Ove godine bilježim okruglih četrdeset godina honorarnog i profesionalnog novinarskog rada, što je i glavni motiv nastanka ove knjige. Kako i sam naziv govori, u njoj sam skupio priče o ljudima čiji je život vezan za more i rovinjska polja, objavljene u Glasu Istre i godišnjaku Jurina i Franina, kaže Aldo Pokrajac
Rođenje nove knjige uvijek je posebna zgoda i prigoda, nešto što izaziva veselje, a posebice kada je autor knjige dugogodišnji dragi kolega, poput Alda Pokrajca, vrijednog i skromnog novinara s Rovinjštine, koji je godinama radio za naš list, i koji je upravo s radnog mjesta dopisnika iz Rovinja otišao u mirovinu prije pet godina.
U knjizi "Rovinj s mora i kraja" otisnute su priče o ljudima čiji su posao i hobiji vezani uz more i o onima koji žive od svoga rada na poljima objavljene u Glasu Istre.
- Ove godine bilježim okruglih četrdeset godina honorarnog i profesionalnog novinarskog rada, što je i glavni motiv nastanka ove knjige. Kako i sam naziv govori, u njoj sam skupio priče o ljudima čiji je život vezan za more i rovinjska polja, objavljene u Glasu Istre i godišnjaku Jurina i Franina. Novine obično traju jedan dan, pa sam odlučio na jednom mjestu skupiti Rovinjce s kojima sam razgovarao o njihovom poslu ili hobiju. U dodatku je objavljen kratak izbor humorističnih kolumni 'U bonaci" koje pet godina pišem za prilog More Glasa Istre", veli Pokrajac.
Aldo Pokrajac ističe da je od djetinjstva volio literaturu, prisjetio se razrednika iz pulske srednje tehničke škole Juliusa Klemenčića koji ih je upoznavao sa sadržajima iz povijesti umjetnosti, ističući da "ako će biti kovači, ne moraju biti kočijaši". Prisjetio se i susreta s Eduardom Strenjom, koji ga je podučavao osnovama fotografije u foto-sekciji, od kojeg je naučio prve tajne fotografiranja. Strenja je već tada surađivao s Glasom Istre, gdje je kasnije bio urednik fotografije.
Pokrajac potom navodi kako je počeo surađivati s brojnim dnevnicima, a kazao je i da mu je prijelomni trenutak bio odlazak iz male brodogradnje gdje je odradio okruglih 25 godina, kada je počeo raditi na uređivanju Rovinjske kronike gdje je, u ono doba pisao i Marko Paliaga, sadašnji gradonačelnik Rovinja. Potom je počeo raditi za Glas Istre, pa se prisjetio kako je 15 godina pratio izgradnju Istarskog ipsilona.
U svojim prilozima sakupljenim u ovoj knjizi ističe da je Rovinj bio najnapučeniji grad od Trsta do Dubrovnika te da su mu prosperitet donijeli pomorstvo, ribarstvo i brodogradnja, a sredinom 17. stoljeća imao je više od stotinu jedrenjaka s petsto mornara koji su prevozili drvo i kamen za Veneciju.
Nije zaboravio niti na posadu "Rovinja", jedine momčadske dobitnike Plave vrpce Vjesnika iz Istre, a duga je povijest rovinjskog ribarstva i prerade ribe. Puno je tu priča o rovinjskim ribarima i o njihovoj tradiciji, tu su i obiteljske priče iz obitelji ribara, o škveru na otoku Sv. Andrija.
Francesco Budicin najstariji je rovinjski kalifat, a posebnu priču zaslužuje Kuća o batani, koja donosi stalnu izložbu o tradicionalnoj brodici i simbolu Rovinja, povijesti njegove brodogradnje, ribarstva i pomorstva.
Alvise Benussi je, saznajemo, jedriličar, trener, sudac, nautičar i brodograditelj, a Giovanni Trani, profesor talijanskog i tehničkog, u slobodno vrijeme modelar brodica, ima širi dijapazon zanimanja, pa će se u njegovoj galeriji naći i njegovi slikarski i poetski uradci, kao i brojni predmeti vezani za more koje je otrgnuo od zaborava.
Dakako, nije mogao izostati niti prilog posvećen rovinjskom Centru za istraživanje mora s nekoliko priloga gdje su obuhvaćeni razni segmenti važnosti njegova djelovanja, a tu su i ekološke teme. Zastupljene su i sportske teme, kroz razgovore i osvrte s brojnim sportašima.
Zanimljivi su i prilozi posvećeni poljoprivredi, te nagrade za istarske vinare i uljare.
- Jednostavnim riječima i zanimljivim pričama, autor nas uvodi u intimu naših susjeda. A razotkriti se i ogoliti dušu, ma koliko god uspješni bili nije lako. Međutim, kada je osoba s druge strane najsličnija tvom odrazu u ogledalu, razgovor zakratko postaje iskren i ugodan. Upravo tu je vibru znatiželjnog i iskreno zainteresiranog novinara uvijek imao Aldo Pokrajac. Dakako u prilog mu ide i njegova neizmjerna radišnost, kao i činjenica da je umio i znao prepoznati kvalitetnog sugovornika, napisala je urednica knjige, njegova dugogodišnja kolegica novinarka Nina Orlović Radić.
Knjiga je objavljena u vlastitoj nakladi, urednica i lektorica je Nina Orlović Radić, za prijelom je, osim samoga autora, zaslužan i Teddy-Lee Akelić, a pokrovitelji su Grad Rovinj i njegova Turistička zajednica, Komunalni servis Rovinj, Adris Group i Strukovna škola Eugena Kumičića. (Vanesa BEGIĆ)