"Croatia rediviva – ča, kaj, što"
Opus obilježen svim slojevima mediteranskoga kompleksa
(Foto: Croatia rediviva)
Utemeljena na ideji trojednosti hrvatskoga jezika i formuli ča-kaj-što, jedinstvena svehrvatska jezično-pjesnička smotra »Croatia rediviva – ča, kaj, što«, koja je dio naše zaštićene nematerijalne baštine, održala se i ove godine, trideset i šesti put, u Selcima na otoku Braču, a maslinovim je vijencem ovjenčan ugledni hrvatski književnik i pjesnik Tomislav Marijan Bilosnić.
Smotru koja do danas okuplja pjesnike triju dijalektalnih izričaja u teškim okolnostima Domovinskog rata pokrenuo je i utemeljio akademik Drago Štambuk 1991. godine, da bi kasnije, na njegov prijedlog i uz podršku svih relevantnih hrvatskih institucija – HAZU-a, Matice hrvatske, Čakavskoga sabora, Kajkavskoga spravišča, Društva hrvatskih književnika – 29. studenoga 2019. godine, bila proglašena našim kulturnim dobrom te stavljena na Nacionalnu listu zaštićene nematerijalne baštine.
Prva Croatia rediviva održana je u uskrsno vrijeme 1991. godine, a tradicionalnim okupljanjem u prvim danima kolovoza manifestacijom se obilježilo veliko stradanje Selaca tijekom fašističke okupacije, koja su spaljena, a odraz te fašističke destrukcije i danas se prepoznaje u golim zidovima bračkih palača.
Vrijednosti humanizma
Pozdravnu su riječ prisutnima uputili dr. sc. Anita Gamulin, ravnateljica Konzervatorskog zavoda u Splitu kao izaslanica ministrice kulture i medija Nine Obuljen Koržinek, zamjenik načelnika Općine Selca Petar Bezmalinović, kao i utemeljitelj smotre akademik Drago Štambuk, koji je skrenuo pažnju na tradiciju smotre te nužnost povratka vrijednostima humanizma koje se u suvremenom svijetu čine sve više nedostižnim.
– Maslinov vijenac kojim ovjenčavamo pobjednika ili pobjednicu smotre simbol je mira i želje za njime u vrijeme početka velikosrpske agresije na Hrvatsku koja se rađala u krvi, za Domovinskog rata 1991. A ni danas u našem urušavajućem svijetu, u Ukrajini i na Bliskom istoku – želja za žuđenim mirom nije bezrazložna. Dug bi naš put, svake godine, uzastopce, bez prekida, čak i u vrijeme pandemije krunatoga virusa. Bjesmo ustrajni i izdržljivi – trideset i šest godina nije mali broj; ulijeva poštovanje i ispunjava nas ponosom. Postigli smo mnogo, kazao je Štambuk.
Osim Zida poezije koji danas broji trideset i pet ploča sa stihovima ovjenčanih pjesnika uklesanim u tvrd brački kamen, na dugo trajanje manifestacije i njezine plodove podsjeća i sedma edicija zbornika »Maslinov vijenac«, o kojem je govorila prof. dr. sc. Sanja Knežević s Odjela za kroatistiku Sveučilišta u Zadru. Predstavivši poeziju svih pet pjesnika zastupljenih u Maslinovom vijencu – laureata Croatie redivive od 2021. do 2025. godine – Ivana Kramara, Veru Grgac, Dražena Katunarića, Sibilu Petlevski i Tomislava Milohanića Slavića – profesorica je osobitu zahvalu i poštovanje iskazala utemeljitelju manifestacije, akademiku Štambuku, dajući do znanja da se u Selcima zahvaljujući Croatiji redivivi i njemu ispisala svojevrsna povijest hrvatskoga pjesništva i to na sva tri, u književnom smislu, jednakovrijedna narječja. Zahvalila je Općini Selca i Selčanima na maru i ljubavi koje iskazuju već godinama hrvatskim pjesnicima, jer na Trgu Stjepana Radića gdje se manifestacija održava, svake se godine traži mjesto više. Prisjetila se i profesora Zlatana Jakšića, Selčanina, velikog čakavskog pjesnika, »u svojoj generaciji najvećega«, koji je Brač i Selca opjevao stihovima, a Zadar kao sveučilišni profesor zadužio svojim akademskim radom.
