(Foto: K. Franković)
Program Gradske galerije Labin tijekom 2026. proširuje se produkcijom novih radova, djelovanjem u javnom prostoru, gostovanjima, izdavaštvom i edukativnim sadržajima. Različite djelatnosti pritom ne tvore paralelne, međusobno odvojene linije, nego se prepliću u programskom djelovanju kojim Galerija iz lokalnog konteksta ulazi u nacionalne i međunarodne suradnje, a rezultate tih suradnji ponovno vraća lokalnoj publici.
Gradska galerija Labin smještena u povijesnoj jezgri grada svojom specifičnom lokacijom, arhitekturom i programom nosi važnu ulogu u osiguravanju kontinuirane prisutnosti suvremene umjetnosti u istarskom kontekstu, aktivno doprinoseći oblikovanju kulturnog identiteta toga područja. Prepoznata je kao prostor koji povezuje lokalnu scenu s nacionalnim i međunarodnim umjetničkim praksama, osobito kroz tematski i kontekstualno osmišljene izložbene i edukativne programe. Osnovana potkraj 1999. godine u prostoru nekadašnje palače Luciani, statusom relevantnog izlagačkog prostora pozicionirala se kao aktivni producent kustosko-umjetničkih projekata i mjesto dijaloga s drugim kulturnim ustanovama. Posljednjih godina djeluje u sastavu Narodnog muzeja Labin, koji je podružnica Pučkog otvorenog učilišta Labin, čija je ravnateljica Ana Dundara Pajić. Na taj način se područje njezina djelovanja proširuje od izložbenih projekata na izdavačku i edukativnu komponentu uz stručni kustoski rad.
(Foto: K. Franković)
Godišnji izložbeni program oblikuje se vodiljom stvaranja generacijske uravnoteženosti, zastupljenosti umjetničkih medija, senzibiliteta i geografskih polazišta. Poveznice među projektima stvaraju se tijekom razmatranja projekata i rada s umjetnicima, a konačno se uspostavljaju realizacijom izložbi i individualnim odnosom prema prostoru. Nit ovogodišnjeg izložbenog koncepta prati se kontinuiranim promišljanjem izlaska iz tradicionalnosti slikarskog medija, njegovog konceptualnog promišljanja i nadogradnji stvaralaških ideja. Svaka od realiziranih izložaba predstavila je jedan novi odmak iz tradicionalnog i ponudila drugačiji pogled i čitanje.
Takav je odnos naznačen izložbom riječkog umjetnika Igora Eškinje »Upisane slike«, u kustoskoj koncepciji voditeljice kustosice galerije Stephanie Peršić, kojom se otvorila sezona. Crtačkom prostornom intervencijom umjetnik je povezao radove i galerijski ambijent u integralnu cjelinu, brišući stabilne granice između pojedinačnog djela i prostora koji ga okružuje. Nositelji građevinske tipologije, knauf-ploče i glet-masa, iz područja građevnog prelaze u umjetničko, dok se zidni objekti izvan vlastitih rubova nastavljaju zidnim i prostornim crtežom. Ekstenzija slike ovdje nije njezino jednostavno povećanje, nego obrat relacijskih odnosa dovršenog i nedovršenog, rafiniranog i grubog, umjetničkog i neumjetničkog. Ono što se u arhitekturi smatra završnim slojem postaje početna točka umjetničkog postupka, a galerija iz neutralne ovojnice prelazi u aktivni materijal rada.
Uslijedila je izložba »Marvelous problems« Emanuele Lekić iz Zagreba, također predstavljena u istoj kustoskoj koncepciji, no inverznog smjera kretanja: slika ne izlazi u prostor, nego nastaje njegovim prethodnim konstruiranjem. Stvaranje na platnu autorica subordinira minucioznoj izradi trodimenzionalnih maketa nadahnutih papirnatim kazalištem iz 19. stoljeća. Makete služe inscenaciji buduće slike, ali se u postavu oslobađaju statusa pripremnog modela i postaju individualni izlošci. Kao svojevrsni pandani bozzettima, uspostavljaju odnos slikarstva i kiparstva, realnog i metafizičkog, prenoseći volumen na plohu, a zatim ga u izložbenom prostoru ponovno vraćajući promatraču kao tvarnu, scenografsku prisutnost. Početna jasnoća realistički oblikovanog prizora pritom se rastvara u začudnoj i nelagodnoj pojavnosti svijeta iza kazališnih kulisa.
