Kako mladi dolaze do svojih prvih poslova u polju kulture i umjetnosti te mogu li preživjeti od svog rada? Zašto već tijekom fakulteta moraju volontirati na gomili projekata da bi se "progurali" u polje rada u kulturi i umjetnosti ili se na prvi posao javili s podužim životopisom? Do kada će se smatrati normalnim da mladi besplatno stvaraju umjetnost, za takozvanu "vlastitu promociju"? Je li njihova pozicija puno drugačija od ostalih vršnjaka koji ne djeluju unutar tog polja i kako se mogu poboljšati njihova radnička prava?. To su samo neka od pitanja o kojima se diskutiralo na tribini "Aplauz ne plaća stanarinu" koja se održala preksinoć u Europskom centru za mir i razvoj u Puli.

Dva posla

Tribinu u organizaciji Kina Katarina i zagrebačke Lokalne baze za osvježavanje kulture (BLOK) moderirala je članica Dunja Kučinac iz kolektiva BLOK, a vodili su ju Ana Kulteša iz platforme ZA K.R.U.H., ujedno i članica kolektiva BLOK, urednik portala Radnička prava Jakov Kolak iz organizacije BRID te studentica povijesti umjetnosti Leonida Cris Manojlovski ispred Kina Katarina i Galerije SKC.

Raspravljalo se o studentskim poslovima koji često podrazumijevaju nedefinirano radno vrijeme, radnim satima kojima manipulira poslodavac, traženje od studenata da obavljaju svakakve poslove koji nisu definirani ugovorom. Budući da kulturni djelatnici i umjetnici teže radu u svojoj struci, najčešće pristaju na bilo kakve radne uvjete, a često nisu ni dovoljni informirani o svojim radničkim pravima. Također, poslodavci često očekuju da je radnik dostupan u bilo koje doba dana te da treba biti zahvalan što uopće ima posao. Tijekom tribine govornici su dijelili brojna iskustva, kako svoja tako i svojih kolega, koji su uz posao u kulturi i umjetnosti, morali obavljati još jedan posao izvan struke da bi se uspjeli prehraniti i platiti stanarinu. Pričalo se i o činjenici da često jedini ulazak u polje kulture i umjetnosti omogućava višegodišnje volontiranje, odnosno besplatan rad na brojnim projektima, kao i rad u potplaćenim studentskim poslovima, te obavljanje honorarnih, sezonskih i projektnih poslova koji se ne uračunavaju u radni staž.

Javno financiranje

U fokusu tribine bio je i odnos kulturnih ustanova i nezavisnih udruga koje djeluju u kulturi, te potreba stvaranja alata o radničkim pravima za poslodavce i radnike, a važan problem u kulturi kojeg se identificiralo je i slabije javno financiranje koje se nerijetko provodi bez ikakvih kriterija.

Voditelji tribine su, pričajući o prekarnim i nesigurnim uvjetima rada, konstatirali da je prvi korak u povećanju radničkih prava i u promjeni trenutne nezahvalne situacije u kojoj se nalaze kulturnjaci i umjetnici, međusoban razgovor i progovaranje o problemima, pritisak na nadležna ministarstva, kao i spremnost radnika da se pridruže sindikatu. Jer, ukoliko se na glas ne priča o nedostatno plaćenom radu i pristaje na manju cijenu obavljanja rada, time se spušta ljestvica i za druge djelatnike i kolege iz polja kulture i umjetnosti.

Tribina je dio istoimenog projekta, u kojem je do sada, kroz radionicu u svibnju te javnu tribinu u listopadu, sudjelovalo više od trideset mladih umjetnica i umjetnika te kulturnih radnica i radnika iz Zagreba. Dolaskom u Pulu i suradnjom s Kinom Katarina cilj je otvoriti što širi razgovor o ovoj važnoj temi, međusobno se educirati i osnažiti te dalje širiti područje borbe za bolje radne uvjete i obranu kulture kao javnog dobra. Na tribini je predstavljena i brošura s prikladnim aktivističkim razglednicama koje su nastale na likovnoj radionici u svibnju koju je vodila umjetnica Selma Banich, a na kojoj je sudjelovalo 15 mladih umjetnica i kulturnih radnika iz Zagreba.

Povezane vijesti

• Nove virtualne izložbe na portalu "Zagrebački likovni umjetnici"
• Ministarstvo kulture i medija: Raspisan Javni poziv za poticanje stvaralaštva vizualnih umjetnika
• EP dva puta u zadnjem sazivu predlagao mjere za poboljšanje statusa umjetnika