Hrvatski program: "Po tamburi"
68. PULSKI FILMSKI FESTIVAL "Ratnici podzemlja" u magli slavonske ravnice
Po tamburi
Evo i malo komedije u Hrvatskom programu 68. Pulskog filmskog festivala, za one koji termin "hrvatska komedija" ne gledaju kao na oksimoron. Film "Po tamburi" je režirao Stanislav Tomić koji je scenarij napisao u suradnji Mariom Markom Krcom. Bila je to svjetska premijera, a protagonisti su članovi izmišljenog sastava Aveti ravnice koji idu nastupati na tamburaški festival na kojem ih optuže za krađu glavne nagrade nazvane Zlatni kulen, a koju žele ukrasti loši dečki iz sastava Bitange.
Ostarjeli dječak putuje kroz prošlost
Da je Pulski filmski festival neka radionica ili škola na kojem se brojevno ocjenjuju polaznici, Tomić bi za zalaganje dobio najmanje 4+. Iako je najavljeno da se "Po tamburi" bazira na "Ratnicima podzemlja" Waltera Hilla iz 1979., tek kada se pogleda Tomićev uradak postaje jasno koliko je truda uloženo da se rekonstruira ovaj klasik i mora se priznati, Tomić je napravio svoju zadaću kao pravi štreber i još na bilježnicu zakačio cvijet prije no što ju je predao. Od jednog od glavnih likova koji se zove Labud, baš kao u "Ratnicima", preko kostima glavnih protagonista i skoro doslovce rekreiranih pojedinih scena i likova, "Po tamburi" izgleda kao putovanje ostarjelog dječaka po vlastitoj prošlosti.
To s jedne strane znači da je film dovoljno razigran, skoro pa infantilan, a s druge strane vidi se da je Tomić jako fasciniran, da ne kažem zaslijepljen svojim uzorima, ne samo filmskim nego i glazbenim. Tako da unatoč trudu, ima tu nekih isklizavanja iz šina i lutanja u slavonskoj magli. Film ima simpatične likove, uključujući i negativce, i zbilja dobro na nekim mjestima odaje počast Hillovom akciću, ali na trenutke malo ipak pretjeruje te zbog toga trpi priča. Primjerice, nije jasno zašto Bitange kradu Zlatni kulen i to praktički usred otvorenja najveće tamburaške fešte u Hrvatskoj pred krcatim kazalištem? Što žele s tim? Osim što je to još jedna nategnuta referenca na "Ratnike podzemlja", što bi se ovdje moglo postići krađom?
Branko Uvodić veći od života
Taj Zlatni kulen inače prkosi svim zakonima fizike, pa u je u jednom trenutku on dovoljno težak da probije vjetrobran, a u drugom trenutku kržljavi Miro s njim u ruci trči kao da je od stiropora, što možda i jest. Kombajn koji riga vatru i kojeg voze Damir Martinović Mrle i Ivanka Mazurkijević (inače jedni od autora glazbe) uspijeva ne zapaliti kukuruzište kroz koje vozi. Bilo da se radi o običnom automobilu, šinobusu ili kamionu, likovi znaju voziti sve. Sigurno ima još toga, ali nepisano pravilo kaže da nije poželjno da logika stane na put zabavi. Ipak, neke od tih do krajnosti pretjeranih scena imaju sasvim dobro opravdanje, poput do trasha isparodiranog festivala tambure, s publikom opijenom od sreće i Brankom Uvodićem koji se ne suzdržava parodirati samog sebe i svoj antologijski televizijski show "Lijepom našom". Veći od života i Branka Uvodića samo je Branko Uvodić u ovom filmu. Da se išlo na neku suptilniju zezanciju na račun nekakve "red carpet kulture", to bi se možda osjetilo kao nedovoljno, kao da se redatelj boji, zato "Po tamburi" svoju ironiju na zvučniku napinje do 11, jasno i razgovjetno.
Veći dio filma predstavlja bježanija članova benda koji bi htjeli dokazati svoju nevinost, ali ne znaju kako i tu upadaju u peripetije, dok se film više-manje druži strukture "Ratnika podzemlja", a cijelu priču i atmosferu s većim ili manjim uspjehom prenosi u noć i jutro slavonske ravnice, sa scenama prilagođenima ovom prostoru i domaćem humoru i to ponekad ispadne dobro. Ipak, nije bilo baš neke potrebe da se skoro doslovce rekonstruira slavna "Izađite da se igramo" scena. Više bih volio vidjeti kako su u hrvatskoj verziji ispali Baseball Furies, koji u Hillovom filmu nose bejzbolske odore, mašu bejzbolskim palicama i imaju lica obojana po uzoru na grupu Kiss? Izgleda da su mi promakli. Tu se postavlja pitanje koliko će se netko tko nije gledao "Ratnike podzemlja" uspjeti uživjeti u priču.
Kada već podsjećam na danas kultni Hillov predložak, koji je inače baziran na romanu iz 1965. koji je pak baziran na priči "Anabaza" starogrčkog autora Ksenofona, treba spomenuti odlično uklopljenu glazbu, od retro stilizirane elektronike koja podsjeća na izvorni soundtrack "Ratnika" do, očekivano, zvukova tamburica ali u zanimljivim, parodičnom tonu prilagođenim verzijama.
Živopisni likovi, kostimi i šminka
Zanimljivi su i likovi koji svoju živopisnost ne duguju samo scenariju i glumi nego odlično izrađenim kostimima i šminki. Kao glavna ženska uloga potpisana je Tijana Pečenčić čija uloga prilično dobro parira liku Mercy iz "Ratnika podzemlja" koju je odglumila Deborah Van Valkenburgh i kojoj jako sliči, no Pečenčić je ljepša i zabavnija kao nesuđena ciganska nevjesta. Ona se pojavljuje nakon što je predstavi Nives Ivanković kao totalno otkačena romska mama.
Dakle, reference na "Ratnike" ponekad funkcioniraju, ponekad baš i ne, pa tako ovaj film jest duhovit, ali teško da će netko umrijeti od smijeha. No, uloženi trud je očit.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