Umjetnik Joško Eterović vlastito višedesetljetno istraživanje geometrijske apstrakcije, redukcionizma i optičkih međuodnosa u ciklusu »Secundum minimum« prenosi iz slikarskog u kiparski medij. U izložbi koju je kustoski koncipirao Branko Franceschi, uz radove nastale od 2022. godine prvi je put predstavljena nova skulptura iz ciklusa kao kasnija adaptacija slikarske kompozicije u treću dimenziju. U Labinu taj prijelaz dobiva dodatnu povijesnu i prostornu relaciju. Eterovićev »Kvadrat«, izveden u kamenu 1977. godine za Mediteranski kiparski simpozij, trajno je postavljen u Parku skulptura Dubrova. Dvije vremenski udaljene skulpture tako omogućuju praćenje kontinuiteta autorova prevođenja plohe, geometrije i boje u prostorni objekt, od ranog ciklusa kvadrata do recentnih krugova i elipsi.
Niz se nastavlja netom otvorenom izložbom zagrebačkog umjetnika Damira Sobote »Refleksije sustava«, čiji je kustos Mladen Lučić. Radovi iz pet recentnih ciklusa polaze od iskustava geometrijske apstrakcije, minimalizma te primarnog i analitičkog slikarstva, ali se slikarski medij preispituje neslikarskim materijalima i postupcima. Papir, pleksiglas, MDF i aluminijski okvir, uz skalpel i preciznu matematičku logiku rezanja, slaganja i ponavljanja, tvore strukture na granici plohe, reljefa i objekta. Procesualnost nije preliminarna faza koja nestaje dovršenjem rada, nego umjetnička kategorija izjednačena s konačnim produktom. Varijabilna svjetlosna komponenta, vremenski odmak i kretanje promatrača mijenjaju tonske odnose i pojavnost radova, približavajući ih području sliko-objekta. Sobotinim uključivanjem zatečene arhitektonske zbilje u koncepciju postava umjetničko djelo i izložbeni prostor ponovno tvore jedinstveni projekt. Izložba ostaje otvorena do 26. rujna.
U listopadu slijedi samostalna izložba Danka Friščića, svojevrsnog pripadnika šireg kruga labinskih umjetnika. Friščić se time vraća u labinski izložbeni kontekst unutar kojega je samostalno izlagao u Gradskoj galeriji 2008. godine uz Denisa Kraškovića i Igora Zlobeca. Njegovom izložbom u kustostvu Stephanie Peršić transformaciju slikarskog medija posjetitelji mogu pratiti i u nastavku jesenskog programa. Izložbena djelatnost Galerije posljednjih se godina proširila na kapelu sv. Stjepana.
Desakralizirani prostor postaje prostorno-vremenska točka dijaloga povijesne i suvremene umjetnosti, posebno pogodna ambijentalnim i instalacijskim projektima koji njegove arhitektonske, simboličke i metafizičke slojeve ne tretiraju kao pasivnu kulisu. Ovoga je ljeta u kapeli predstavljena izložba umjetnice Martine Miholić Relic »for an Unknown Intelligence« u kustostvu Feđe Gavrilovića. Prostorna konstrukcija sastavljena od objekata i video-radova polazi od analogije između relikvija, prirodnih ostataka i suvremenih tehnoloških sustava kao nositelja tragova života, informacije i svijesti. Granice znanstvenog, ritualnog i intuitivnog preklapaju se u postavu u kojem se video, kao vremenski organizirana i pokretna slika, povezuje s materijalnim objektom, projekcijom i kretanjem tijela kroz povijesni volumen kapele. Poveznica sa slikom zadržava se kao sekundarno medijsko čitanje, ne umanjujući zasebnost istraživanja percepcije, memorije i transformacije Martine Miholić. Izložba traje do 11. rujna.
(Foto: K. Franković)
Suradnje i gostovanja posljednjih godina označavaju vidljiv iskorak Galerije iz uloge prihvatnog izložbenog prostora prema aktivnom sudjelovanju u produkciji i diseminaciji projekata. Međunarodni projekt »Illusive regimes« umjetničkog dvojca Sz. Berlin ± Panic razvijen je upravo u takvom odnosu. Suradnjom interdisciplinarnog umjetnika i istraživača Alexeia Monroea, umjetničkog imena Sz. Berlin, filmskog redatelja i producenta Nika Panica te Gradske galerije Labin produciran je novi eksperimentalni video-rad »Regeneracija [RGN-26]«. S ranije nastalom »Degeneracijom [TEV-24]« povezuje dvije elektrane rudarskih postrojenja podignute u fašističkom razdoblju u labinskoj okolici lokacija Ripenda i Vlaška (pored Raše), pretvarajući industrijske građevine u zasebne protagoniste radova. Terenskim snimanjem, kompilacijom arhivske građe te sonifikacijom vizualnog materijala dvojac bilježi specifičan trenutak njihova postojanja. Industrijsko-arhitektonsko nasljeđe nosi složenu mrežu povijesnih, urbanističkih, ekoloških, ekonomskih i antropoloških pitanja uz neizostavnu političku konotaciju, no umjetnici u fokalnu točku postavljaju same građevine, istovremeno ih poetizirajući i objektivizirajući umjetničkim i dokumentarističkim pristupom.
