Audiardov komad prije svega pokušava reafirmirati utopijsku urgentnost vesterna. Poput kauboja, Audiard se nalazi negdje na pola puta između avanture i norme, prirode i utočišta. On je šaman, a ne arhitekt

Nakon "Proroka" i "Dheepana", francuski sineast Jacques Audiard upušta se u filmu "The Sisters Brothers" u otkrivanje neistraženog teritorija pikaresknog vesterna, iako ga oslobađa mitološkog diskursa. Za razliku od braće Coen u "The Ballad of Buster Scruggs", koji tom fordovskom mitu, njegovim karavanama i monumentalnim prostranstvima pridodaju bizarnu notu, Audiard propituje sintagmu "ekstaze nasilja" i odlaže oružje, što je njegova definitivna i evidentna politička afirmacija.

Braća krvavih ruku Charlie i Eli Sisters (fina igra riječi), koje portretiraju Joaquin Phoenix i John C. Reilly, ubojice su na platnoj listi šutljivog Komodora (Rutger Hauer), koji moraju likvidirati čovjeka koji je pobjegao na jug s čarobnom formulom "svjetlucanja vode". Riječ je o tekućini koja, ubačena u rijeku, otkriva zlato bez klasičnog ispiranja.

 U Coenovih, čiji smo western također vidjeli u konkurenciji ovogodišnje Mostre, usamljeni tragač za zlatom Tom Waits koristi klasičniju metodu. Ali tog "kemičara" ne slijede samo Sistersi, već i jedan detektiv (Jake Gyllenhaal). Riječ je dakle o vesternu koji odbacuje njegovu mitsku i elegijsku retoriku, ali i sirovi hiperrealizam koji je karakterizirao njegove kasnije izdanke. Gdje je ta famozna granica? Nakon što Audiardovi junaci napokon dođu do Kalifornije, mit civilizacije koju treba konstruirati već je postao realnost, što dokazuju Elijeva četkica za zube i Warmove kemijske formule. Riječ je dakle o još jednom westernu koji govori o sumraku epohe, ali bez famoznog Fordova kaktusa. Iako je novi svijet još dalek i nalazi se na nekom drugom horizontu. (Dragan RUBEŠA)