Hollywood se u potrazi za inspiracijom okrenuo stvarnim ličnostima

Čak 12 ove godine nominiranih dugometražnih filmova inspirirano je stvarnim događajima, i svi su od reda manje ili više biografski. "Bohemian Rhapsody", "Miljenica", "Čovjek iz sjene", "Zelena knjiga", "Marija kraljica Škotske", "Can you ever forgive me?", "At eternity's gate", "Crni član KKKlana", "Prvi čovjek", "Werk ohne Autor" i "Roma" - dobili su neku od nominacija za Oscara, a šest spomenutih naslova u užem je izboru za najbolji film za što se natječe ukupno osam filmov

Nakon što je objavljen popis nominacija za ovogodišnju nagradu Oscar, jedna stvar je očita - filmaši su se u potrazi za inspiracijom opet okrenuli stvarnim ličnostima, što se jako dopalo Američkoj filmskoj akademiji. Naime, 12 ove godine nominiranih filmova inspirirano je stvarnim događajima (i tu ističemo samo dugometražne igrane, ne računajući kratkometražne i dokumentarce) i svi su od reda manje ili više biografski. "Bohemian Rhapsody", "Miljenica", "Čovjek iz sjene", "Zelena knjiga", "Marija kraljica Škotske", "Can you ever forgive me?", "At eternity's gate", "Crni član KKKlana", "Prvi čovjek", "Werk ohne Autor" i "Roma" (koji se predstavlja kao poluautobiografski) dobili su neku od nominacija za Oscara, a šest spomenutih naslova u užem je izboru za najbolji film za što se natječe ukupno osam filmova.

Naravno, sama činjenica da je neki film inspiriran stvarnim događajima ili je na njima baziran, ne znači da ih vjerodostojno prenosi. Dosta filmova koji se pozivaju na stvarne događaje te iste iskrivljuju ili ih prikazuju u potpuno drukčijem svjetlu, odnosno kontekstu, izostavljajući ili dodajući nešto.

Bilo kao bilo, Hollywood voli filmove koji su bazirani na istinitim događajima, a povijest kaže da je u prvih 90 godina Nagradu Oscar za najbolji film osvojilo 20-ak filmova koje bi mogli nazvati biografskima i uglavnom se tu radilo o političarima ili vojnicima ili ljudima koji su na ovaj ili onaj način imali veze s politikom. Kažemo uglavnom, jer prva dva filma koja su osvojila Oscara za najbolje filmove a koja su bila inspirirana stvarnim ličnostima govorila su o jednom brodvejskom impresariju ("Veliki Ziegfeld", 1936.) i poznatom francuskom piscu ("Život Emila Zole", 1937.) U kategoriju filmova kojom se ovdje bavimo između ostalog spadaju "Kraljev govor", "Genijalni um", "Patton", "Gandhi", "Amadeus", "Posljednji kineski car" ili pak "Schindlerova lista" gdje je priča o stradanju cijelog jednog naroda ispričana kroz priču o dobrom Samaritancu u vremenu mraka.

Parafraziranje stvarnosti

Oscar Schindler bio je, sa svim svojim manama, uzor, oličenje hrabrosti i nesebičnosti. Danas, ovako na prvu loptu, čini nam se da u vremenu kada je na čelu SAD-a čovjek koji bi teško bio moralni model, izgleda da je Hollywood krenuo u potragu za uzorom. Od prvog čovjeka koji je hodao po Mjesecu (Neil Armstrong u filmu "Prvi čovjek"), do jednog od najkarizmatičnijih glazbenika u povijesti rocka (Freddie Mercury u "Bohemian rhapsody") preko Vincenta Van Gogha ("At eternity's gate") preko spletki na britanskom dvoru ("Miljenica", "Marija kraljica Škotske") i spletki u vrhu američke politike ("Čovjek iz sjene") i još nekih zanimljivih likova poput Rona Stallwortha, crnca koji se infiltrirao u Ku Klux Klan.

"Bohemian Rhapsody" koji je osvojio Zlatni globus za najbolji film vratio je u fokus filmske biografije glazbenika, a jedan od redatelja Dexter Fletcher potpisuje i novi biografski film "Rocket man" o Eltonu Johnu koji bi se trebao pojaviti ove godine.

Dok smo gledali "Bohemian Rhapsody" sjetili smo se "Priče o Glennu Milleru" iz 1954. u koju je ulogu slavnog vođe orkestra i skladatelja preuzeo iskusni James Stewart. "Priča o Glennu Milleru" iznimno je zabavan film u kojem će pogotovo uživati oni koji o Milleru ne znaju gotovo ništa. One pak koji znaju kako je živio i stvarao ovaj glazbenik, poznat po standardima kao što su "In the mood" ili "Pennsylvania 6-5000", neće začuditi popis činjeničnih pogrešaka kojima ovaj film obiluje počevši od toga da Miller nije došao na ideju za svoj prepoznatljivi zvuk onako kako je tu prikazano. Taj film uzeli smo kao podsjetnik koliko stvarnost zapravo zna biti dosadna a pritom je teško nečiji život ispričati u dva sata. Zato je određeno parafraziranje stvarnosti u filmu nužno, ali ono ne bi trebalo značiti iskrivljavanje činjenica. Unatoč tome, nerijetko se i filmovi koji se nazivaju dokumentarnima približe se granici fikcije ili je čak i opasno prijeđu.