Radovi su 29. srpnja predstavljeni site-specific izvedbom na industrijskoj lokaciji Pijacal kraj Šohta u Labinu. Privremenim vraćanjem slike i zvuka u industrijski krajolik iz kojega proizlaze, projekt je umjetničku prezentaciju izmjestio iz galerije u javno tkivo grada i prostor kolektivne memorije. U prosincu će »Illusive regimes« biti predstavljen u izložbenom formatu u Galeriji na katu Kulturno-informativnog centra u Zagrebu. Promjena konteksta omogućit će novu prostornu artikulaciju projekta i nastaviti prethodno uspostavljenu programsku suradnju Gradske galerije Labin i KIC-a.
Drugi je suradnički pravac obilježio međunarodni projekt SOCRAT - Umrežavanje obrta i suvremene umjetnosti u cilju održivog turizma, u provedbi Istarske županije u okviru programa Interreg Italija - Hrvatska 2021. - 2027. Pučko otvoreno učilište Labin u ožujku sudjelovalo je u organizaciji desetodnevnog Kreativnog živog laboratorija keramike i kiparstva na više lokacija u Labinu, Puli, Rovinju, Rovinjskom Selu i Vodnjanu. Ishodišni oblikovni materijal bio je glina, razmatrana kroz primijenjeni i umjetnički aspekt radionicama tradicijskih keramičkih predmeta, razvojem suvremenog proizvoda, istraživanjem gradske jezgre te umjetničkim i performativnim konceptima.
Talijanski umjetnik-mentor Michele Giangrande i hrvatski kipar Rino Banko djelovali su s lokalnim umjetnicima, obrtnicima, muzejskim stručnjacima, studentima i građanima, oblikujući proces razmjene znanja između različitih stručnih i iskustvenih polazišta.
Kulturni proizvod pritom nije nužno podrazumijevao materijalni predmet, nego je mogao biti iskustven, procesualan i participativan, snažno ukorijenjen u lokalni kontekst. Rezultati laboratorija keramike i kiparstva, zajedno s rezultatima drugih dvaju istarskih laboratorija te storytelling videima svih trinaest laboratorija provedenih u hrvatskim i talijanskim partnerskim regijama, predstavljeni su u srpnju na međunarodnoj izložbi »Shared Grounds« u Arheološkom muzeju Istre. Kustoski koncept Stephanie Peršić temeljio se na povijesnim, kulturnim i umjetničkim obilježjima Istre kao područja susreta, preplitanja i transformacije različitih kulturnih utjecaja s lokalnim identitetom. Heterogenost medija vidljiva je predstavljenim umjetnicima i tematika laboratorija od novih medija, kiparstva do tekstila. Izlagali su: modni dizajneri Filippo Laterza (Italija) i Staša Doblanović Randall, kipari Michele Giangrande (Italija) i Rino Banko, te interdisciplinarni umjetnici Michele Sambin (Italija), Alen Sinkauz, Nenad Sinkauz, Andrea Matošević, Miodrag Gladović i Davor Sanvincenti.
U odnosu likovne i primijenjene umjetnosti, baštine i suvremenog stvaralaštva, izložba je rezultate projekta uvela u širi kronološko-problemski narativ, od prapovijesnih polazišta do umjetnosti 20. stoljeća i suvremenih reinterpretacija.
(Foto: M. Stepčić)
Početak 2026. obilježilo je objavljivanje monografije labinskog umjetnika Orlanda Mohorovića »Koncept. Slika. Koncept« u izdanju Pučkog otvorenog učilišta Labin. Višegodišnji projekt realiziran je u autorstvu i uredništvu Branke Arh, uz grafičko oblikovanje Vesne Rožman, recenziju Mladena Lučića te koordinaciju i stručnu suradnju Stephanie Peršić.
