Marija Družeta (Arhiva)
Na dvjesto stranica, ova knjiga donosi pjesme posvećene najmlađima, gdje autorica ulazi u razne tematske i interesne sfere, pisano na način koji je blizak najmlađima, uz puno rima i tečan stih
Pulsko-pomerska autorica Marija Družeta, koja je objavila već pjesničke zbirke, knjigu o svome mikrozavičaju te zastupljena je u raznim zbornicima i antologijama, nedavno je u vlastitoj nakladi, a uz potporu Općine Medulin objavila knjigu "Iz moje brbljave škrinjice", čije grafičko oblikovanje, pripremu, fotografije-ilustracije potpisuje Mario Rosanda Ros.
Škrinjica zavičajnosti
Na dvjesto stranica, ova knjiga donosi pjesme posvećene najmlađima, gdje autorica ulazi u razne tematske i interesne sfere, pisano na način koji je blizak najmlađima, uz puno rima i tečan stih. No, to nije klasična knjiga za djecu, tu ima i podosta elemenata vezanih uz zavičajnost, te čitava škrinjica običaja, tradicije vezana uz ovaj kraj.
Pjesme su naslovljene primjerice "Basnovite basne", "Stanari iz mog vrta", "Ljubomorni puž", "Cvrčak roker", "Lija", "Šofer amater", "Leptir poeta", "Glista na sudu", "Pomerski črčki", "Umišljeni kanarinac", "Miš telefonist", "Tić kosić"…
/Tko to s glavom u oblacima poljem šeta? A tko bi drugi, tko bi drugi do li leptir - poeta/, piše autorica ističući potom /Znate li djeco/što je to roda? Tom vam je ona ptica/što na dva štapa hoda, a ne zapostavlja niti dijalekt:/Ribice lude/u svon modron kraljestvu/svima se čude. A kurjože kakove već su/ninen mira u moru ne daju...
To su dijelom i bajke, a dijelom i basne u stihovima, jer je u biti bajka po svome postanku poetska priča, uglavnom kraća, u kojoj se radnja zbiva među čudesnim bićima.
Premda se ističe da je dječja poezija umjetnički tekst za djecu, koji isprva prati mališane prilikom uspavljivanja, te da je kratka i vezana uz svakodnevni život, kod Družete su ti uradci uglavnom nešto duži, te identifikacija sa svijetom djetinjstva se odnosi na elemente i momente iz zavičajnosti, ali i ne samo.
Sfera dječje poezije ne smije prijeći u krug osjećaja i čuvstva misli ili područje misaone egzotike u kojemu živi dječja mašta. Družeta se pokazala dobrim poznavateljem dječje mašte, a ti njezini radovi mogu poslužiti i za obiteljsko zajedničko čitanje. Nije cilj dječje poezije da zapazi, istraži i upozori na dječje reakcije, nego da probudi u djetetu proces koji uspostavlja njegov aktivan odnos prema svijetu što ga okružuje, da rasprostre pred njim slike koje ga privlače te da ga ustalasa ritmovima, omogući mu identifikaciju i sve moguće veze između sebe i drugih.
Mikrozavičaj
Upravo tako u stihovima Marije Družete tema je cijeli svijet, taj (mikro)zavičaj oko djeteta. Dječje su pjesme itekako važne jer smisao života i svijeta najmlađi pronalaze u ritmu, a u tome je bila ogromna uloga usmenoga stvaralaštva, odnosno na poseban način usmene predaje, što je i ovdje djelomično zastupljeno.
Za razliku od bajke, basna ima vrlo čvrstu strukturu, kratka je i obično je u prozi ili stihu. Pojedini uradci Marije Družeta bliski su tome žanru, iako ona stvara nešto između zavičajne književnosti - poezije, basne u stihovima i igre riječima, pojmovima, uspomenama…
Marija Družeta, autorica već dviju pjesničkih zbirki, "Krijesnica" (1986.) i "Večernja strana oblaka" (1996.) te proznoga djela "Piova kuća" (2011.), prije dvije godine objavila je zbirku "U šenju ot Rib!" s podnaslovom (Kanat bilih oblutki). (Vanesa BEGIĆ)