Pod svjetlima javnosti

Poznate ličnosti, bili oni političari, glazbenici ili pak primjerice znanstvenici ne mogu uvijek sakriti svoju mračnu stranu zato što su vječito pod snopom svjetla javnosti. Baš zato, treba ih nekako predstaviti koliko-toliko simpatičnima da bi se filmska publika identificirala s njima pa često njihov doseg u kut stavi njihove osobne devijacije. Neke stvari se u filmovima prešute, neke ublaže, no ponekad sve to uljepšavanje ne pomaže. Nečija dobra uloga, u bilo kom filmu, ne umanjuje činjenicu da je pojedini lik u stvarnom životu bio zlostavljač, kriminalac ili jednostavno propalitet. No, činjenica da je postigao uspjeh u svom području daje mu određeni ugled, poput moralne valute kojom može trgovati dokle god postoji interes za onim što film ili njegova ostavština prodaju.

General Patton bio je antisemit, ali njegovi uspjesi na bojnom polju u Drugom svjetskom ratu i to upravo protiv nacističke vojske dovoljno su veliki da prekriju njegovu mračnu stranu što je prikazano u filmu "Patton" (1970.) koji je trijumfirao na dodjeli 1970. Također je i Winston Churchill imao puno promašaja u životu kao premijer i kao ministar u vladi Ujedinjenog kraljevstva što je opisano u filmu "Prijelomni čas" koji je prošle godine nominiran za najbolji film.

Vjera u ljudsku dobrotu

Spomenuti Oskar Schindler čije je prezime postalo sinonimom za nesebičnost u najmračnijim trenucima bio je iznimno zanimljiv i nadasve složen lik. Kao njemački industrijalac on je tijekom Drugog svjetskog rata od nacista (premda je formalno i sam bio član nacističke stranke) i od smrti u logorima spasio 1200 Židova. Steven Spielberg snimio je o njemu film koji je istovremeno potresan, ali i optimističan jer vraća vjeru u ljudsku dobrotu. Schindler je bio alkoholičar i ženskar kojem su poslije rata propadali poslovi te je spiskao sav svoj novac, što se iz filma ne može doznati. No, čak ni ta priča ne može umanjiti činjenicu da se radilo o dobrom čovjeku.

Slično je i s filmom "Gandi" (1982.) o velikom indijskom mirotvorcu. Mohandas Karamčand Gandi, poznat kao Mahatma Gandi, nije bio baš toliki svetac kao što se misli, njegove pohvale Mussoliniju nakon što je posjetio fašističku Italiju izazivaju u najmanju ruku nelagodu kada ih se čita, kao i njegovi seksualni eksperimenti. Ipak riječ je čovjeku čije prezime također postalo sinonimom i to za nenasilni otpor. Negdje na toj liniji je veličanstveni, premda pomalo nategnuti "Lawrence od Arabije" (1962.) o čijem glavnom junaku već na početku doznajemo da nije bio baš najcjenjeniji član društva, da se tako izrazimo. No, baš to pojačava ono što kasnije Thomas Edwards Lawrence kao časnik britanske vojske za vrijeme Prvog svjetskog rata učini u političkom ekspres loncu koji je ključao na Bliskom istoku. Spomenimo tu i film "Amadeus", o velikom skladatelju Wolfgangu Amadeusu Mozartu koji nije baš da se želi držati činjenica, pogotovo kada se radi o njegovom (po svemu sudeći nepostojećem) rivalstvu sa Salierijem, ali isto tako ne prikazuje jednodimenzionalno Mozarta kao nekog stamenog, nepogrešivog umjetničkog vizionara. Russel Crowe, pak, ulogom u "Genijalnom umu" jednako ranjivog prikazuje matematičara i nobelovca Johna Forbesa Nasha, pa ipak film povlači ručnu kočnicu kada treba spomenuti njegov antisemitizam i seksualne sklonosti.

Umjetnička sloboda

Oscarom za najbolji film nagrađen je 2010. "Kraljev govor" o Albertu Fredericku Arthuru Georgeu, u kasnijem životu poznatom kao George VI. On je bio kralj Ujedinjenog kraljevstva koji je unatoč govornoj mani u ključnom trenutku upravo svojim govorima hrabrio naciju šibanu vjetrovima Drugog svjetskog rata. Film uzima priličnu umjetničku slobodu kada opisuje što je kralj činio kako bi ublažio svoje mucanje, (kao što pogrešno prikazuje njegov odnos sa Churchillom) ali vrlo istinito prikazuje kroz što jedna osoba koja muca prolazi kada mora pričati, pogotovo pred više ljudi.

Hollywood ipak voli svece iz stvarnog života, makar se u toj filmskoj hagiografiji, jer biografski filmovi to često jesu, moraju žrtvovati ili namjerno zaobići činjenice. Vidjet ćemo koga će akademijin glasači odabrati za najboljeg ove godine. Hoće li to biti neka od filmskih biografija ("Crni član KKKlana", "Bohemian Rhapsody", "Miljenica", "Zelena knjiga", "Roma", "Čovjek iz sjene") ili pak "Crna pantera" ili "Zvijezda je rođena", vidjet će se 24. veljače. (Mladen RADIĆ)