Monografija slijedi skokovitu prirodu Mohorovićevih slika, crteža, objekata, skica i studija, odmičući se od stroge kronološke linije prema konceptualnim provjerama koje povezuju različite faze njegova stvaralaštva. Predstavljanje monografije u ožujku u Gradskoj galeriji bilo je popraćeno je pop-up izložbom djela iz obiteljskog vlasništva i fundusa Narodnog muzeja Labin uz predstavljanje umjetnika kroz prizmu autorice Branke Arh i povjesničarke umjetnosti Gorke Ostojić Cvajner.
Publikacija, originalni radovi i mjesto susreli su se u prostoru nekadašnjega Mohorovićeva atelijera i izložbenog prostora u palači Luciani, današnjem sjedištu Galerije. Time predstavljanje nije ostalo u granicama promocije knjige, nego je sažetim izložbenim presjekom ponovno aktiviralo lokalnu umjetničku memoriju te otvorilo neposredan susret s mišlju i procesima autora koji je europska iskustva konceptualne umjetnosti isprepleo s labinskim i riječkim umjetničkim strujanjima.
Uz redovno izdavanje dvojezičnih kataloga samostalnih izložaba, u pripremi je monografija Mladena Lučića »Suvremena likovna umjetnost Istre (1950. – 2020.)«. Buduće izdanje prvi će put na jednom mjestu objediniti karakter i fenomene istarske suvremene umjetnosti, od poslijeratnih modernista i rovinjskog i labinskog likovnog kruga do najmlađe generacije, uz zasebna problemska poglavlja o fotografiji, performansu, novim medijima, javnoj plastici, galerijama i manifestacijama. Istraživanje privatnih i institucionalnih arhiva, razgovori s umjetnicima i nasljednicima te obrada raspršene građe stvaraju podlogu kronološko-problemskoj sintezi koja dosad nije ostvarena. Objavljivanje i predstavljanje monografije planirani su tijekom 2027. godine.
Galerija se tako i u 2026. potvrđuje kao prostor mnogostrukih djelatnosti. Poticaj takvu djelovanju proizlazi iz uvjerenja da umjetnost može otvoriti prostor razumijevanja, povezivanja i introspekcije. Ako posjetitelj iz Galerije ponese iskustvo izmještenog pogleda na stvarnost, druge i sebe - iskustvo koje ne mora uvijek biti ugodno, ali pokreće refleksiju - njezina je misija ispunjena.
Otvorenost publici i uključivanje zajednice postulati su rada Galerije, a edukativna djelatnost mjesto na kojemu se ta intencija neposredno materijalizira. Vodstva, razgovori i radionice ne pristupaju suvremenoj umjetnosti pojednostavljivanjem, nego stvaranjem različitih ulaza u umjetničke procese, materijale i koncepte. Uz kustosicu-voditeljicu Galerije, u njihovu osmišljavanju i provedbi sudjeluje muzejska pedagoginja Manuela Zupan, čime se okvir povremenih aktivnosti postupno razvija prema sadržajnijem i povezanijem programu. Uz pop-up izložbu Orlanda Mohorovića održano je zajedničko stručno vodstvo, dok je izložba Igora Eškinje postala polazište koncepta Prostor iz perspektive umjetnika. Učenici su izložbeni prostor promatrali kao integralni dio umjetničkog rada, a potom različitim tehnikama i materijalima sami istraživali odnose plohe, objekta i arhitekture. Završni program izložbe, Kafe uz izložbu, istodobno je povezao kustosko vodstvo za odrasle, dječju radionicu i neformalno druženje uz kavu i kakao, omogućujući različitim generacijama paralelno sudjelovanje u programu. Vodstva i radionice održavani su i uz druge izložbe, a SOCRAT je edukativno djelovanje proširio na participativni rad s umjetnicima, obrtnicima, stručnjacima, studentima i građanima na više istarskih lokacija.
Nakon netom otvorene izložbe Damira Sobote, u listopadu slijedi samostalna izložba Danka Friščića, a u prosincu zagrebačko predstavljanje projekta »Illusive regimes«. Paralelno se oblikuje novi izložbeni program, nastavlja rad na monografiji »Suvremena likovna umjetnost Istre« te priprema Noći muzeja u 2027., za koju je planirano gostovanje Zdenka Bašića i labinsko predstavljanje njegove nove ilustrirane knjige »Začarani Jadran«, objavljene u sklopu projekta SOCRAT u provedbi Istarske županije.