Uz Sanju Knežević, zbornik je predstavio i pročelnik Instituta za slavensku filologiju Jagelonskog sveučilišta u Krakovu, prof. dr. sc. Maciej Czerwiński, ujedno i autor iznimnog znanstvenog eseja »Kodiranje i preslagivanje jezične baštine – zlatna formula ča-kaj-što«, koji se osvrnuo na dugu tradiciju hrvatske tronarječnosti.
– Tronarječnost hrvatskoga jezika označava ne samo to da su u pitanju tri narječja, već i to da su sva ta narječja u prošlosti funkcionirala kao književni jezici. Nisu oni, naravno, bili standardni u suvremenom smislu te riječi, već su bili jezici književnosti, istaknuo je Czerwiński.
Istaknuti čakavski pjesnik
U pjesničkome dijelu smotre akademik Drago Štambuk nadahnuto je pročitao pjesmu »Maslina« Vladimira Nazora, jednoga od najvećih hrvatskih pjesnika, potom je profesorica Knežević u kratkim crtama predstavila stvaralaštvo prošlogodišnjeg ovjenčanika Tomislava Milohanića Slavića, pjesnika koji je obilježio suvremeni čakavski izričaj istarskoga poluotoka, a Istra kao prostor njegove poezije bila je i središnja tema na koju se profesorica u svome izlaganju fokusirala. Uz to, Milohanić, čiji su stihovi »Lapišon ognjenin potpiše šajeta/Pojetov teštament nebeske štradune« uklesani na Zidu od poezije na 35. ploči na govoru poreštine, pročitao je nekoliko svojih pjesama.
Ispred crkve Krista Kralja kao jedinstvene pjesničke kulise, poeziju je čitalo dvanaest pjesnika i pjesnikinja – Stanko Jerčić, Dražen Katunarić, Maja Tomas, Goran Gatalica, Sanja Mošić, Tomislav Marijan Bilosnić, Drago Štambuk, Vlasta Vrandečić Lebarić, Davor Grgurić, Silvija Buvinić te Maciej Czerwiński kao posebni gost koji je pročitao svoje na hrvatskome jeziku izvorno napisane pjesme. Pjesničku manifestaciju u glazbenom je dijelu obogatio prvak Opere HNK-a u Zagrebu Domagoj Dorotić, koji je maestralno izveo napuljsku pjesmu »Nezahvalno srce« Salvatorea Cardilla te legendarnu »Tvoja zemlja« Alfija Kabilja i Drage Britvića.
Povjerenstvo u sastavu akademika Dražena Katunarića i Drage Štambuka te iznimne čakavske pjesnikinje i muzikologinje Vlaste Vrandečić Lebarić, odlučilo je maslinovim vijencem nagraditi Tomislava Marijana Bilosnića, jednoga od najznačajnijih hrvatskih suvremenih pjesnika čiji je bogat opus obilježen svim slojevima mediteranskoga kompleksa. »Njegova je lirika«, ističe prof. dr. sc. Sanja Knežević, »naišla na iznimnu kritičku recepciju izvan domovine pa je maslinov vijenac potvrda i njegove situiranosti unutar nacionalnog korpusa«.
Laureat Bilosnić je pročitao pjesmu »Kornatska molitva«, posvećenu stradalim vatrogascima na Kornatima 2008. godine, zahvalivši pritom i selačkim vatrogascima koji su pomagali u izgradnji spomen-obilježja na Kornatima. Također je pročitao i pjesmu »U Nazorovoj kući sami, moja draga i ja«, posvećenu Vladimiru Nazoru, čiji će stihovi »Moja draga dotiče kameni zid/a ja njezinu ruku/i više ne znam što je od toga starije/kamen ili ljubav« krasiti zid sljedeće godine.
