošću, a koje su tijekom instinktivne realizacije prošle doživljajne i spoznajne pomake. Judita Horvatinović intervenira na podlogu ponekad gestualnije, ponekad umjerenije, prenio je svoje dojmove Eugen Borkovsky o radovima Judite Horvatinović koja je diplomirala 2017. godine na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, grafički odsjek, u klasi Tanje Dabo. Bavi se slikarstvom, edukacijom i scenografijom.