Kada bi se mogao ovaj postav izložbe uglazbiti zasigurno bi joj pristajali opjevani stihovi Tamare Obrovac "Pišem pismo tinta mi se proli, daleko je onaj ko me voli..." Jer, koliko god da sa fotografija zrači bliskost autora i modela kojim je prikazao žensku osobnost i intimu, nijansiranjem plave boje stvorio je atmosferu mira i ograničio dublju povezanost s modelom

Poznato je da se suvremeni fotografi u svom izražavanju eksperimentiranjem sve češće približavaju slikarskim vještinama, ali neobičan iskorak u eksperimentalnoj vizuri povratkom u povijesnu tehniku primjenom procesa cijanotipije, korištenu u 19. stoljeću u svrhu fotokopiranja umjetničkog rada učinio je Drago Vejnović u izložbenom ciklusu fotografija "Istrajnost", koje su izložene u umaškoj Galeriji Marin.

Senzualne fotografije ženskih aktova

Senzualne fotografije ženskih aktova, koje se prostiru iza tog naziva na zidu galerije na prvi pogled izazivaju kod promatrača očaranost nijansama i tonovima plave boje kojima se autor koristi od cijan plave do indigo plave boje, a koje se na nagim tijelima doimaju kao razlivena tinta. Kada bi se mogao ovaj postav izložbe uglazbiti zasigurno bi joj pristajali opjevani stihovi Tamare Obrovac "Pišem pismo tinta mi se proli, daleko je onaj ko me voli..." Jer, koliko god da sa fotografija zrači bliskost autora i modela kojim je prikazao žensku osobnost i intimu, nijansiranjem plave boje stvorio je atmosferu mira i ograničio dublju povezanost s modelom izražavajući suzdržanost i introspekciju kojom na diskretan način budi fragmentarno provokativni erotizam. Time u samome gledatelju budi i šira pitanja o identitetu modela, socijalnom statusu i ulozi, mogućnosti komunikacije i poznavanja, odnosu suvremenog i tradicije u umjetnosti, ulozi društvenih ikona, o likovnim kulturnim nasljeđima i određenjima te mnoga druga.

Atmosfera mira obojana plavom bojom

Autor predgovora dr. Siniša Vidaković u izložbenom katalogu dao je odgovore na velik dio tih pitanja uspoređujući Vejnovića s nizozemskim slikarom Johannesom (Janom) Vermeerom iz 17. stoljeća poznatom po slici "Djevojka s bisernom naušnicom".   Naime, Vermeerovi portreti poput Vejnovićevih, prikazuju odnos slikara i modela, a korištenjem najskuplje prirodne boje, ultramarin, koju je dobivao iz poludragog kamena Lapis lazuli Vermeer je uspijevao stvoriti jednu sasvim nadnaravnu atmosferu mira i samoposvećenosti na slikama.

- Dva umjetnika, dva vremena, pokreću analitički proces promišljanja o jasnoj umjetničkoj inovativnosti koja kozmički djeluje u različitim epohama, a obje se bave praktički defetišizacijom mita naravnih radnji, i svu svoju kompleksnost u tumačenju vizualnih prizora potvrđuju neskrivenom vezom između promatrača i carstva intime likova koji su voljom umjetnika prikazani, ističe dr. Siniša Vidaković.

Drago Vejnović je diplomirao kameru na Akademiji umjetnosti u Banja Luci, a fotografije je objavljivao u vodećim i najistaknutijim svjetskim novinama i časopisima. Pored suvremene fotografije zanima se za rane fotografske tehnike. Trenutno predaje fotografiju na Akademiji umjetnosti u Banja Luci.

Izložbu je otvorila Slavica Marin, konceptualna umjetnica i umjetnička voditeljica galerije Marin.

(S. BOSNIĆ)