Nakladnik Disput objavio je knjigu "Aušvički grafit" francuskog književnika Adriena Le Bihana, analizu zapisa iz tzv. Knjige sjećanja koncentracijskog logora Auschwitz.

Adrien Le Bihan (1938.) francuski je esejist i prevoditelj, bivši francuski kulturni ataše u Madrasu, Taškentu, Beču, Krakovu, Zagrebu i Barceloni. Autor je brojnih književnokritičkih članaka objavljenih u časopisima diljem Europe te eseja o velikanima svjetske književnosti u rasponu od Andréa Gidea, Ernesta Hemingwaya i Jamesa Joycea do Czesława Miłosza i Witolda Gombrowicza.

Napisao je djela "Kolerično stablo. Krakovski dnevnik 1976-1986." (1987.), "Povratak iz Lemurije" (1994.), "General i njegov dvojnik. De Gaulle pisac" (1996.), "George Sand, Chopin i zločin Chartreusea" (2006.), "Ulica André Gide. Literarno istraživanje u Parizu i Sovjetskom Savezu" (2007.), "Plovit ću prema Joyceovu oltaru" (2010.), "Isak Babelj, spisatelj kojeg je osudio Staljin" (2015.), "De Gaulle i Poljska" (2015.), "Moj brat Jack Kerouac" (2018.), "Velázquezova žudnja koju je 'uhvatio' Picasso" (2020.) i "Gary Cooper, glumac nad glumcima" (2021.).

Njegovi "Aušvički grafiti" (2000.) komentar su i analiza jednog po mnogočemu specifičnog žanra: zapisa iz Knjige sjećanja koncentracijskog logora Auschwitz. Autor je skupio zapise istaknutih državnika, općenito svjetski poznatih ljudi, manjim dijelom i običnih posjetitelja te ih podvrgnuo kritičkoj analizi. Pritom je utvrdio koliko često velikani ovoga svijeta oklijevaju, a ponekad se i grubo spotiču kad su suočeni s nezamislivim, neoprostivim, neobjašnjivim.

Uznemiren tim "heterogenim registrom", koji se sastoji od poznatih ili nepoznatih potpisa, ogorčenih prosvjeda, "glosa" i "sentencija", poticaja na vrlinu i slično, Le Bihan je pokušao razumjeti komentare koje su njihovi autori ostavili na papiru u svjetlu vlastite povijesti ili tada aktualnih događaja.

Izmjerio je njihovo povijesno značenje uspoređujući ih sa svjedočenjima aušvičkih logoraša Prima Levija i Tadeusza Borowskog.

Od slavnih posjetitelja samo su rijetki, poput pape Ivana Pavla II, kao trag svojeg posjeta zapisali samo svoje ime. Ostali će pokušati reći mnogo više. Fidel Castro, na primjer, zaboravljajući gdje je, osudio je kapitalizam i kolonijalizam. Šimon Peres je pak priprijetio da će "narod Izraela znati zaustaviti one koji mu u budućnosti budu prijetili”.

Le Bihan uvjerava da komentare koje je prikupio u Auschwitzu ne ocjenjuje kao grafite "ni radi provokacije ni iz prezira prema potpisnicima".

On, kako ocjenjuje Lada Čale Feldman, "gorko duhovito i nesmiljeno britko pokazuje da je o Holokaustu (i njegovim lokalnim inačicama) iznimno riskantno izražavati se u načelnim etičkim koordinatama, s lapidarnom lakoćom s kakvom je niz državnika, uglednika i inih javnih osoba ispisivao svoje poštovanje, sućut, zgroženost, šok, etičku obvezu i nadu u bolju budućnost prigodom posjeta muzeju u Auschwitzu, kada priliku da se upišu u Knjigu sjećanja većina njih ili nije htjela ili nije smatrala umjesnim propustiti".

Nasuprot tomu, Adrien Le Bihan nastoji riječima vratiti težinu koju moraju imati kada je u pitanju osuđivanje užasa.

Svojim analitičkim skalpelom, koji u obzir uzima političku poziciju autora zapisa, njihove jezične kompetencije, ili pak njihov izostanak, te povijesnu i etičku težinu samog mjesta, Le Bihan demonstrira kako ljudi – zvali se oni Fidel Castro, Šimon Peres ili Jane Fonda – u namjeri da velikom zlu pridruže veliku riječ sjećanja počesto čine upravo suprotno, postajući žrtve banalnih misli, patetičnog izraza i nemuštog jezika.

"'Aušvički grafiti' lucidna su diskurzivna analiza, opomena onima koji jezik shvaćaju olako te uputa kako ne bi trebalo pisati ako se pišući želi odati počast i zadržati dostojanstvo", poručuju iz Disputa.

Knjigu je s francuskoga preveo Bojan Lalović.

Povezane vijesti

• "Knjiga apokrifa" Karela Čapeka u izdanju Disputa
• Objavljen roman "Lepoglava" Željka Funde
• "Civil u Berlinu" Antonija Sobańskog u izdanju Disputa