Majić i Angeleski izbjegli su novinarsku površnost te su zaronili u dubinu priče i otišli od Hrvatske do Norveške i Španjolske, no gledatelja nisu "ugušili" nepotrebnim podacima o katastrofi tankera Berge Istra sagrađenog u pulskom Brodogradilištu Uljanik. Njihov je film posveta ugaslom pulskom divu Uljaniku
Pulski filmski festival došao je do kraja 67. put, unatoč nekim strahovima da zbog situacije od njega neće biti ništa, a kao zadnji film prikazan je u Areni dokumentarac "Berge Istra" o katastrofi istoimenog tankera sagrađenog u pulskom Brodogradilištu Uljanik. Autorski dvojac čine iskusni novinar HTV-a Dražen Majić i jednako iskusni novinar Glasa Istre Zoran Angeleski čiji je razrađeni scenarij Majić kao redatelj usmjeravao kroz kadrove ove dokumentarne priče o "jugoslavenskom Titanicu".
Slavni dani pulskog Uljanika
Nazvati tanker Berge Istra jugoslavenskim Titanicom ima smisla, narativnog ali i promidžbenog, jer će ljudima koji ne znaju o čemu se radi i sve biti lakše objasniti u jednoj rečenici. Neki dijelovi priče o Titanicu i Berge Istri su slični, tako da će priču ovog filma lako razumjeti i gledatelji u drugim zemljama.
Prvi dio filma vraća gledatelje u slavne dane pulskog Uljanika čiji su projektanti i radnici krenuli u izradu najvećeg broda na svijetu. Zbog zatvaranja Sueskog kanala trebalo je napraviti tanker koji će prevoziti naftu oko juga Afrike. Na taj posao koji je naručila norveška tvrtka s velikim žarom bacili su se Uljanikovci, dajući sve od sebe te ih nije pokolebalo ni neuspjelo porinuće. Taj dio mogao bi razgaliti bivše brodograditelje u ovoj posveti ugaslom pulskom divu, ali ima tu jedva skrivene ironije kada jedan od sugovornika komentira, da unatoč vjerovanju radnika, rad na ovom brodu nije imao veze sa socijalističkim samoupravljanjem, nego je u pitanju bio tržišni pristup, no o u gospodarstvu u kojem je država imala glavnu riječ gubitaši bi se spašavali štampanjem novca. No, tada je budućnost bila svjetla i Berge Tigar kojeg je prva dama bivše države krstila imenom Berge Istra mogao je krenuti na mora svijeta.
Priča dvojice brodolomaca
O brodu pričaju ljudi koji su ga stvarali i koji su na njemu radili, uz kombinaciju starih filmskih žurnala, no jasno je otpočetka da će se ton i ritam priče morati promijeniti.
U drugi čin priče o brodu autori filma uvode neke od likova koji su radili na tankeru i dobro ih predstavljaju, no činjenica da oni ne govore u filmu sugerira kakav im je bio kraj. Nekoliko dana prije kraja 1975. gubi se kontakt s Berge Istrom, a nakon dva tjedna obustavlja se potraga koja se nakratko opet pokreće, no ubrzo je brod proglašen nestalim i britanski Lloyds isplaćuje odštetu u vrijednosti od 82 milijuna današnjih dolara, što je najveća isplata odštete u povijesti.
Međutim, priča nije gotova jer se pojavljuju Imeldo i Epifanio dva preživjela španjolska pomorca s tankera koji otkrivaju da je na brodu došlo do eksplozije. Dinamična glazba koja je pratila prvi dio filma, sada zamire i gledatelji iz prve ruke dobivaju uvid u tragediju broda i priču dvojice brodolomaca koji su danima plovili na splavi dok ih nije našao japanski brod. Činjenica da su preživjeli trebao je značiti trijumf, no ovo nije holivudski film.
Zadnji dio filma bavi se uzrocima eksplozije koji do danas ostaju nerazjašnjeni. Je li to bio neki zaostali torpedo ili podmorski vulkan, je li do eksplozije dovelo varenje na brodu za vrijeme plovidbe ili inertni plinovi? Ušutkivanje i zataškavanje bili su ružni post festum tragedije kojoj su dodane i razne teorije zavjere, dok istina ostaje ležati negdje na dnu oceana.
Nikad raspletenoj priči o Berge Istri na koncu se dodaje i još jedna kada 1979. nestaje i Berge Vanga, brod istog vlasnika, nastao u istom brodogradilištu.
Iako sama priča o brodu Berge Istra nema jasan kraj, ovaj dokumentarac je dobro povezan s kombiniranim činjenicama, ljudskim pričama i tek pokojom neodređenom teorijom s kojom se pokušava baciti svjetlo na zadnje dane masivnog tankera, no na svakom je od gledatelja da izvuče zaključak.
Glazba grupe The Chweger
Majić i Angeleski izbjegli su novinarsku površnost te su zaronili u dubinu priče i otišli od Hrvatske do Norveške i Španjolske, no gledatelja nisu "ugušili" nepotrebnim podacima. Uz tek pokoju scenu viška, sat i pol filma brzo prođe. Najveća mana filma, na koju autori doduše nisu nikako mogli utjecati, je nedostatak više arhivskog materijala sa samih plovidbi Berge Istre, pa se Majić morao dovlačiti kako da prikaže ključne trenutke dramatične plovidbe, iznad svega eksploziju, i da ostane zanimljiv s obzirom da je film najprije vizualni medij.
U slučaju rekonstrukcije brodoloma dvojice Španjolaca sretna okolnost je bila što su sačuvali splav i vratili se na njemu na more za potrebe filma. Kako se ne bi izgubilo na dinamici pomaže i više nego prigodna glazba grupe The Chweger koja zamire baš kada treba i opet se vraća.